Ivana Brlić-Mažuranić

Ivana Brlić Mažuranić rođena je 18. travnja 1874. u Ogulinu, a umrla 21. rujna 1938. godine u Zagrebu. Hrvatska je književnica koja je priznata u Hrvatskoj i u svijetu kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu.

Potječe iz poznate intelektualne građanske obitelji Mažuranića. Odgojena u narodnome duhu, uz supruga Vatroslava uključuje se u javni život u krugovima prvaka narodnoga pokreta. Akademija ju je dva puta predlagala za Nobelovu nagradu, primivši je 1937. za svoga (dopisnoga) člana, kao prvu ženu kojoj je dodijeljena takva čast.

Počela je pisati poeziju, eseje i dnevnike vrlo rano, ali su joj prvi radovi objavljeni tek početkom dvadesetoga stoljeća. Pravu pozornost književne publike skreće 1913. romanom za djecu Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Često je nazivana hrvatskim Andersenom radi svoje virtuoznosti kao pripovjedača za djecu i hrvatskim Tolkienom radi posezanja u fantastični svijet mitologije.

Osim Hlapića, najpoznatija su joj djela Valjani i nevaljani, Priče iz davnine i Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata. Djela su joj prevedena na više jezika.