Izidor Kršnjavi und die Wienerschule der Kunstgeschichte

Izidor Kršnjavi (1845-1927), povjesničar umjetnosti, slikar, kulturni i javni djelatnik bio je prvi sveučilišni profesor povijesti umjetnosti u Hrvatskoj i prvi ravnatelj Strossmayerove galerije slika u Zagrebu. Zahvaljujući njegovu zalaganju osnovani su Muzej za umjetnost i obrt i obrtna škola u Zagrebu. Kao predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu proveo je niz reformi u srednjoškolskoj i visokoškolskoj nastavi, a potaknuo je i velike projekte izgradnje i obnove sakralnih i školskih ustanova te umjetničkih atelijera. Nijedan pojedinac nije u toj mjeri odredio razvoj cjelokupne hrvatske kulture kao Iso Kršnjavi. No, njegov rad i njegovo zalaganje ne bi polučili znatnije rezultate da Kršnjavi još od svojih studentskih dana u Beču nije poznavao teorijske i praktične dosege bečke škole povijesti umjetnosti i njezinih naistaknutijih predstavnika poput Rudolfa Eitelbergera, Moritza Thausinga i Aloisa Riegla.

Povijesno-umjetnička studija, zapravo doktorska disertacija povjesničarke umjetnosti Libuše Jirsak, obranjena 2007. na Institutu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Beču, posvećena je upravo utjecaju prvaka te škole na Kršnjavijevo djelo i njegovu dvadesetogodišnju ulogu u utemeljenju i osvješćivanju povjesničarsko-umjetničke struke u Hrvatskoj, kao i o bečkim utjecajima na hrvatski kulturni identitet, o poveznicama i dodirima zagrebačkog i bečkoga kulturnog života s Kršnjavijem i Eitelbergerom kao središnjim ličnostima toga prožimanja.