Kao političar nikada nije prelazio granice tolerantnog raspravljanja i dostojanstvene polemike s protivnim mišljenjima, i to je možda najvrjednije što bi nam, iz njegove političke prakse, moglo biti uzorna pouka i danas. Bio je čovjek visoke političke kulture, ali ipak, njegova kulturna politika, njegova politika u kulturi, za razliku od kulture u politici, bila je i ostala neusporedivo djelotvornija, pokazavši se trajnijom i upravo nezamjenjivom. Njome je duhovno integrirao cijelu Hrvatsku, mnogo prije njezina administrativnog sjedinjenja. U politici su ga mogli zamijeniti mnogi; u kulturi, u kulturnoj akciji, nitko. Danas možemo s radošću zaključiti da su hrvatski književnici shvaćali tu činjenicu, slaveći ga i onda kad ga nisu politički slijedili.
U hrvatskoj kulturi Strossmayer je nadomjestio nedostatak hrvatske državne politike, čineći ono što bi ona – država – morala činiti da je postojala. I to je, ne varamo li se, njegova najveća zasluga – ne samo kulturna nego i politička (Dubravko Jelčić).
Biblioteka Stoljeća hrvatske književnosti, glavni urednik Vlatko Pavletić, izvršni urednici Dubravko Jelčić i Josip Vončina, zamjenica izvršnih urednika Ivan Žužul, likovno uređenje Alfred Pal, redaktorica Blaženka Planinić. - Tekstološku napomenu tumač imena i izraza te rječnik izradila Nataša Debogović uz suradnju Davora Bagarića. - 7 c/b ilustracija
Biskup i političar (Osijek, 1815 - Đakovo, 1905), najveći mecena hrvatske kulture, utemeljitelj Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Hrvatskoga sveučilišta i niza drugih umjetničkih, znanstvenih i kulturnih društava
Klikni za povratak