Ivo Dropulić

Ivo Dropulić rođen je 1986. u Zagrebu u glazbeničkoj obitelji. Majka mu je bugarska pijanistica, a otac hrvatski orguljaš i skladatelj. Godine 1992. obitelj se seli u Bugarsku. Sa sedam godina Ivo počinje pohađati Muzičku školu u Plovdivu. Usprkos glasoviru, obiteljskom glazbalu, za životnog partnera izabire violinu te uči kod prof. Dorine Dankove, studentice Davida Ojstraha. Godine 1999. održava prvi samostalni recital u Plovdivu izvodeći skladbe Bacha, Paganinija i Wieniawskog. Smatran čudom od djeteta, skreće na sebe pozornost nakon povratka u Hrvatsku, kada kao četrnaestogodišnjak i najmlađi sudionik osvaja prvo mjesto na državnome natjecanju izvodeći Paganinijev Prvi koncert za violinu i orkestar.

Godine 2001. upisuje studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje uči kod prof. Tonka Ninića, dugogodišnjega koncertnog majstora ansambla Zagrebačkih solista i kod prof. Leonida Sorokowa te s odličjem 2005. stječe diplomu. Godine 2002. pobjeđuje na izboru za hrvatskoga predstavnika na Eurovizijskom natjecanju mladih glazbenika EBU u Zagrebu, a postaje i najmlađim dobitnikom nagrade Stiepan Šulek - za najbolju izvedbu skladbe za violinu. Godinu poslije s iznimnim uspjehom debitira uz Komorni orkestar Sofijskih solista u Sofiji. Godine 2005. postao je laureatom Međunarodnoga violinističkog natjecanja Vaclav Huml u Zagrebu, a otkrićem natjecanja nazvao ga je član žirija, čuveni violinist Maxim Fedotov. Iste godine dobitnik je Nagrade Zagrebačke filharmonije za najuspješnijeg mladog glazbenika. Od 2006. usavršava se kod prof. Tonka Ninića, prof. Michaela Frischenschlagera i poznatoga bugarskog violinista prof. Minča Minčeva. U karijeri nastupa s vodećim orkestrima u Hrvatskoj: sa Zagrebačkom filharmonijom, Zagrebačkim solistima, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Varaždinskim komornim orkestrom te s Komornim orkestrom Sofijskih solista i ansamblom Cappella Istropolitana iz Bratislave i s dirigentima kao što su Alun Francis, Johannes Wildner, Nicholas Milton, Plamen Djouroff, Zlatan Srzić, Mladen Tarbuk, Ivan Repušić. Koncertira u Austriji, Bugarskoj, Italiji, Njemačkoj, Slovačkoj i Japanu. Širok raspon interesa uočen je od početaka Dropulićeva glazbeničkog razvoja.

Već s prvim iskustvima, učestalim slušanjem Mise u h-mofu u dobi od samo tri godine, Ivina glazbena osobnost oblikuje se i povezuje s djelom Johanna Sebastiana Bacha. Ta sklonost i poseban odnos premo Bachovoj glazbi, razvijani i njegovani tijekom vremena, posvjedočeni su najnovijim zapisom. S druge strane, neobična suverenost izvodilačke tehnike širom je otvarila vrata virtuozu Ivi Dropuliću za intiman odnos s najčudesnijom pojavom u povijesti instrumentaine glazbe te se nerijetko u novinskim napisima susreću izrazi kao hrvatski Paganini, Paganini u Kneževu dvoru i slično. Ivo Dropulić svira na violini iz 1824., koja potječe iz radionice francuskoga majstora Jeana Baptistea Vuillaumea, inače osobnoga lutijera Nicolňa Paganinija.