Prvi inkluzivni muzej u Hrvatskoj

„Jako smo u muzeju ponosni na naše Građansko muzejsko vijeće koje djeluje kao instrument demokratizacije muzeja, kao platforma koja će organizacijama civilnog društva te širem građanstvu omogućavati uključivanje u rad muzeja te usmjeravanje njegovog rada sukladno svojim potrebama“, kaže Nikolina Radić Štivić, ravnateljica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci. Naime, taj je muzej prvi u Hrvatskoj pokrenuo proces izravnog uključivanja javnosti u svoj rad. Velika je novost da je muzej osnovao Građansko muzejsko vijeće, čijih su 15 članova dijelom zaposlenici muzeja i Primorsko-goranske županije kao njegova osnivača, a ostali dolaze iz sljedećih partnerskih udruga: Udruge gluhih i nagluhih Primorsko-goranske županije, Udruge u kulturi Stol iz Kraljevice, Udruge za pomoć ovisnicima Vida iz Rijeke, Udruge Specijalne policije iz Domovinskog rata Ajkula te iz Kreativnog kolektiva Kombinat. Dugoročni cilj Građanskog muzejskog vijeća jest kreiranje kulturnih programa namijenjenih zajednici tako da se s tom zajednicom surađuje kako bi se bolje uvidjelo koje su njezine potrebe. 

„Nama, djelatnicima Muzeja“, kaže ravnateljica Nikolina Radić Štivić, „Vijeće je dragocjeno jer nam otvara neophodnu komunikaciju s lokalnom zajednicom i olakšava transformaciju koja je neminovna svim muzejima u budućnosti. Programi se više ne rade za građane, već u suradnji s njima. Mijenja se i paradigma unutar muzeološke prakse. Fokus se s predmeta, koji se u muzeju prikupljaju, čuvaju i izlažu, pomiče na interese i potrebe pojedinca i zajednice. S njima se spomenuta muzejska građa dovodi u smislenu relaciju.“ Građansko muzejsko vijeće, očekuju u muzeju, pomoći će da se ostvari barem jedan novi muzejski program svake godine. Želja je cijelog projekta da se razvije model dobrog upravljanja u kulturi, i to upravo kroz sudjelovanje građana.

Vana Gović, viša kustosica u Pomorskom i povijesnom muzeju, s velikim oduševljenjem govori o tome su u ovu godinu ušli s novim, drugim sazivom Građanskog muzejskog Vijeća: „Šalimo se u muzeju da je to bio naš novogodišnji dar! Stare udruge članice odabrale su među prijavama pristiglim na Javni poziv nove udruge članice. Uz veselje zbog novih suradnji na pomolu, bilo je tu i tuge zbog rastanka sa starim organizacijama-članicama bez kojih naš jedinstven model sudioničkog upravljanja ne bi nikada zaživio. Ovim putem od srca zahvaljujemo Udruzi Žmergo, Kreativnom kolektivu Kombinat, Centru za poticanje darovitosti, Udruzi slijepih Primorsko-goranske županije te Matici umirovljenika Grada Rijeke.“

Osim što je utemeljio Građansko muzejsko vijeće, muzej će postaviti i funkcionalnu digitalnu platformu koja bi mogla biti jedan od alata komunikacije sa zajednicom. Pritom se naglašava i edukacijski segment – želja je djelatnika muzeja dovesti iz Hrvatske i inozemstva stručnjake za sudioničke procese. Tako bi članovi vijeća, partneri, ali i šira javnost bili upoznati s dobrim modelima ovakve suradnje. Također, projekt će biti putokaz i drugima kako pokrenuti inkluziju u muzejima. „Građansko muzejsko vijeće mjeri društveno bilo naše zajednice“, kaže ravnateljica Nikolina Radić Štivić, i nastavlja: „Vijeće će u suradnji s kustosima i kustosicama osmišljavati i provoditi izložbene i edukativne programe te prikupljati prvu Civilnu zbirku muzejskih predmeta“. Riječ je o novom konceptu. Za Civilnu zbirku muzejskih predmeta građani će predlagati i izabirati predmete iz svoje svakidašnjice. I to one za koje smatraju da bi u budućnosti mogli postati zanimljivi pa ih vrijedi sačuvati kao baštinu.

Viša kustosica Vana Gović autorica je i Priručnika o Građanskom muzejskom vijeću kao modelu sudioničkog upravljanja u kulturi. Riječ je o vodiču kroz ideju Građanskog muzeja, na 60-ak stranica, u kojem objašnjava zašto je potrebno sudioničko upravljanje u kulturi, kako se uklapa u suvremene kulturne politike, kako će izgledati muzej budućnosti te koje su edukativne i društvene komponente projekta. U uvodu Priručnik tumači kako je nastala ideja sudioničkog upravljanja u kulturi. Problem je, naime, u tome što u kulturi uglavnom sudjeluju skupine s određenim komparativnim prednostima. Među njima se potom mahom obrazuje i zapošljava stručni i upravljački kadar, a ti ljudi potom stvaraju kulturne sadržaje u skladu s potrebama skupine iz koje su potekli i kojoj pripadaju. Riječ je, dakle, o zatvorenom krugu u kojem kulturni djelatnici jednostavno recikliraju onakvu kulturu na kakvu su se navikli.

