Inženjer elektrotehnike i profesor emeritus Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu Vladimir Muljević (Zagreb, 1913 – 2007). diplomirao je na Tehničkome fakultetu u Zagrebu (1939), a doktorirao na Technische Hochschule u Beču (1944) kao prvi doktor elektrotehnike u Hrvatskoj.
Radio je na Tehničkome fakultetu u Zagrebu (od 1941), u Gradskome telefonu u Zagrebu (1944–1949), da bi potom najveći dio radnoga vijeka proveo na zagrebačkome Elektrotehničkom fakultetu (danas Fakultet elektrotehnike i računarstva), gdje je bio redovitim profesorom (od 1963) i dekanom (1966–1968).
Osnovao je Zavod za regulacijsku i signalnu tehniku (1954) te stručnu udrugu i savjetovanje JUREMA (danas KOREMA, 1956). Bavio se električnim mjerenjima, automatskom regulacijom i automatizacijom te poviješću tehnike.
Jedan je od utemeljitelja Tehničkog muzeja i Tehničke enciklopedije Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Bio je pokretač i glavni urednik časopisa Automatizacija. Autor je više rječnika (Njemačko-hrvatski i Hrvatsko-njemački elektrotehnički rječnik ), udžbenika i skripata te niza stručno-popularnih knjiga iz povijesti hrvatske tehnike (Telegrafija, 1998; Faust Vrančić, 1998; Elektrotehnika, 1999; Ivan Krstitelj Rabljanin, 1999; Nikola Tesla, 2000; Josip Lončar, 2004). Počasni je doktor Sveučilišta u Rostocku i počasni član Akademije tehničkih znanosti Hrvatske te Međunarodnoga društva elektrotehničkih i elektroničkih inženjera u New Yorku.
Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima se ističu Republička godišnja nagrada "Fran Tućan" (1988.) i Državna nagrada tehničke kulture "Faust Vrančić" za životno djelo (1996.).