Spisateljice iz školske klupe

vaka vrijedna tiskana knjiga, roman ili zbirka pjesama izazove pozornost, no kada su takvim djelima autorice djevojčice u osnovnoj ili srednjoj školi, uz pozornost dolaze iznenađenje, začudnost i znatiželja vezana uz to što ih je potaknulo na ozbiljno pisanje i koliko ih je, ili nije, taj čin učinio drukčijim od njihovih vršnjaka, njihovih školskih prijatelja i sredine u kojoj žive. 

Eva Polovina, gimnazijalka, autorica studije o patologiji uspjeha/ Snimio Tomislav Miletić, PIXSELL

Vanja Baždar napisala je pravi krimić / Izvor: privatna arhiva

Smrt u Marseillesu

„Željela sam samoj sebi i drugima pojasniti zašto i kako su psihopati uspješni te napraviti detaljnu analizu karakteristika koje im pomažu u tome“, kaže Eva Polovina, učenica 4. razreda zagrebačkog MIOC-a IB (International Diploma Programme), autorica knjige Successful Psychopaths Unmasked: The light side of psychopathy and dark side of success. „Temi su me privukle knjige koje sam počela čitati kada sam htjela više istražiti o psihopatiji“, kaže mlada autorica. „U knjizi opisujem karakteristike koje psihopate čine uspješnima. Također, pišem o povijesti psihopata, revolucionarnom objašnjenju postojanja psihopata te brojnim zabludama o psihopatima.“ Ne samo da je neobično da tako mlada osoba napiše i objavi knjigu nego je k tome napisana i na stranom jeziku: „Knjigu sam napisala na engleskom jer su sve knjige koje sam pročitala o psihopatima bile na engleskom“, kaže Eva Polovina.

„Navikla sam pisati na engleskom jer je to jezik na kojem pišem školske radove, a i spretnija sam u engleskom kada je u pitanju znanstvena terminologija i opisivanje istraživačkih radova.“ Na pitanje kako je pomirila pisanje knjige i obveze u jednoj od najzahtjevnijih hrvatskih srednjih škola, odgovara da joj je to bilo iznimno teško, ali da je imala jako dobru organizaciju vremena i radila svakog dan tijekom ljetnih i zimskih praznika.“ A ima li vremena za prijatelje? „Prijatelji su ponosni na mene i imam njihovu podršku. Nema mnogo ljudi koje zanima baš ova tema, pa ne razgovaramo specifično o tome. Trenutačno se ne družim puno zbog situacije s koronom, ali sam se prije družila. Međutim, i da je situacija normalna, sada ne bih puno izlazila jer imam mnogo posla s prijavama za fakultet i teško je sve stići. Prijavljivanje na top fakultete iziskuje veliki rad i iznimnu strpljivost.“

Eva Polovina otvorila je i svoju internetsku stranicu Mind Your Mind

Sasvim je drugim putem do knjige stigla 14-godišnja Vanja Baždar, učenica 1. razreda zagrebačke gimnazije Tituš Brezovački, koja je upravo objavila kriminalistički roman Umorstva u Marseillesu. Počela je kao 10-godišnjakinja! „Za vrijeme praznika prije četiri godine“, kaže ona, „krenula sam pisati priču o umorstvu, no kasnije sam shvatila da tu priču ne mogu ispričati u samo nekoliko stranica. Otac mi je dao ideju da od toga stvorim knjigu. Prvo sam pisala na papiru, no kasnije sam prešla na računalo jer mi je ono uštedjelo mnogo vremena. Bacila sam se sa žarom na taj, možda preambiciozan, projekt, no nakon četiri godine rada ipak sam ga uspjela završiti.“ Kao i mnogi drugi pisci, Vanja Baždar počela je s pisanjem pjesama, a jedna joj je također već objavljena, i to o Nikoli Tesli, o čemu kaže: „Da, tu sam pjesmu napisala za vrijeme putovanja u Smiljan, gdje smo bili na terenskoj nastavi. Tada sam bila nadahnuta Teslom i njegovom genijalnošću te mi je jednostavno palo na pamet da mu tako odam hvalu i priznanje. Moja je profesorica pročitala pjesmu i pitala me bih li bila voljna dati dopuštenje da je Memorijalni centar Nikole Tesle objavi na svojoj mrežnoj stranici.“

