Bartol Kašić

»Bartol Kašić rođen je 15. kolovoza 1575. u gradu Pagu kao prvi sin Ivana Petra Kašića i Ivanice r. Bogdaničić. Kad mu je, dvije godine nakon njegova rođenja, umro otac, brigu je o Bartolu i njegovu bratu preuzeo ujak Luka Deodat (Bogdaničić), svećenik, što će bitno odrediti Bartolov put. Već sa sedam godina učio je Bartol čitati i pisati latinska slova. Za njegov jezikoslovni rad nije bez značenja rani interes za proučavanje latinske gramatike Donata i Guarina. S trinaest godina počeo je kod općinskoga učitelja proučavati Alvaresovu gramatiku. Nablagdan Svih svetih 1. studenoga 1590. primljen je u Ilirski kolegij u Loretu, gdje je učio litteras humaniores. Nakon ukinuća kolegija u Loretu Kašić je 1593. premješten na školovanje u Rimski kolegij, živi u sjemeništu i razmišlja o stupanju u isusovački red. U isusovačkom je novicijatu proveo dvije godine, od 1595. do 1597., kad nastavlja studij u Rimskom kolegiju. Ističe se poznavanjem retorike i gramatike, tako da je već 1598. izabran za učitelja gramatike. Kad je 1599. osnovana Akademija ilirskoga jezika, Kašića pozivaju da za njezine potrebe napiše gramatiku toga jezika. Nižu se godine redovničkih obveza: mlada misa 12. ožujka 1606., služba hrvatskoga ispovjednika u bazilici sv. Petra u Rimu, treća probacija. Godine 1609. Kašić sa skupinom svećenika stiže u Dubrovnik (u tzv. prvu dubrovačku misiju), gdje će do 1612. obavljati pastoralnu i učiteljsku službu u obnovljenoj isusovačkoj akademiji. Krajem 1612. kreće Kašić u prvu misiju po turskim krajevima, prolazi kroz Bosnu, Srijem, Slavoniju i Srbiju, stiže do Beograda. Osim što se upoznavao s prilikama u kojima su živjeli kršćani pod turskom vlašću, Kašić je upoznavao i jezičnu situaciju na tome području.

Kad se misija završila i Kašić bio pozvan u Rim, kamo se vratio preko Dubrovnika, počinje novo razdoblje obilježeno intenzivnim književnim i prevoditeljskim radom, a na čijem se početku 1613. pojavljuje prvo Kašićevo književno djelo Način od meditacioni.

Vrijeme od 1614. do 1618. provodi Kašić u Loretu kao hrvatski ispovjednik, 1618. kreće u drugu misiju u turske krajeve, koja traje do 1619. Godine 1620. nalazi se ponovno u Dubrovniku, gdje će ostati do 1633. Te godine odlazi po naredbi pape Urbana VIII. za ispovjednika u Loreto, sljedeće godine vraća se u Rim, ponovno na funkciju hrvatskoga ispovjednika u bazilici sv. Petra. Umro je 28. prosinca 1650. u Rimu. Pokopan je u crkvi sv. Ignacija«. Darija Gabrić-Bagarić

Više o Kašićevu životu i djelu možete pročitati ovdje.