Za glas ranjivih skupina u medijima

„Radimo da bismo promijenili svijet, da bi se nešto pomaknulo, ali i da bismo postali bolji ljudi“, motivirajuća je poruka novinarima s prvog održanog seminara u nizu koji će se odvijati u sklopu dvogodišnjeg Matičinog projekta Uključiva kultura – potpora socijalnoj inkluziji kroz kulturu putem Vijenca. Osim Matice hrvatske, koja je glavni nositelj projekta, u rad su uključene i partnerske udruge Pragma te Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu koje će u naredne dvije godine biti zadužene za obrazovanje i osposobljavanje dvadesetero novinara kako bi stekli potrebne vještine za specifično područje novinarstva koje izvještava o ranjivim društvenim skupinama. Tema prve radionice bila je socijalna skrb u Republici Hrvatskoj, a pred okupljenim novinarima i suradnicima održao ju je Nedjeljko Marković, po struci socijalni radnik i predsjednik Pragme. Prije središnjeg predavanja, prisutnima se obratio Goran Galić, glavni urednik Vijenca i voditelj projekta. Tijekom radionice predstavili su se i upoznali novinari koji će tijekom dvije godine pisati za prilog Vijenca Inkluzija. Novinari su odabrani na javnom natječaju, a iz predstavljanja se moglo zaključiti da su zastupljeni i iskusni i mladi novinari, kako „opće prakse“, tako i on specijalizirani za različita područja umjetnosti.

Nedjeljko Marković iz Pragme održao je središnje predavanje o socijalnoj skrbi u Republici Hrvatskoj/ Snimio: Mirko Cvjetko

Nema medijskog prostora

Prilikom uvodnog pozdrava Galić je istaknuo zadovoljstvo susretom te okupljenima ukratko predstavio povijest Matice hrvatske koja je tijekom različitih povijesnih razdoblja, nerijetko i izrazito turbulentnih, uspijevala kontinuirano djelovati i biti konstituent hrvatske državnosti. Glavni naglasak stavio je ipak na Matičinu bogatu nakladničku i izdavačku djelatnost koja, između ostaloga, obuhvaća i dvotjednik Vijenac. Tom je prilikom istaknuo kako je Vijenac svojevrsno zamišljen kao kronika kulturnog života u Republici Hrvatskoj, ali je njegova još važnija i dragocjenija uloga kritike kojoj je zadatak secirati kulturni život Hrvatske. Tijekom svojega dugogodišnjeg postojanja Vijenac je obrađivao različite teme iz kulture i književnosti, a nerijetko izvještavao i o aktivnostima brojnih udruga koje provode različite društveno korisne projekte. „U jednom smo trenutku postali svjesni činjenice kako postoji niz tema za koje jednostavno nema dovoljno medijskog prostora pa se već tu pojavila ideja da se uključimo u novi projekt. Niti mi sami nismo znali što nas čeka i u što se upuštamo, ali mogu reći da je iza nas jedan ogroman administrativni posao, a čitava priprema za projekt odvijala se u teškim uvjetima prouzrokovanih potresom i epidemijom. Unatoč svemu, iza nas je već nekoliko uspješnih brojeva novog Vijenčevog priloga Inkluzija čiji je glavni cilj povećati vidljivost ranjivih društvenih skupina kroz kulturne sadržaje, ali i odgojiti te osposobiti novinare za izvještavanje o onima koji su izopćeni iz medija i društva.“ Svoj je govor zaključio porukom kako je početak ovoga projekta iznimna prilika za lijepu suradnju.

Na prvoj su održanoj radionici sudjelovale i spomenute partnerske udruge Pragma te Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu. Lana Ciboci, potpredsjednica Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu, ukratko je predstavila njihov rad, djelovanje i projekte, a okupljenima su se kratko obratili i Igor Kanižaj, također potpredsjednik Društva, te Danijel Labaš koji obavlja funkciju predsjednika Društva te pročelnika Odjela za medije Matice hrvatske.

Lana Ciboci iz DKMK-a predstavila je obrazovne programe u području medija i novinarstva/  Snimio: Mirko Cvjetko

 Lana Ciboci istaknula je tijekom predstavljanja kako je Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu neprofitna udruga koja već deset godina okuplja sveučilišne profesore i studente s triju različitih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a koja izvode obrazovne programe u području medija i novinarstva. Ideja o osnivanju društva pojavila se još 2008. godine, a prvi članovi bili su polaznici Komunikološke škole Matice hrvatske. Danas ova udruga broji 128 članova, od toga 29 aktivnih volontera, a ponose se brojnim projektima i nagradama pa su tako tijekom svojeg desetogodišnjeg postojanja proveli gotovo 1200 radionica i predavanja na kojima je sudjelovalo oko 27.000 sudionika. Ove brojke profilirale su ih u glavne aktere medijskog opismenjavanja u Republici Hrvatskoj, a za svoj su rad osvojili i brojne domaće te inozemne nagrade. Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu, odnosno njihovi predavači, upoznat će novinare priloga Inkluzija s problematikom medijskog izvještavanja o osobama starije životne dobi, osobama slabijeg socioekonomskog statusa, kao i o djeci i mladima te osobama s invaliditetom, kroničnim bolestima i o ovisnicima. „Volio bih da razvijamo inkluzivno novinarstvo, ali to nije niti malo lako jer treba plivati protiv u hrvatskim medijima dominantne uređivačke struje“, istaknuo je Igor Kanižaj. 