Vanja Baždar: Teško je fokusirati se na školu kad naviru tolike ideje, no škola mi je oduvijek bila prioritet

Na konstataciju da je i renomiranim piscima u današnje vrijeme teško doći do izdavača, Vanja Baždar odgovara kako je u početku bila prilično tjeskobna. „No zaista sam htjela da knjiga bude izdana 2020. kada sam je završila i da napokon dođe u ruke široj publici te sam se bacila u potragu. Moji su mi roditelji doista mnogo pomogli i da nije bilo njih, knjiga bi vjerojatno još ležala u ladici. Raspitivali smo se i našli izdavača u relativno kratkom vremenu, sklopili ugovor i evo – knjiga je ugledala svjetlo dana.“ I nju smo pitali, kao i njezinu stariju kolegicu Evu Polovinu, koliko srednjoškolcima uz sve obveze ostaje vremena za pisanje. „Ispočetka sam pisala dvaput, triput tjedno, ali pred kraj sam pisala gotovo svaki dan. Teško je fokusirati se na školu kad naviru tolike ideje, no škola mi je oduvijek bila prioritet, a pisanje više hobi nego ozbiljno zvanje. No to ne znači da pisanje ne shvaćam jednako ozbiljno kao i školu!“ Znači li to da je ili u školi ili za računalom? „Ne treba misliti o meni kao nekakvom zatvorenom ljudskom biću koje živi u svojem svijetu. Ponašam se i živim jednako kao i ostale djevojke moje dobi. Mnogi misle da za pisanje romana treba biti nadnaravno talentiran, no smatram da je pisanje više stvar volje nego talenta, a i dugogodišnjeg čitanja i proučavanja literature. Druženje s prijateljima predstavlja mi veliko zadovoljstvo, iako katkad neke stvari radije napravim samostalno. Osim pisanja, zaista volim čitati, a i crtam i slikam. Pohađam i srednju glazbenu školu, smjer klasična gitara, a izborno i solo pjevanje.“

Zašto su psihopati uspješni, Eva Polovina, Studio Kuča

Može se činiti nevjerojatnim, no ima još mlađih književnica od Vanje Baždar i Eve Polovine. Studentica završne godine novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, Paula Čatipović, svoju prvu knjigu Zajedno do kraja napisala je još kao učenica VI. razreda osnovne škole. Bogato ilustriran roman objavljen je u izdanju Hrvatskog grafičkog zavoda 2011. Rođena Zagrepčanka, koja je djetinjstvo i školske dane provela u Bjelovaru, navodi da mnogo toga može zahvaliti svojoj mentorici, profesorici Slobodanki Martan u OŠ Bjelovar, bez koje, kaže, vjerojatno nikada ne bi iskoristila ništa od svojeg talenta: „Roman sam pisala dugo i više nekako usput, kada bi mi nešto došlo na pamet. Sve je to bilo nekako skriveno, dok roman nije objavljen, što je i meni bio popriličan šok. Roman je objavljen nakon dvije godine, a izazvao je velike simpatije kod mojih tadašnjih vršnjaka i pronašao je svoju publiku.“ 

Paula Čatipović također je počela s pisanjem pjesama, tiskanih u časopisu Pupoljci, a na znanstvenofantastičnom natječaju za književnost Sfera dobila je čak dvije nagrade, za djela Tatus i Kradljivac snova. U djetinjstvu je čitala Sanju Pilić i djela poput Sasvim sam popubertetio ili Dnevnik Pauline P. Sanje Polak. „I u ovoj bi me dobi nostalgično razveselile“, kaže, „a kasnije sam inspiraciju pronalazila u Tinu Ujeviću i Dragutinu Tadijanoviću, uz još neke strane autore, a što se do danas nije promijenilo. Književni uzor nemam, vodim se emocijama koje me prožimaju kada čitam određena djela, pa bilo to i po stoti put, i to je doista čarobno.“ Na našu primjedbu da mladima uvijek i svugdje nedostaje prostora, odgovara optimistično, da oni kojima je neki put namijenjen, uvijek ga nekako pronađu.

