Aleksandar Stipčević

Arheolog, bibliolog, bibliograf, albanolog, knjižničar i esejist (Arbanasi, 1930 – Zagreb, 2015). U Zadru je pohađao osnovnu školu i gimnaziju, a na Filozofskom fakultetu zagrebačkoga Sveučilišta diplomirao je godine 1954. arheologiju.

Godine 1977. na Filozofskom fakultetu u Zadru doktorirao je tezom »Religiozni simbolizam u Ilira«. Kraće vrijeme radio je u Arheološkom muzeju u Zadru i u Institutu za historijske nauke u Zadru, a godine 1957. prelazi u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu na mjesto načelnika Odjela za tiskane knjige. Godine 1974. preuzima dužnost ravnatelja Knjižnice JAZU (danas HAZU), a potkraj 1983. prelazi u tadašnji Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, gdje preuzima dužnost glavnog urednika Hrvatskoga biografskog leksikona.

U studenom 1987., nakon izlaska iz tiska drugog sveska, prelazi na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu - Odsjek za informacijske znanosti: Katedru za bibliotekarstvo, gdje predaje sljedeće predmete: »Povijest knjige i knjižnica«, »Bibliografija« i »Sociologija knjige i knjižnica«. U veljači 1978. stječe zvanje bibliotekarskoga savjetnika, a iste mu godine JAZU priznaje zvanje znanstvenoga savjetnika s područja povijesnih znanosti. Godine 1990. izabran je u zvanje znanstvenoga savjetnika s područja informacijskih znanosti. Od 1970-1973., u svojstvu višeg predavača, kao vanjski suradnik, predaje »Uvod u arheologiju« na Filozofskom fakultetu u Prištini. Potkraj 1971. izabran je za predavača za predmet »Uvod u povijest knjige i knjižnica« na poslijediplomskom studiju bibliotekarstva, dokumentacije i informacijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1978. izabran je za honorarnog izvanrednog profesora na novoosnovanoj katedri za bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a godine 1987. izabran je za redovitoga profesora na istom fakultetu. Umirovljen je 1997. 

Od 1987-1996. bio je šef Katedre za bibliotekarstvo u Odsjeku za informacijske znanosti, a od 1992-1995. pročelnik je Odsjeka za informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U knjižničarskim organizacijama obnašao je niz odgovornih dužnosti: od 1967. do 1973. predsjednik je Hrvatskoga bibliotekarskog društva, a od 1967-1969. potpredsjednik je Saveza bibliotekara Jugoslavije.

Od 1992-1997. obnašao je dužnost predsjednika Savjeta (kasnije Vijeća) za knjižnice Republike Hrvatske. U razdoblju od 1993-1996. član je Odbora za ljudska prava i prava etničkih i nacionalnih zajednica i manjina Zastupničkoga doma Državnoga sabora Republike Hrvatske.

Od 1973. do 1999. član je izdavačkog odbora edicije »Annual Bibliography of the History of the Printed Books and Libraries«, koja izlazi u Den Haagu. Godine 1968. pokreće izdavačku djelatnost Hrvatskoga bibliotekarskog društva. Glavni je urednik društvenih izdanja Hrvatskoga bibliotekarskog društva sve do 1984. Stručni je urednik u izdanjima Leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža« (drugo izdanje Enciklopedije Jugoslavije, Hrvatski biografski leksikon, Hrvatska enciklopedija).

Od 1983. član je (izvan radnog sastava) Akademije nauka i umetnosti Kosova, a od 2001. inozemni član (Socio straniero) Accademia Marchigiana di Scienze, Lettere ed Arti u Anconi. Član je i Hrvatskog centra PEN-a od 1985., kao i Hrvatskog arheološkog društva od 1966. te Matice hrvatske od 1962.

Za svoj je rad dobio brojna priznanja: godine 1983. dobio je Kukuljevićevu povelju za rad u knjižničarskoj struci, a 1998. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Nagradu grada Zagreba dobio je 2004. te iste godine i Nagradu grada Zadra za životno djelo. Nagrađen je i poveljom Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za najviše zasluge i postignute rezultate u teorijskom i praktičnom radu (2006). Odlikovan je i najvišim albanskim državnim priznanjima: zlatnim ordenom »Naim Frasheri« zbog doprinosa »osvjetljavanju povijesti Ilira« (2001) te »Skenderbegom«, odlikovanjem kojim albanski predsjednik nagrađuje najpoznatije Albance i albanske prijatelje koji u svijetu promiču albansku kulturu i državu (2015).

Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i svijetu. Bio je na studijskim putovanjima i stipendijama u Italiji, Njemačkoj, Engleskoj, Koreji, Jordanu, Turskoj, Danskoj, Albaniji i mnogim drugim zemljama.

Bavio se umjetnošću i religijom starih Ilira, bibliografijom, općom i nacionalnom poviješću knjiga i knjižnica, napose pitanjima cenzure i općenito sudbinom knjige u društvu. Napisao je prvu sintezu o umjetnosti Ilira i sintezu o Ilirima koja je dosada doživjela devet izdanja na četiri jezika (hrvatski, engleski, albanski i talijanski). Pisao je mnoge radove i knjige o zadarskim Arbanasima. Objavio je više od dvjesto znanstvenih i stručnih radova na hrvatskom, talijanskom, albanskom, engleskom te francuskom jeziku, i to u nacionalnim i međunarodnim publikacijama. Posljednjih godina najviše piše o povijesti hrvatske knjige i hrvatskih knjižnica.

Objavio je sljedeće naslove: Arte degli Illiri, Milano 1963. (engl. izdanje 1963), Priručnik za uredenje diskoteka, Zagreb 1964. (u suradnji s Lelom Canić i Jankom Živkovićem), Gli Illiri, Milano 1966. (prijevod na albanski 1967), Bibliographia Illyrica, Sarajevo 1967. (suplementi tiskani 1974., 1978. i 1984), Iliri - povijest, kultura, život, Zagreb 1974, 1989, 1991. (prevedeno na engleski 1977. i na albanski 1980, 1990. i 2002), Bibliografija antičke arheologije u Jugoslaviji 1-2, Sarajevo 1977., Kultni simboli kod Ilira, Sarajevo 1981. (izdanje na albanskome jeziku 1983., 1990. i 2002), Povijest knjige, Zagreb 1985. (izdanje na albanskome 1988. i 2000., na arapskome 1993. i na perzijskome jeziku 1994., drugo, prošireno i dopunjeno izdanje 2006), Cenzura u knjižnicama, Zagreb 1992., O savršenom cenzoru, Zagreb 1994. (izdanje na albanskom jeziku 2002), Interpretime albanologjike, Skopje 1994., Kako izbjeći cenzora, Zagreb 1997., Priča o Hrvatskom biografskom leksikonu, Zagreb 1997., Sudbina knjige, Lokve 2000., Socijalna povijest knjige u Hrvata I-III,  Zagreb 2004-2008., Tradicijska kultura zadarskih Arbanasa, Zagreb 2011.