Kemičar (Zagreb, 26. X. 1936 – Zagreb, 27. VIII. 2021), redoviti član HAZU i Matice hrvatske. Školovao se u Zagrebu gdje je diplomirao na Tehnološkome fakultetu (1960), a doktorirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (1967). Za vrijeme poslijediplomskoga studija i nakon doktorata usavršavao se na specijalizacijiama na britanskim sveučilištima u Sheffiedu i Brightonu (1964-1966) te na sjevernoameričkom sveučilištu Texas u Austinu (1968-1970).
Radio je u Istraživačkom institutu tvornice Pliva (1960-1962), a potom (1962-2001) na Institutu Ruđer Bošković gdje je i umirovljen u zvanju znanstvenog savjetnika i proglašen zaslužnim znanstvenikom Instituta. Istodobno s istraživačkim radom na Institutu, predao se i nastavničkom radu na zagrebačkome PMF-u, isprva kao docent (od 1970), potom kao izvanredni (od 1973), redoviti (od 1977) i naslovni redoviti profesor (od 1988). Kao gostujući profesor predavao je na sveučilištima u SAD-u, Engleskoj, Njemačkoj, Italiji, Rusiji, Bugarskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj, Japanu, Hong Kongu, Kanadi...
Uža područja njegovih istraživanja bila su kvantna kemija (razvoj semiempirijske, molekularnoorbitalne teorije primjenjive na velike molekule; postavljanje modela konjugiranih krugova na čvrstu kvantnomehaničku bazu), matematička kemija (razvoj i primjena kemijske teorije grafova, jedan od začetnika te grane matematičke kemije) i računalna kemija (razvoj algoritama za karakteriziranje, generiranje i prebrojavanje kemijskih struktura). Značajne radove objavio je i iz povijesti hrvatske kemije i filozofije prirodnih znanosti, a istaknuo se i kao popularizator znanosti, posebice sklopu njegova angažmana u Matici hrvatskoj gdje je sudjelovao u pokretanju Matičina Odjela za prirodoslovlje i Matičina znanstvenoga časopisa Prirodoslovlje.
Kao jedan od najcitiranijh hrvatskih kemičara u svijetu, objavio je petstotinjak znanstvenih i stručnih radova te desetak knjiga među kojima i Oglede o znanosti i znanstvenicima (MH, 1998). Objavio je prvu knjigu teorijske kemije na hrvatskome jeziku (Molekularne orbitale u kemiji, 1974), a u svjetskim okvirima i danas je znanstveno relevantna njegova dvosveščana knjiga Chemical Graph Theory (1983-1984), prva knjiga o kemijskoj teoriji grafova uopće.
Uređivao je inozemne i domaće znanstvene časopise, poput Journal of Mathematical Chemistry (1990-1993), Croatica Chemica Acta (1994-2005), Prirodoslovlje (2001-2008; od 2009. kao počasni urednik).
Ovaj Matičin član, njezin autor suradnik, urednik i dužnosnik (odbornik MH od 1992. do 1994), bio je članom i niza drugih inozemnih znanstvenih te domaćih znanstvenih i kulturnih institucija (International Academy of Mathematical Chemistry, HAZU, Hrvatsko kemijsko društvo, Družba Braće Hrvatskoga Zmaja, Hrvatski P. E. N. centar).
Dobitnik je niza visokih nagrada i priznanja: Nagrade grada Zagreba (1972), Republičke nagrade za znanost Rugjer Bošković (1982), američke nagrade Mid-America State Universities Association Distinguished Foreign Scholar (1986), Državne nagrade za životno djelo (2004.) i Medalje Božo Težak (2005.).
Nekoliko inozemnih i domaćih časopisa objavilo je tematske brojeve posvećene Trinajstićevu znanstvenom radu (Internet Electronic Journal of Molecular Design, 2003/2004; Croatica Chemica Acta, 2004; Journal of Chemical Information and Computer Sciences, 2007; International Journal of Chemical Modelling, 2014).
O vlastitu životi i radu objavio je Nenad Trinajstić autobiografiju Život u znanosti (HAZU, Zagreb, 2016).