Biti ili ne biti (svoja)

»Sonja Delimar svoju zbirku pjesama Biti ili ne biti (svo­ja) zasniva na zanimljivome konceptu, kako sama kaže u podnaslovu, „poetskih dijaloga s hrvatskim autori­ma“, i to od amblematičnoga Marka Marulića („oca“ hrvatske književnosti), sve do današnjih, pa i najmlađih autora (najmlađi je Franjo Nagulov, rođen 1983. godi­ne). Upravo bi dijalog mogao biti i ključna riječ autori­čine poetike u ovoj knjizi, bolje rečeno, komunikacija koja se najčešće i zbiva u dijalogu, makar taj dijalog može podrazumijevati i razgovor koji lirski subjekt ima sa samim sobom. Komunikacija, odnosno dijalog u toj poeziji događa se doslovno sa svim što autorica uopće može čulno ili inteligibilno percipirati. Dijalog je to s pjesmama, ali i s nekim drugovrsnim djelima mnoštva hrvatskih književnika, svim predmetnotematskim, motivskim, versifikacijskim i kompozicijskim razinama njihovih pjesama, teoretskim razmišljanjima o poeziji, vlastitim egzistencijalnim i emotivnim situacijama te spoznajnim matricama. Komunikacija je to s Bogom, svemirom, prirodom i urbano-kulturnim fenomeni­ma, dijalog lirskoga subjekta s pjesmom unutar koje se nalazi, kao i metatekstualne svijesti same sa sobom o karakteru pjesme i procesu njezina nastanka.

(…) Poezija je to koja je i izrazito maniristička i izrazito egzistencijalna i subjektivizirana, i eruditska i konkretna, i snažno emotivna i prosedejno „iskalkuli­rana“, poezija koja svoju autentičnost zadobiva u srazu „visoke“ forme i „niskog“ sadržaja, posvećenog prosto­ra tradicije i banalnosti suvremenog života, uzvišenih ljubavnih ideala i njihovih svakodnevnih karikatural­nih tragikomedija« (Davor Šalat).