Kornelije Tacit

O Korneliju Tacitu (Cornelius Tacitus), najvećemu rimskom povjesničaru nema puno pouzdanih biografskih podataka. Smatra se da je rođen polovicom 1. stoljeća te da je umro između godine 117. i 120 . Pretpostavlja se da je sukladno svojemu obrazovanju, karijeri i braku rođen u uglednoj (senatorskoj?) kući što mu je omogućilo i ulazak u politički život koji je kulminirao njegovim izborom na mjesto konzula.

Kao političar i kao povjesničar-književnik, Tacit vazda nastupa s pozicija senatske aristokracije, ali uvijek u granicama dopuštenoga, kako bi sebi i svojoj obitelji i u vremenima oporbenjaštva ipak osigurao naslijeđenu građansku komociju i lagodan život. Osim Anala koje je napisao u 16 knjiga (sačuvane su: 1-6. i 11-16., od toga 5, 6. i 16. nepotpuno), napisao je i sljedeća djela: Povijest, u kojoj opisuje suvremena zbivanja od Galbe do, njemu poebno omražena cara, Domicijana; Agrikola, izvrstan portret vojskovođe i njegova tasta Julija Agrikole; zemljopisno povijesni prikaz Germanija; te Razgovor o govornicima.