O govorniku

Jedno od najvažnijih djela u povijesti retorike uopće, dijaloška je rasprava u kojoj se problematiziraju teme s područja govorništva i filozofije, kao i tema njihova međusobna odnosa i jedinstva. Na aristotelovskim temeljima, u jedinstvu filozofije i retorike, retorike shvaćene kao umijeća i znanosti koja neprestano oscilira između etičko-političke mudrosti i tehnike puke dominacije (G. B. Conte), stasava savršeni govornik kojega savršena rječitost vodi na put besmrtnosti. Smjestivši radnju dijaloga u povijesno blizak trenutak (91. pr. Kr.), te uzevši kao glavne junake dijaloga stvarne osobe, vrsne rimske govornike (Lucije Licinije Kras, Marko Antonije, Publije Sulpicije Ruf, Gaj Aurelije Kota), Ciceron na gotovo dokumentaran način vješto portretira njihova glavna karakterno-intelektualna obilježja čime u svoje djelo unosi ozračje platonovskih dijaloga.
Tim je djelom Ciceron (106-43. pr. Kr.), oštrouman teoretičar i nenadmašiv praktičar govorništva, osebujan eklektički filozof i sjajan prozaist, postavio vrhunce latinske retorike. Matičino izdanje Ciceronove rasprave O govorniku u tri knjige prvi je cjeloviti prijevod toga djela na hrvatski jezik.