Tomislav, prvi kralj Hrvata

„U povijesti hrvatskoga glumišta svestrano, energično i entuzijastično djelovanje Stjepana pl. Miletića (1868–1908) svojevrsna je razdjelnica između postojanog, često provincijalnog i diletantskog scenskog tradicionalizma i nove razvojne etape obilježene europskim modernističkim tendencijama na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće“, napisao je u predgovoru akademik Krešimir Nemec, pregnantno ocrtavši prijelomnu poziciju Stjepana Miletića u povijesti domaćega kazališta.

U sjeni Miletićeva intendantskoga djelovanja ostao je međutim njegov književni opus, koji je vrlo raznovrstan i prilično opsežan, a sastoji se od pjesama (na hrvatskom i njemačkom jeziku), drama, kritika, feljtona, libreta te književnih prijevoda.

U povodu 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, koja se diljem zemlje obilježava 2025. godine Matica hrvatska objavila je stoga faksimilno izdanje prvoga dijela zamišljene Miletićeve dramske pentologije o hrvatskim kraljevima, od koje su nažalost dovršene samo dvije drame: povijesna drama u stihu Tomislav (1902, praizvedba 1913) i tragedija u prozi Pribina (praizvedba 1912).

Miletić je Tomislava napisao tematski se oslonivši na Shakespeareova Henrika V, a u „Pripomenku“  na kraju prvoga izdanja drame objasnio je svoju nakanu:

„Ideja je ove 'historije' kao i svega 'kola' kojemu pripada, a koji je imao dobiti zajednički natpis:
'Hrvatski kraljevi' dvostruka: i umjetnička i rodoljubna. Umjetnička zato, što ima da služi višim i etičkim i estetskim idejama i što eto iznosi tipove i osobe prošle historijske epoke, što obnavlja svijet desetoga i jedanajstoga vijeka, a rodoljubna, što je taj svijet upravo naše krvi, što se u njemu prikazuje svijetla epoka n a š e  n a r o d n e  d i n a s t i j e.“

Autorova motivacija za pisanje Tomislava krije se u spoju rodoljubnih i estetičkih ideala, a u prvom redu želio je prikazati epizodu iz slavne hrvatske prošlosti kako bi učvrstio izgradnju nacionalnoga identiteta.

Krešimir Nemec u predgovoru knjizi „Rodoljubna kraljevska drama“ iscrpno je prikazao povijesni kontekst Miletićeva djelovanja, njegovu ulogu u osnivanju hrvatskoga kazališta te smisao i značenje drame Tomislav, prvi kralj Hrvata.