Dragan Damjanović rođen je 31. listopada 1978. u Osijeku. Osnovnu školu završio je u Poganovcima, gdje je i odrastao te u Podgoraču. Opću gimnaziju završio je 1997. u Našicama. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 2002. povijest i povijest umjetnosti. Na istom je fakultetu magistrirao 2005. s temom »Arhitekt Fran Funtak« te doktorirao 2007. radom o đakovačkoj katedrali, kojoj je posvetio opsežnu i zapaženu povijesno-umjetničku monografiju Đakovačka katedrala što ju je 2009. u raskošnoj likovnoj opremi objavila Matica hrvatska.
Redoviti je profesor i predstojnik Katedre za modernu umjetnost i vizualne komunikacije na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Posebno područje njegova znanstvena interesa predstavlja povijest arhitekture te slikarstva i skulpture od kraja 18. do sredine 20. stoljeća. S toga je područja dosad objavio 15 knjiga, npr. Đakovačka katedrala (2009), Arhitekt Herman Bollé (2013), Vila Živković-Adrowski-Lubienski (2016), Zagreb. Architectural Atlas (2016), Otto Wagner und die kroatische Architektur (2018) itd., te više od stotinu znanstvenih članaka u domaćim i stranim znanstvenim časopisima, kao i niz poglavlja u knjigama. Članke je objavio u uglednim međunarodnim časopisima: Journal of the Society of Architectural Historians (UCLA Press, Los Angeles), Zeitschrift für Kunstgeschichte (Berlin, München, Basel), Centropa (New York), Architectura – Zeitschrift für Geschichte der Baukunst (Berlin), Umění/Art (Prag), Acta Historiae Artium (Budimpešta), Urban Design International (London) itd.
Autor je niza izložbi: „Bečka akademija likovnih umjetnosti i hrvatska arhitektura historicizma“ (Gliptoteka HAZU, Zagreb, 2011), „Sinagoge vukovarskog arhitekta Frana Funtaka“ (Židovska općina u Zagrebu, 2014), „Herman Bollé – graditelj hrvatske metropole“ (Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2015), „Otto Wagner i hrvatska arhitektura“ (Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Republici Austriji, Muzej 3. bečkog okruga, Beč, 2018–2019). Suautor je izložbe „Ars et virtus: Hrvatska – Mađarska, 800 godina zajedničke kulturne baštine“ (Galerija „Klovićevi dvori“, Zagreb, 2020. / Mađarski nacionalni muzej, Budimpešta, 2021).
Bio je suorganizator međunarodnoga znanstvenog skupa Art and Politics in Europe in the Modern Period, održanog na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 2016. godine.
Trenutno je voditelj projekta Hrvatske zaklade za znanost „Umjetnost i država u Hrvatskoj od prosvjetiteljstva do danas“ (od 2018) te projekta Sveučilišta u Zagrebu „Hrvatska likovna baština od baroka do suvremenosti – umjetničke veze, provenijencija umjetnina, konteksti“ (od 2020).
Nakon potresa u Zagrebu 2020. aktivno se uključio u aktivnosti vezane uz očuvanje stradale spomeničke baštine grada. Član je Savjeta za usmjeravanje i praćenje Programa cjelovite obnove povijesne jezgre pri Gradskom poglavarstvu. Nadalje, član je niza strukovnih i drugih udruženja: Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Međunarodnoga društva likovnih kritičara (AICA) itd.
Za svoj je znanstveni rad dosad dobio niz nagrada: Državnu nagradu za znanost (2005), Povelju Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske (2014. i 2019), Godišnju nagradu Filozofskoga fakulteta (2014), Nagradu Grada Zagreba (2015) i Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2015. godinu za područje likovnih umjetnosti.