Mentorski rad s ranjivim skupinama

Mentorstvo ima široko značenje u soci­ jalnim i profesionalnim odnosima te op­ćenito podrazumijeva aktivnosti poput nadzora, prenošenja iskustva, znanja i vještina, usmjeravanja, uvođenja u neki posao i slično. Obično se radi o odnosu iskusnije, redovito – ali ne i nužno – stari­je osobe koja prati manje iskusnu osobu dok nije spremna samostalno obavljati za­datke ili dok ne završi određenu formaciju, pripravništvo i slično. Mentorstvo može biti stručno, pod vodstvom osobe koja do­bro poznaje određeno područje unutar kojeg se odvija odnos s mentoriranim ili neformalno – tada je obično na dobrovolj­noj osnovi – u kojem mentor pruža osobnu podršku mentoriranome. U svakom sluča­ju, mentorstvo je u svojem idealnom obli­ku odnos povjerenja koji ljudima pomaže u osobnom rastu i razvoju

Mentorstvo je idealan način da se iskustvo starijih prenese na mlađe i tako im olakša odrastanje/ Izvor: Pixnio

Dobro američko iskustvo

Posebni oblik, tzv. socijalno mentorstvo, usmjereno je na pojedince koji su u opas­nosti da postanu ili već jesu u socijalno marginaliziranom položaju. Tada mentor­stvo označava pomoć zrelije, iskusnije, emotivno stabilne osobe drugoj, manje iskusnoj, zrelijoj ili osobi u potrebi; može označavati i pomoć stručnjaka koji pri­ je svega pomaže korisniku u ostvarivanju svojih prava, ali i osobnih ciljeva, te mu pruža podršku koja mu često nedostaje u okolini. I ovdje mentorski odnos podrazu­mijeva razmjenu znanja, iskustva i razmi­šljanja, uz empatičan pristup i podršku mentora. U tom odnosu nema osuđivanja, a da bi se postigli određeni rezultati, često je potrebno duže vrijeme rada te angaž­man obiju strana u odnosu. Mentorski od­nos nije ni prijateljski ni skrbnički, već partnerski, ali i asimetričan odnos – mora postojati autoritet mentora, s elementima prijateljskog pristupa.

Programi mentorstva, kada su pozorno dizajnirani i dobro vođeni, pozitivno utje­ču na ranjive skupine, odnosno na osobe koje katkad trebaju više pozornosti svoje okoline ili koje nemaju dobar sustav po­ drške na raspolaganju. Primjerice, mla­da osoba koja je nedavno izgubila roditelja ili člana uže obitelji, dijete koje je iskusilo zanemarivanje ili zlostavljanje, beskućnik ili osoba koja prima socijalnu pomoć, ko­ja se osjeća usamljenom i sl., može imati koristi od podrške, pozornosti i ljubazno­sti mentora. Ciljevi mentorskog odnosa su višestruki: ranjivim osobama pružiti osjećaj da nisu sami; pomoći im u ostva­rivanju njihovih prava i potencijala; razvi­jati njihovo samopouzdanje, samostalnost i proaktivnost te općenito, podići njihovu kvalitetu života; razvijati kvalitetan odnos i odnos povjerenja u kojem se obje strane obogaćuju: mentor se osjeća aktivnim su­dionikom u izgradnji zdravijeg i odgovornog društva, a mentorirani stječe osobu i odnos od povjerenja kroz prihvaćanje po­ drške, savjeta, znanja, iskustva te kroz povećani vlastiti angažman.

Mentorski program zahtjeva posredni­ka – koordinatora mentorskog odnosa – što je obično zadatak organizacije ili struč­njaka koji provode mentorski program. Oni imaju ulogu odabira mentoriranih osoba i mentora kroz inicijalne intervjue, uparivanja mentorskog para te izrade in­dividualnog plana mentorskog odnosa, održavanja edukacije za mentore, monito­ringa i evaluacije programa i mentorskog odnosa, održavanja susreta, to jest super­vizije mentora, posredovanja između mentora, mentoriranih osoba, škola, obi­telji i drugih institucija, osiguravanja to­ ga da svi sudionici imaju jasnu predodžbu o ulogama i očekivanjima u programu itd. Ovakav strukturirani pristup omoguću­je visoku profesionalnost i učinkovitost mentorskih programa.

Mentorski su programi vrlo razvijeni i prisutni u lokalnim zajednicama u SAD­u, a brojne se osobe odluče volontirati i kroz podršku ranjivim skupinama dati dopri­nos svojoj zajednici. U Hrvatskoj se takvi programi provode povremeno, najčešće uz projekte organizacija civilnog društva, dok, nažalost, socijalno mentorstvo nije zaživjelo u sustavu socijalne skrbi, gdje bi se provodio na sustavnijoj razini iako se prije desetak godina provodila edukacija stručnjaka.

Izazovi rada

 Primjer socijalnog mentorstva u Hrvat­ skoj jest Mentorski program za mlade koji provodi udruga Pragma. Program povezu­je mlade (adolescente), mentorirane oso­be, sa starijim, zrelijim osobama (studen­ti, zaposlene osobe), mentorima, u odnosu jedan-na-jedan, koji je neformalan, poti­cajan i podržavajući. Mentor u tom odno­su predstavlja izvor podrške te pozitivan model ponašanja za mlade. Mentor i men­torirani redovito se druže tijekom jedne školske ili kalendarske godine, zajedno provode kvalitetno vrijeme u slobodnim aktivnostima i u razgovoru, s dugoročnim ciljem motiviranja mlade osobe na ostva­renje osobnih, obrazovnih i/ili poslovnih ciljeva. To mogu biti ciljevi uspješnog za­vršetka ili nastavka obrazovanja, kvalitet­nog zaposlenja, povećanja samopouzdanja, razvoja interesa, poboljšanja komunikacij­skih i socijalnih vještina, razvoja radnih navika te usvajanja društveno poželjnih vrijednosti i ponašanja.

