Cvito Fisković

Cvito Fisković (Orebići, 1908 - Split, 1996), povjesničar umjetnosti i kulture, konzervator, "najveći povijesnoumjetnički empiričar kojega smo ikada imali, duboki poznavalac zbirki i muzeja, arhiva i radionica, crkava i ateljea, udolina i otoka skromnih naselja i urbanih cjelina" (Tonko Maroević).

Gimnaziju završio u Dubrovniku (1928), diplomirao povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1933), gdje je 1938. i doktorirao tezom o korčulanskoj katedrali. Od 1945. do umirovljenja 1977. radi kao ravnatelj Konzervatorskoga zavoda za Dalmaciju u Splitu (danas Hrvatski restauratorski zavod, Restauratorski odjel Split).

Pokretač i urednik mnogih časopisa i znanstvenih izdanja (»Prilozi za povijest umjetnosti u Dalmaciji«, »Anali Historijskog instituta u Dubrovniku«, »Adrias«, »Čakavska rič«, »Mogućnosti«).

Objavio je gotovo 700 stručnih, znanstvenih, likovno kritičkih i književnih tekstova u periodici, desetke predgovora izložbenim katalozima te četrdesetak knjiga. Važnija Fiskovićeva djela: Doprinos upoznavanju kliške tvrđave, Sarajevo 1939., Korčulanska katedrala, Zagreb 1939., Opis trogirske katedrale iz XVIII. stoljeća, Split 1940., Trifun Bokanić, graditelj zvonika trogirske katedrale, Split 1940., Partizanski spomenici, Split 1945., Dalmatinski spomenici i okupator, Split 1946., Dokumenti o radu naših graditelja i klesara XV-XVI. stoljeća u Dubrovniku, Split 1947., Naši graditelji i kipari XV. i XVI. stoljeća u Dubrovniku, Zagreb 1947., Albanski umjetnik Andrija Aleši u Splitu i u Rabu (suautor K. Prijatelj), Split 1948., Dubrovački sitnoslikari (u: C. Fisković i K. Prijatelj, »Prilozi povijesti umjetnosti u Dubrovniku«, Split 1950, str. 5-21)., Lazanićevi kipovi u Dubrovniku (u: C. Fisković i K. Prijatelj, »Prilozi povijesti umjetnosti u Dubrovniku«, Split 1950, str. 27-31)., Prilog proučavanju i zaštiti Dioklecijanove palače u Splitu. Rad JAZU, br. 279/1950, Radovan. Portal katedrale u Trogiru, Zagreb 1951., Prvi poznati dubrovački graditelji, Dubrovnik 1955., Spomenici otoka Mljeta (suautor B. Gušić), Zagreb 1958., Zadarski sredovječni majstori, Split 1959., Lucićev ljetnikovac u Hvaru, Dubrovnik 1962., O splitskom književniku Jurju Dragišiću de Caris, Split 1962. Juraj Dalmatinac, Zagreb 1963., Dalmatinske freske, Zagreb 1965., Radovan, Zagreb 1965., Kultura dubrovačkog ladanja, Split 1966., Lastovski spomenici, Split 1966., Iz renesansnog Omiša, Split 1967., Spomenici otoka Visa od IX. do XIX. stoljeća, Split 1968. i Vis-Ljubljana 1974., Baština starih hrvatskih pisaca, sv. 1-2, Split 1971., Slikar Medović u zavičaju, Split 1973., Hvarska katedrala, Split 1976., Ivo Lozica, Korčula 1976., Eseji, Zagreb 1977., Baština starih hrvatskih pisaca, Split 1978., Ivan Bizar i likovne umjetnosti, Dubrovnik 1979., Likovni spomenici Splita, Split 1979., Eseji, Split 1982. Juraj Dalmatinac, Zagreb 1982., Sorkočevićev ljetnikovac na Lapadu, Rad JAZU, br. 397/1982., Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 124, Zagreb 1985., Arhitekt Josip Slade, Trogir 1987., Splitska renesansna sredina (u: M. Marulić, Judita. Split 1988, str. 59-81)., Ivan Duknović Ioannes Dalmata u domovini, Split 1990., Lastovski spomenici, Split 2001., Spomenička baština Boke kotorske, Zagreb 2004., Vrtovi orebićkih kapetana i brodovlasnika, Orebići-Zagreb 2005., Dioklecijanova palača. Prilog proučavanju i zaštiti, Zagreb 2005.

Bio je redoviti član JAZU (danas HAZU) od 1958., stalni i počasni član Mađunarodnoga komiteta za povijest umjetnosti (CIHA), član Ateneo Veneto u Veneciji, član ANUBiH, počasni član Društva arheologa Hrvatske, član i predsjednik Društva konzertvatora Hrvatske i Društva konzertvatora Jugoslavije te član Matice hrvatske.

Dobitnik je nekolicine značajnih priznanja i nagrada: Nagrada AVNOJ-a (1977), Nagrade za životno djelo SRH (1970), Nagrade »Božidar Adžija« za znanstveni rad (1961, 1968), Povlje UNESCO-a za dugogodišnju suradnju (1976).

Cviti Fiskoviću u čast utemeljen je godišnji znanstveni skup Dani Cvite Fiskovića koji se održava u Orebićima od 1997., a njegovim je imenom nazvana i nagrada za znanost »Slobodne Dalmacije«.

Više o Fiskovićevu znanstvenome radu i životu pročitajte u tekstu Tonka Maroevića, objavljenoga u povodu Fiskovićeve smrti u »Radovima Instituta za povijest umjetnosti«, br. 20/1996.

O Fiskovićevim marulološkim prilozima pročitajte u tekstu Bratislava Lučina (»Colloquia Maruliana«, sv. VI/1997).