Iako je prozaik i dramatičar Ivan Raos počeo objavljivati 1940., i njegov književni nastupoznačio je desetljeće nakon Drugoga svjetskog rata, kada prve važnije književne tekstove objelodanjuje i niz pisaca, danas klasika novije hrvatske književnosti (Mirko Božć, Ranko Marinković, Vladan Desnica, Petar Šegedin…). Novele u časopisu Krugovi objavio je istodobno s prvom poslijeratnom generacijom hrvatskih književnika, ali u poetičkom ili generacijskom smislu zapravo nikada nije smatran “krugovašem”, a poslije je i knjigama potvrdio trasiranje svojega prilično osamljenoga literarnog profila. Svojevrsna autohtonost njegova djela u tematskom i stilskom smislu, uočljiva u odnosu na dominantne modele recentne hrvatske proze šezdesetih i sedamdesetih godina, odmah je na neki način odredila i otklon književne kritike, pa je tako “jedan od boljih hrvatskih pisaca našeg vremena” (S. P. Novak) – svakako i jedan od najproduktivnijih i najraznolikijih, kao “posve profilirana ličnost među brojnim hrvatskim pripovjedačima iz krajine omeđene Krkom i Neretvom” (I. Frangeš), dugi niz godina nezasluženo bio u sjeni, ostavši zadugo bez utemeljenijih književnopovijesnih vrednovanja svojega djela…
Ana Lederer, ulomak iz uvodne studije Izabranim djelima Ivana Raosa.
Više o autorovu životu i djelu pročitajte u Ljetopisu Ivana Raosa.