Naše mlade sugovornice potvrdile su da im je bilo najvažnije da ih netko može saslušati/ Izvor: PxHere

Mentorski program u Pragmi namije­njen je učenicima završnih razreda os­novne škole, učenicima srednjih škola, posebno onima koji imaju teškoća sa škol­skim uspjehom ili su u riziku od ispadanja iz sustava redovnog obrazovanja te mlađim punoljetnicima koji se nalaze pred izazovom nastavka obrazovanja i/ili zaposlenja. Iza­zovi s kojima se suočavaju mladi uključeni u mentorski program uglavnom su vezani uz školu (problemi učenja, problemi prila­godbe, usamljenost, teškoće koncentraci­je, gubitak motivacije, rizik od napuštanja školovanja...), društveni položaj (teža fi­nancijska situacija, problem loših uzora ponašanja iz okoline, vršnjački pritisak prema nepoželjnom ponašanju...), obitelj (rastavljeni roditelji, loša i neadekvatna komunikacija s roditeljima, osjećaj nedo­statne podrške od obitelji...), sliku o sebi i emocije (nisko samopouzdanje, pitanje identiteta i osobnih ciljeva, nedostatak asertivnosti, loša kontrola emocija...) te druge tipične teškoće odrastanja.

Mentorstvo razvija kvalitetan odnos pun povjerenja u kojem se obje strane obogaćuju

Očekivani rezultati za mentorirane oso­be u Pragminom mentorskom programu su: uspješno završavanje obrazovanja, ak­tivno traženjezaposlenja; povećanje samo­pouzdanja, otkrivanje vlastitih talenata i potencijala; poboljšanje komunikacijskih i socijalnih vještina; preuzimanje odgo­vornosti i izvršavanje obveza te razvoj rad­nih navika; usvajanje društveno poželjnih vrijednosti i ponašanja. Mladi koji su do sada sudjelovali u programu redovito iz­ javljuju kako su im mentori bili značajan izvor podrške i oslonca te primjećuju da su ostvarili određene promjene u svojem životu. Primjećuje se kako je program po­mogao mladima da bolje organiziraju svoje svakodnevne aktivnosti, osobito učenje, da budu uspješniji u obrazovanju, da se upu­te u način na koji funkcioniraju fakulteti (za one koji su htjeli nastaviti obrazova­nje nakon srednje škole), pomogao im je u razvoju samopouzdanja, u većem otvaranju socijalnim odnosima (s vršnjacima), emocionalnom rasterećenju zbog teškoća koje su osjećali, na primjer vršnjačko nasilje.

Ući u svijet mlade osobe

Ovako jedna mentorica-­volonterka Pragme opisuje svoje iskustvo: „Mogu reći da sam pri samom uključivanju u mentorski program bila motivirana i zapravo vođena željom da upoznam ovakve mlade osobe, osobe koje ima­ ju poteškoća u obrazovanju, koje se ne uspijevaju uspješno nositi s uče­njem i ostalim obvezama vezanih uz školu… Željela sam nekoj od tih oso­ba pružiti razumijevanje, savjet i po­dršku: podržati ju u promjeni i cilje­vima koje želi ostvariti... Tako da sam naučila kako joj pristupiti na njoj bliski način, kako joj približiti neke vrijednosti koje se smatraju poželjni­ma u životu… Kao mentor toj sam oso­bi bila netko kome može reći ono što ju možda muči u školi, zašto ne može učiti, s kakvim se poteškoćama suoča­va tijekom obrazovanja i, na kraju kra­jeva, zašto ne postiže dobre rezultate. No, mentorski odnos, budući da on nije ograničen na pružanje pomoći u području škole i učenja, pomaže men­ toriranome i u poboljšanju odnosa s vršnjacima, obitelji, boljem provođen­ju slobodnog vremena, planiranju bu­dućnosti… Mentor može s mentorira­nim razgovarati o bilo čemu što muči mladu osobu, a ona to ne može podi­jeliti s prijateljima ili s obitelji. Nekad mlada osoba čak odbija govoriti o ško­li jer ju drugi svakodnevno podsjećaju na obveze kojih je i sama dobro svjes­na. Tada mentor može biti osoba koja će kroz razgovor, sportsku, kulturnu ili neku drugu aktivnost pokušati ući u svijet mlade osobe kako bi ju jača­ la, ohrabrivala, poticala, pomogla joj otkriti njezine vrline, talente i poten­cijale. Razvijanjem dobre slike o sebi i samopouzdanja, koji su često pozadina školskog uspjeha, mlada će se oso­ba lakše suočavati i sa školskim obvezama.“

Mogla sam s nekim razgovarati

Ovo su neki od odgovora mladih na pitanje što im se u mentorskom pro­gramu najviše svidjelo:

–  To što imam osobu koja mi daje savjete kako dalje i usmjerava me. 

–  Što sam uvijek imala nekoga ko­me se mogu obratiti u vezi bilo čega i uvijek sam dobila dobar savjet.

–  To što postoji takva udruga za po­moć mladima.

–    Cijela ta ideja mentorstva, mi­slim da je odlično što mi netko stariji može podijeliti svoja iskustva i savje­ te. Mogla sam s nekim razgovarati o školi bez da me osuđuje, naučila sam bolje organizirati vrijeme.

–  Najviše mi se svidjelo što su svi bili jako divni prema meni i to što se sada,za razliku od početka programa, osjećam jako zadovoljno i dobro u svojoj koži