Volio bih da razvijamo inkluzivno novinarstvo, ali to je protiv uređivačke struje 

Drugu partnersku organizaciju predstavio je Nedjeljko Marković, koji je ujedno održao i središnje predavanje o socijalnoj skrbi u Republici Hrvatskoj. Prilikom predstavljanja Pragminih aktivnosti istaknuo je kako im je glavna misao vodilja da svatko u društvu zaslužuje jednake prilike i uspjeh. Zbog toga su u svojem svakodnevnom radu posvećeni svim dobnim skupinama i članovima društva, a trenutačno, ističe Marković, najveće probleme imaju mladi od 25 do 35 godina jer se boje svoje budućnosti zbog rizika od gubitka posla tijekom epidemije koja je zatekla cijeli svijet. Osim toga, mladi često traže pomoć za različite životne probleme, a suvremeno doba donosi nove poteškoće s kojima se susreću svi članovi društva. Osim tih suvremenih pojavnosti, Republika Hrvatska susreće se i s onim „tradicionalnim“ problemima od kojih je najviše zabrinjavajuće siromaštvo. „Kod nas trenutačno prevladava koncept da se siromaštvo nasljeđuje iz generacije u generaciju, a cilj sviju nas koji djelujemo kroz rad civilnih udruga jest razbiti taj začarani krug siromaštva. Hrvatska je u tom pogledu na ekonomskoj i socijalnoj periferiji u Europskoj Uniji, ali možemo iskoračiti iz te periferije ako se počnemo mijenjati. Sve što se ulaže u društvo jest investicija“, istaknuo je Nedjeljko Marković. Stoga je izrazito važan sustav socijalne skrbi koji ima primarnu funkciju brinuti se za najranjivije, odnosno za one kojima je pruženo manje životnih prilika.

 Tijekom svojeg izlaganja Marković je poseban naglasak stavio upravo na siromašne, odnosno na, kako je istaknuo, „osobe s iskustvom siromaštva“, jer osim nedostatka novca imaju i iskustvo isključenja iz društva. Međutim, i oni imaju svoja prava, no često većina građana sa svojim pravima nije niti upoznata. Marković je, stoga, poseban naglasak stavio na Europsku socijalnu povelju koja je proizišla iz Vijeća Europe. „Ona je nama važna jer je današnja Europska Unija utemeljena sa svojim pravima upravo na ovoj povelji. Donesena je 1961. godine, a revidirana 1996. godine. Hrvatska je pristupila temeljnoj povelji iz 1961. godine, i to ne svim člancima, no nikada nismo prihvatili revidiranu jer bi to, prema mišljenjima nekih hrvatskih stručnjaka, bio preveliki trošak za Hrvatsku.“ Dokument je izrazito važan jer govori koja su to temeljna, moderna socijalna prava diljem Europe, a među koje spada pravo na rad, pravo na zaštitu majčinstva, pravo na zaštitu radnika i poštivanje njihovih radnih uvjeta. Povelja, međutim, ističe Marković, sadržava neka prava koja Hrvatska teško provodi u stvarnom životu. „Recimo, države članice dužne su organizirati socijalne službe tako da budu učinkovite i da djelotvorno odgovaraju na potrebe svojih građana.“ 

Pritom suvremene životne okolnosti sa sobom donose i nove socijalne rizike, a ulaganja Republike Hrvatske u socijalnu skrb ostala su godinama jednaka. Trenutačno je najveći rizik velik udio starijeg stanovništva, a sve manji udio mlađeg, jer aktualni mirovinski sustav nije za to predviđen. Štoviše, „Hrvatska izdvaja najmanje sredstava za skrb starijih osoba i to je nešto što nam Europska Unija najviše prigovara“, istaknuo je Marković. 

Rascjepkana zemlja

Osim toga, veliki je problem što je Hrvatska u smislu socijalne skrbi izrazito rascjepkana zemlja. Nerijetko se događa da stanovnici dviju susjednih općina uživaju sasvim drukčija socijalna prava. Marković je pri tome slikovito istaknuo kako „neki vole nogomet, a neki socijalna ulaganja.“ Stoga će jedna općina uložiti 200.000 kuna u lokalni nogometni klub, a druga će istu tu svotu uložiti u stipendiranje svojih studenata ili brigu i skrb za osobe starije životne dobi. „Navest ću još samo jedan slikoviti primjer triju praktički susjednih općina. Cijena dječjeg vrtića u općini Cerna je 800 kuna, u općini Andrijaševci 690 kuna, a u općini Borovo 380 kuna. Svaki grad, općina ili županija, dakle, djeluju kao mala socijalna država, a što posljedično ne omogućava svakom stanovniku Republike Hrvatske jednake uvjete za kvalitetan život.“ Sukladno tome, socijalna skrb u Republici Hrvatskoj sadržava velike nelogičnosti koje traže hitne izmjene i prilagodbu novim ekonomskim uvjetima. Međutim, Marković je istaknuo kako ipak nije sve tako crno kada je riječ o usporedbi kvalitete života u Hrvatskoj i na razini Europske Unije. Primjerice, Hrvatska ima manju stopu smrtnosti od HIV-a i tuberkuloze u odnosu na europski prosjek, kao i manji broj mladih koji odustaju od obrazovanja i radnog osposobljavanja ili pak mali postotak stanovništva koji se suočava s problemom kriminala, vandalizma i nasilja, a sve navedeno uvelike utječe na kvalitetu života.

Zaključak rasprave o socijalnoj skrbi u Republici Hrvatskoj može se opisati Nilssonovim citatom kojega je tijekom svojega izlaganja istaknuo i Nedjeljko Marković: „Ako temeljna socijalna prava postoje samo na papiru, a ne u praksi, onda i naš europski model s pravom može doći u pitanje.“