Izabrane pjesme / Obra poética

(...) Gledamo li komparatistički, Pessoina autointrospekcija kao ishodište poezije i literature uopće, pa tako i heteonimska podijeljenost, nije iznimka među europskim piscima njegova doba. Istina, u tko zna kojoj igri s identitetima, izgrađivao je ne samo pjesnički i intelektualni profil svojih dvojnika, nego i njihovo fizičko i osobno postojanje. Međutim, izmišljao je biografije za djela, a ne djela za biografije. Standardnim književnoslovnim terminima Pessoin se Parnas, glede izdvojenih heteronima, konstatira ovako:

Alberto je Caeiro protimba dekadentnom simbolizmu i izvještačenomu portugalskom saudosismu (bolećivoj čeznutljivosti); u pjesnikovu viđenju Caeiro je pastir-eremit, pa mu je retorika naivistički aliterarna, stih metrički nesputan, rječnik jednostavan, kolokvijalno ruralan, pjesme krajnje depatetizirane.

Ricardo Reis, liječnik-esteta, prožet helenizmom, neoklasicistička je Pessoina emanacija, označena metričkom i strofičkom iznijansiranošću.

Ortonimski sastavci (potpisani njegovim građanskim imenom i prezimenom) sa zatvorenim parnasosimboličkim oblicima i glazbenim suzvučjima pjesmotvorbe, djelomično su usmjereni i prema hermetizmu i ezoteriji.

Álvaro de Campos (brodostrojarski inženjer), potpuno ukorijenjen u suvremenost i opčinjen tehničkim iznašašćima svojeg doba, blizak je futurizmu (auktor i jednoga takva manifesta). Na stanovit je način Pessoin promotor portugalskoga avangardizma i raskida s neproduktivnom portugalskom tradicionalnom lirikom. Prema mojem poimanju Alvaro de Campos sinteza je svih drugih pjesničkih figura, posrednik je i utočište goleme Pessoine energije uložene u poeziju, u »automatsko« pisanje stihova i njezino osmišljavanje u tekstovima.

Iznenađuje uistinu što je Pessoa, bez obzira na to u kojem se od tih četiriju likova objavljuje, pjesnički uvjerljiv i ujednačen. Reklo bi se: velik pjesnik. S druge strane, obrisi heteronima korespondiraju s modernim vrenjima na raznim točkama književnog zemljovida (anglosaksonskoga, njemačkog, francuskog, talijanskog, posebno iberskoga), pa je Fernando Pessoa znakovita slika unutarnje povijesne jedinstvenosti zapadnoeuropske poezije..."
Mirko Tomasović