Nismo željeli biti zadnji

“Situacija u parasportu nevjerojatno je bolja nego kada sam ja počinjao”, kaže Matija Grebenić, bivši hrvatski paraolimpijac, zaposlen kao brend koordinator u Međunarodnom paraolimpijskom odboru u Bonnu, u Njemačkoj. Rođen je 1992. u Zagrebu, na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu 2016. stječe bakalaureat iz komunikologije, a 2019. i magisterij. Trenirati je počeo 1998. sa Zoranom Draženovićom u Zagrebačkom plivačkom klubu, prvim trenerom koji je s njim želio raditi. “Kada sam kretao”, sjeća se Grebenić, “nijedan drugi klub nije me želio primiti zato što sam osoba s invaliditetom – tvrdili su ili da ću biti prespor ili da uopće ne znam plivati.” Dijagnosticirane su mu tibia aplasia, malformacije ekstremiteta i astma, a natjecao se u klasi S5. Kompetitivnu plivačku karijeru započinje prelaskom u plivački klub Natator 2004. na bazenu na Utrinama. Prvi se put natjecao 2000, a osvojio je više od 150 medalja. 

Hrvatska parajahačica i paraplivačica Petra Brletić/ Snimio Igor Kralj, Pixsell

Formiranje i razvoj

“Sada ima više klubova u Hrvatskoj za parasportaše”, kaže Grebenić, “iako Natator nije klub samo za osobe s invaliditetom, već je inkluzivan klub koji prima sve. Kristijan Vincetić i ja bili prvi koji su započeli s organiziranim plivanjem, a prije nas bili su Ana Sršen i Mihovil Španja, koji su bili pojedinci. Kristijan i ja prošli smo sustavni proces, guralo nas se da plivamo s osobama koje su bez invaliditeta – to nas je formiralo i razvilo. Nismo željeli biti zadnji, stalno smo željeli smanjiti razliku. Sve smo postigli jer smo se u mlađim kategorijama natjecali s plivačima koji nemaju nikakav invaliditet. Sada je bazena sve više – Vinkovci, Vukovar, Rijeka, Zagreb, imamo dobru infrastrukturu, no nedostaje trenera. U Zagrebu možeš trenirati ili u Dubravi ili u Natatoru – ili nema dovoljno trenera ili nema interesa za rad s osobama s invaliditetom. Ja ih pak potpuno razumijem: dok ne upoznaš plivača i njegov invaliditet, ne znaš kako će reagirati u kojoj situaciji. No drago mi je da rad s paraplivačima ulazi i u obrazovni sustav – postoji i kolegij na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu gdje studenti imaju praksu rada s paraplivačima.”

Grebenić je bio hrvatski državni prvak u četiri discipline te državni rekorder u disciplini na 50, 100, 200 i 400 metara slobodno, kao i u disciplinama 40 i 100 metara dupin, 50, 100 i 200 metara leđno te 100 i 200 metara mješovito. Najdraža disciplina bila mu je kraul. Lista uspjeha uključuje i finale Europskog paraplivačkog prvenstva u Reykjaviku te četvrto mjesto na Svjetskom paraplivačkom prvenstvu u Riu de Janieru 2009. Godine 2010. bio je finalist na Svjetskom paraplivačkom prvenstvu u Eindhovenu, 2012. finalist Paraolimpijskih igara u Londonu, 2013. finalist na Svjetskom paraplivačkom prvenstvu u Montrealu, a 2014. finalist Europskog paraplivačkog prvenstva u Eindhovenu. Zadnji službeni nastup bio mu je 2015. na Svjetskom paraplivačkom prvenstvu u Glasgowu. „Na kraju dana“, kaže Grebenić, „treninzi paraolimpijaca i olimpijaca u plivanju su gotovo jednaki. Plivamo gotovo jednake kilometraže, 3-6 km po treningu, imamo dvosatne treninge s težinama pa ponovno plivanje dionica 3-6 km. A prema rezultatima je paraolimpijsko plivanje godinama ispred regularnog plivanja, i to zadnjih 10-15 godina.”

Matija Grebenić (sjedi sasvim desno) s kolegama paraolimpijcima po povratku sa Svjetskog prvenstva u Rio de Janeiru/ Snimio Slavko Midžor, Pixsell

Plivanje mi je ojačalo samopouzdanje, moral, pomoglo mi pomaknuti svoje granice

Tijekom studija radio je u hrvatskoj podružnici britanske agencije Deegeetal u Zagrebu, kao član tima za odnose s javnošću u eSTUDENT-u te na asistentskim pozicijama u još dvije agencije za odnose s javnošću – Vetturelli i Hauska & Partner. Kao student održavao je društvene mreže i vodio odnose s javnošću klubu Natator. U ožujku 2020. postaje brend koordinator Međunarodnog paraolimpijskog odbora, u dinamičnoj organizaciji od 150 članova iz 49 različitih zemalja. Trenutačno radi i na službenom edukativnom projektu Međunarodnog paraolimpijskog odbora nazvanom I'mPOSSIBLE, u sklopu kojeg sudjeluje u obrazovanju učenika, učitelja i javnosti o sadržajima i važnosti sportskih vrijednosti za osobe s invaliditetom. “Kao osoba s vidljivim invaliditetom”, kaže Grebenić, “doživio sam da djeca upiru prstom u moje proteze, a stariji ih odmiču i zaklanjaju im pogled. To je zbilja najgora stvar koju mogu napraviti. Drago mi je kada djeca pitaju i kada su radoznala, rado bih s njima o tome razgovarao, objasnio im da sam drukčiji, ali svejedno njihov ili naš. Također, rijetko kada se u pozitivnom medijskom kontekstu prikazuju osobe s invaliditetom. Izgleda kao da je medijski prostor za invalide rezerviran za socijalne slučajeve, donacije i humanitarne akcije. U Hrvatskoj sam još uvijek prvo invalid i potencira se moj invaliditet, a tek sam onda sportaš s nekim uspjesima. No to se pomalo mijenja – dobar primjer tome je Dino Sinovčić i njegova nova medijska inkluzija.”

