Srgjan Tucić

Dramatičar, prozaik, glumac, redatelj, intendant, prevoditelj i publicist Srgjan Tucić rođen je u Požegi 25. ožujka 1873.

Nakon mature na zagrebačkoj Kraljevskoj obrtnoj školi 1889., kratko se vrijeme u Miletićevoj eri bavio glumom. U isto doba počinje pisati drame i pripovijetke pod utjecajem europske naturalističke drame, u prvom redu Ibsenove i posebice Tolstojeve. Godine 1898. uspješno mu se izvodi drama Povratak. Riječ je o9 njegovoj najuspjelijoj drami izrasloj na tim postulatima, premda i sljedeće drame variraju istu tematiku iz povratka: problem muško-ženskih antagonizama, žensko brakolomstvo, preljub i osveta (Truli dom; Svršetak, Golgota, Osloboditelji i Bura).

S Mihovilom Nikolićem 1900. objavljuje proznu zbirku Knjiga života te aktivno sudjeluje u književnome pokretu moderne.

Godine 1902. odlazi u Sofiju i postaje višegodišnjim ravnateljem carskog bugarskog teatra; vrativši se u domovinu obavlja dužnost direktora osječkoga kazališta gdje kao redatelj i intendant u potpunosti modernizira kazališni repertoar. Napustivši Osijek, radi kao tajnik zagrebačkoga kazališta. Marljivo objavljuje dramske tekstove, no 1913. emigrira u Pariz ponukan zabranom objavljivanja i izvođenja drame Osloboditelji te žestokih napada kritičara na njegova posljednja djela.

Godine 1915. postaje predavačem slavenskih jezika na londonskom King's College, okreće se i publicističkomu radu te u narednih dvadesetak godina objavljuje niz zapaženih rasprava o (jugo)slavenskim i američko-europskim političko-gospodarskm temama. Piše i nekoliko manjih, marginalnih književnih ostvarenja, no zato se njegova drama Osloboditelji uspješno prikazuje na europskim pozornicama.

Godine 1918. trajno odlazi u SAD gdje i umire, 24. rujna 1940. u New Yorku.


Više o Tucićevu životu i djelu možete pročitati u njegovu ljetopisu i bibliografiji djela što ih je za ediciju Stoljeća hrvatske književnosti priredila Antonija Bogner Šaban.