Paula Čatipović, uspješna mlada novinarka koja je knjigu objavila u osnovnoj školi/ Izvor: privatna arhiva

Paula Čatipović: Poezija je moj vječni bijeg od realnosti u neki drugi svemir

Za kraj ju pitamo je li neko novo djelo u pripremi. „Uvijek imam nešto u rukavu, no valjda se s godinama počnemo zamarati nekim drugim stvarima pa poeziju ostavljamo sebi. Ona je moj vječni bijeg od realnosti u neki drugi svemir, ali možda uskoro dođe vrijeme da ponovno dam dio svojeg svemira natrag u svijet“, kaže naša sugovornica, diplomantica koja već radi kao voditeljica emisije Loto na HRT-u, a angažirana je i na radiju.

Uspješni psihopati

I Vanja Baždar radi na novoj knjizi: „Ova pripada žanru fantastike i inspirirana je djelima Tolkiena. Možda je čak proširim u trilogiju. Usporedno pišem i drugi kriminalistički roman, ali s drukčijim likovima i radnjom. Velika mi je želja napisati i povijesni roman, no treba ići korak po korak i vidjeti što će vrijeme donijeti“, zaključuje u našem razgovoru. Eva Polovina je, pak, otvorila i mrežnu stranicu Mind Your Mind (mindyourmind.hr) na kojoj objavljuje i odgovore uglednih profesora s kojima je u kontakt stupila e-mailom: „Otvorila sam stranicu kako bih pomogla mladim ljudima koji imaju poteškoća s mentalnim zdravljem. Također, htjela sam da ljudi koje žele naučiti više o psihologiji i mentalnom zdravlju imaju to priliku uz članke i intervjue s profesorima. U kontakt s profesorima stupila sam putem e-maila, ali mnogo njih nije ni dogovorilo pa sam trebala slati niz mailova. Intervjue s profesorima nisam koristila za pomoć pri pisanju knjige, nego sam ih stavljala na mrežnu stranicu.“ Na pitanje o tome kako se njezini roditelji nose s njezinim afinitetima, kaže sljedeće: „Podržavaju me, a nije im ni iznenađujuće da sam htjela napisati knjigu. Mislim da su očekivali da ću tako nešto probati napraviti. Mama mi je pomogla naći izdavača i lektorice. Tata nije prije imao previše zanimanja za temu, ali je ipak pročitao knjigu.“ 

Ima i velike planove: „Primila sam se teme psihopatologije jer je duboko neistražena i ne govori se mnogo o takvim temama u Hrvatskoj, a vrlo su važne za razumjeti. Također, pisala sam o tome iz vlastitog interesa i entuzijazma za tu temu. Najbolje bi bilo kada bih uspjela upisati psihologiju i kriminologiju te nakon toga medicinu i specijalizirati se na forenzičku psihijatriju. Međutim, potrebno je mnogo sreće kako bih dobila ono što želim. Kada bih studirala samo medicinu, ne bih uspjela istražiti druge stvari koje me zanimaju koje su mi jednako važne da ispunim svoju želju za znanjem.“ A još koja knjiga? „Ako ću pisati još jednu knjigu, to ću napraviti kada budem imala iskustva s istraživanjem na fakultetu. Želja mi je da bude mnogo bolja i profesionalnija, a to mogu napraviti nakon što dobijem fakultetsko iskustvo“, zaključuje maturantica Eva Polovina. 

Umorstva u Marseilleu, Vanja Baždar, Naklada Bošković    

Zajedno do kraja, roman za mlade, Grafički zavod Hrvatske