Paraplivačica i parajahačica 

Petra Brletić bivša je hrvatska paraplivačica i parajahačica nagrađena priznanjem Hrvatskog paraolimpijskog odbora kao mlada perspektivna sportska nada. “S plivanjem sam počela zbog dječjeg nemira”, kaže Petra Brletić i nastavlja: “Uvijek sam se željela baviti s još nečim, još pri samom početku osnovne škole nije mi bilo dosta. Tako sam se, nakon provjere plivanje u trećem razredu osnovne škole, priključila plivačkom klubu Natator. Tamo sam ostala sve do kraja svoje službene sportske karijere u plivanju 2016. Plivanje mi je ojačalo samopouzdanje, moral, pomoglo mi pomaknuti svoje granice, upoznala sam druge poput sebe, ali imalo je i terapijsku ulogu. Isprva nisam uopće razmišljala o natjecanjima, no vrlo je brzo krenulo.”

Rođena je 1995. u Zagrebu. Jednopredmetni studij povijesti na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu završava 2019, nakon čega upisuje nastavnički diplomski smjer povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje još uvijek studira. Tijekom studija radi kao stručni vodič u Arheološkom muzeju u Zagrebu, a u budućnosti se nada radu s djecom – kroz muzejsku djelatnost ili nastavu u školi. Plivačku karijeru započinje 2005. u klubu Natator s trenerom Ferdinanda Majora, gdje se natjecala sve do kraja službene plivačke karijere 2016. Natjecala se u disciplinama leđno, prsno i kraul na 50, 100 i 400 metara. Dijagnosticirana joj je spastična dipareza, a unatoč tome nastupila u finalima gotovo svih velikih svjetskih i europskih natjecanja od 2006. do 2016. Natjecala se u Spitalu, Bresciji, Brnu, Sheffieldu, Ljubljani i Berlinu. U svojoj klasi S8 2006. postala je državna prvakinja, a 2011. HPO dodijelio joj je priznanje za mladu sportašicu. U Brnu je 2012. zauzela četvrto mjesto na Europskim igrama mladih, a 2013. treće. Na svojem posljednjem službenom plivačkom natjecanju 2016. osvaja tri srebrne medalje na Europskim sveučilišnim igrama u Zagrebu i Rijeci u tri različite discipline – 50 metara prsno, leđno i slobodno. Iste godine dobiva rektorovu nagradu i dekanovo priznanje za iznimne sportske uspjehe. 

“Jahati sam počela još kao djevojčica”, kaže Petra Brletić. “Isprva na leđima ponija tijekom ljetnih mjeseci, a zatim sam se priključila programu terapijskog jahanja. Međutim, terapijsko jahanje nije mi bilo dovoljno dinamično pa sam pristupila školi jahanja u Konjičkom Klubu Agramer, gdje sam upoznala trenericu Sanju Farkaš koja me naučila svemu. Jahala sam i na Vihorovom memorijalu 2016, što mi je bilo prvo jahačko natjecanje. Nakon tog trenerica je prepoznala potencijal i gurnula me u vatru. Pristupila sam ozbiljnim pripremama za daljnja natjecanja na kojima sam se s određenim elementima susrela prvi put u životu. S obzirom na to da je taj program treninga i elemenata koje je potrebno izvesti bio namijenjen paraolimpijcima, nije mi ih imao tko pokazati, već sam ih dokučila samostalnim radom. Te 2016. natjecala sam se u Krilima na državnom prvenstvu i osvojila ga.” Petra Brletić tako je postala državna prvakinja u dresurnom jahanju kao prva članica Konjičkog Kluba Agramer s invaliditetom koja je nastupila na natjecanju. “Ne ustručavajte se ničega, uključite se u sportove”, kaže ona. “To će vam pomoći kako za fizičko tako i za mentalno zdravlje. Uz sport upoznat ćete brojne različite ljude, steći nova poznanstva, prijateljstva i iskustva, razviti karakter i steći novu dozu samopouzdanja!”

Ljepota plivanja

Što se uvjeta treniranja u Hrvatskoj tiče, a također i ljepote plivanja, Matija Grebnić kaže sljedeće: “Za klasu S5 u kojoj sam se natjecao ne trebaju posebni uvjeti. Klase od S1 do S4 najčešće trebaju posebna dizala ili pomoć, no to u mojem slučaju nije bilo nužno. Ipak, bilo je sjajno trenirati na bazenu u Utrinama jer je sve u prizemlju, na Mladosti je puno stuba, što je bilo izazovno za mene kada sam u kolicima. Međutim, na toj noti – to je ljepota plivanja – neovisno o invaliditetu i dijagnozi generalno se možeš baviti plivanjem, baš zato što je vrlo inkluzivan sport i prihvaća apsolutno sve.” 

Nagrađivani hrvatski paraplivač Matija Grebenić/ Izvor: Plivački klub Natator

Matija Grebenić: ‘Uživajte u životu’

Svoju energiju i optimizam Matija Grebenić želi prenijeti i na druge: “Mislim da je bitno napomenuti da su brojne osobe s invaliditetom u Hrvatskoj pasivne i da ni na koji način ne rade na tome da imaju kvalitetniji život. Želio bih ih pozvati da rade na sebi, da se kreću, da uživaju u životu, da pronađu nešto u čemu uživaju i da budu zdraviji. Jedino ćemo tako skinuti stigmu s invaliditeta.”