Priručnik nudi dvije mogućnosti da se takva praksa prekine. Jedna je općedruštvena, takva da se svima osigura pristup, pa i ravnopravne pozicije u upravljanju javnim resursima. Druga mogućnost jest demokratizacija kulture, što znači da bi kulturne politike trebalo tako oblikovati da budu u skladu s kulturnim potrebama šire populacije. Priručnik razrađuje i praktične vidove sudioničkog upravljanja. Muzej je, primjerice, organizirao edukativni program za članove, ali i građanstvo, u kojem su mogli naučiti o sudioničkom upravljanju i teorijsko-praktičnim postavkama funkcioniranja takvog tijela. Promišljale su se aktivnosti vijeća, njegovo financiranje, međusobna suradnja, suradnja sa zajednicom, a spomenute su i slične uspješne prakse, domaće i inozemne. 

U Rijeci su svjesni da je riječ o svojevrsnom eksperimentu, koji je k tome i neizvjestan, kako stoji u Priručniku. Iako društvo potiče i financira sudioničko upravljanje u kulturi, za to nije pripremilo legislativu. Primjerice, Zakon o muzejima ne predviđa participaciju kao mogući oblik upravljanja muzejem, pa se Odlukom o osnivanju Građanskog muzejskog vijeća na njega nije moglo pozvati. Nezgodna je i činjenica da je rad članova Vijeća volonterski – on se ne honorira pa su članovi isključivo posvećeni pitanjima javnog dobra.

Na nepoznatom su terenu i kustosi i muzejski djelatnici. Stavovi i glasovi dviju kustosica u Vijeću ravnopravni su stavovima i glasovima preostalih 13 članova i članica – nema nikakvog nametanja estetskih ili muzeoloških kriterija. Kustosice su jednostavno preuzele ulogu moderatora diskusija te su svoje profesionalno iskustvo stavile u službu što uspješnijeg ostvarenja potreba i interesa udruga članica, odnosno zajednice, kako navodi Priručnik. „Sve to pretpostavlja dvije stvari“, stoji u Priručniku, a to je „da muzejski djelatnici moraju imati iskrenu potrebu poslušati svoje korisnike i s njima graditi dugoročne odnose te da su voljni s njima podijeliti autoritet i kontrolu prilikom produciranja muzejskih sadržaja. Kustosima i kustosicama, educiranima na paradigmi profesionalne skrbi o baštini, nije prirodno podijeliti autoritet nad njome.“ Jedna od očiglednih mogućnosti koja proizlazi iz takvog pristupa, a o kojima govori i Priručnik, jest da će muzeji kao ustanove specijalizirane za predstavljanje drugih postati suvišne. No ondje se zaključuje da nije potrebno strahovati da bi mogla nastati neka šteta za kulturno nasljeđe, nego da se otvaraju nove mogućnosti za promišljanje toga što se može dobiti – a to je relevantnost kulture i baštine za život zajednice i pojedinca.

Inkluzivna je već i tema koju Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja planira za Noć muzeja. O tome govori viša kustosica Vana Gović: „Noć muzeja ove će godine biti posvećena temi Zadaće muzeja u uvjetima kriza. U suradnji s Vijećem te lokalnom televizijskom postajom Kanal Ri u procesu smo pripreme prigodne televizijske emisije u kojoj ćemo prikazati povijesne primjere nošenja s kriznim situacijama kroz zajedništvo, suradnju, brigu za drugoga, odgovornost i solidarnost. Zadaća muzeja u kriznim situacijama jest da baštinu koju čuva stavi u funkciju ukazivanja na one ljudske vrijednosti koje nam mogu pomoći da krizu prevladamo. No, danas nije dovoljno da muzeji na određene vrijednosti samo ukazuju, već da se u svojem radu njima i vode. Građansko muzejsko vijeće predstavlja naš korak u tom smjeru.“

Na pitanje koje dugoročne učinke ovog projekta Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja očekuje, ravnateljica Nikolina Radić Štivić odgovara: „Svakako povećana svrhovitost i smislenost našeg rada, a onda i povećana posjećenost i održivost muzeja. Kroz sudioničko upravljanje pokreće se čitav niz pozitivnih društvenih promjena, od povećanog interesa građana za sadržaje u kulturi, i paradigmatskog pomaka građanina korisnika u građanina sukreatora kulture, do unapređenja kvalitete života pojedinca i zajednice.“ 

Građansko muzejsko vijeće 

 Vijeće je osnovano u sklopu projekta Muzej budućnosti – Građansko muzejsko vijeće kao model sudioničkog upravljanja, koji je prihvaćen na natječaju Ministarstva kulture te financiran iz Europskog socijalnog fonda. Nositelj projekta je PPMHP, a partneri su ekološka Udruga Žmergo, Kreativni kolektiv Kombinat, Centar za poticanje darovitosti, Udruga slijepih Primorsko-goranske županije i Matica umirovljenika grada Rijeke. Projekt Muzej budućnosti pokrenut je u listopadu 2018. godine i trajao je do lipnja 2020. Ukupan proračun iznosio je 743 000 eura, a fondovi EU u cijelosti podmiruju taj iznos.