I u potresu i u koroni najmanji su zaštićeni

Neprilike koje su zadesile Hrvatsku, prvo pandemija, a zatim i potres koji je pogodio Sisačko-moslavačku županiju imaju utjecaj na život i u SOS Dječjem selu Lekenik. No svi djelatnici SOS Dječjeg sela su bili uz djecu i vodili brigu o njima. Tako je bilo i ovaj put, brzom reakcijom su djeca izvedena iz kuća i odvedena na sigurnu udaljenost. Srećom, osim pretrpljenog šoka i uz minimalnu materijalnu štetu, život u SOS Dječjem selu se mogao vratiti svakodnevnim aktivnostima.

Djeca iz SOS sela imaju brojne kvalitetne odgojne i obrazovne programe/ Snimio Slavko Midžor, Pixsell

Svi su dio obitelji

SOS Dječje selo Lekenik odgaja i brine se za djecu, napuštenu ili odvojenu od bioloških roditelja. Pritom život u SOS kući nalikuje na živote u bilo kojim drugim funkcionalnim obiteljima. Oni pohađaju lokalne škole, idu u lokalne vrtiće i ne izdvajaju se u posebne škole ili vrtiće. Uče i razvijaju se sa svojim vršnjacima, dijele odgovornost, sreću i tugu u svakodnevnom životu. O svakom djetetu brine SOS mama kao glava kuće. Ona im pruža svu podršku, brine se o njima, o njihovom zdravlju i stvara sve preduvjete da imaju sve što je potrebno za život u jednom kućanstvu. Jedna od njih je Mirjana Perić-Agačević, koja u proteklih petnaest godina djeluje kao SOS mama, prenoseći djeci svu ljubav i poštovanje. Ona kaže: „Nemam svoje biološke djece, tako da sam prema djeci koja su prolazila kroz našu kuću ravnopravno i s istom empatijom ulagala sav svoj trud. Uobičajeno je da nas naša djeca u kući zovu – teta, no ima i onih koji su došli u pelenama pa me oni u kući zovu i mama. Neka djeca su tijekom cijelog osnovnoškolskog obrazovanja bila u našoj kući pa su onda otišli u srednje škole.“ 

Kako ističe Mirjana Perić-Agačević, odlaskom djece veze se ne prekidaju, pa iako djeca nisu više s njima, i dalje se ponašaju kao da su dio obitelji, navodeći kako su djevojčice otvorenije i kako se s njima više čuje, dok se s dečkima čuje dva do tri puta mjesečno. U SOS Dječjem selu pravilo je da se sva djeca, iako izuzeta iz biološke obitelji, odgajaju u saznanju da njihovi biološki roditelji postoje i ovisno od slučaja do slučaja djeca imaju kontakte sa svojim roditeljima. O kontaktima s biološkim roditeljima odlučuje nadležni Centar za socijalnu skrb, uz potporu nadležnog sudstva. Osim toga, djeca koja su izuzeta od bioloških roditelja, a koja imaju brata ili sestru bivaju zajedno smješteni u SOS obitelj i njih se ne razdvaja. Ako je slučaj da je iz jedne obitelji više braće ili sestara, oni su isto smješteni u jednu SOS kuću. Tako se djeci smanjuje trauma odvajanja od bioloških roditelja. Braća i sestre zajedno odrastaju, zajedno idu u škole, vrtiće i tako pomažu jedni drugima. 

U SOS Dječjem selu postoji svakodnevna logopedska pomoć po programu prilagođenom svakom djetetu, a na usluzi su im i socijalni pedagozi, pedagoški pomoćnici i psiholozi. Voditeljica Stručnog tima SOS Dječjeg sela Lekenik Jasna Špoljarić zato s ponosom govori: „Radim kao psiholog gotovo od trenutka osnivanja SOS Dječjeg sela Lekenik. Smatram privilegijom raditi u humanitarnoj organizaciji koja promišlja i osigurava optimalne uvjete za rad s djecom bez adekvatne roditeljske skrbi. Temelj našeg rada jest obiteljski koncept koji omogućuje djeci zdrav rast i razvoj u obiteljskom okruženju. Svakog dana sa zadovoljstvom dolazim na posao i odlazim kući ispunjena raznim sadržajima vezanim uz individualni i grupni rad s djecom, ali i dinamičnom komunikacijom sa SOS mamama i stručnim djelatnicima.“

Kompleks SOS Dječjeg sela u Lekeniku kraj Siska/ Izvor: SOS Dječje selo Hrvatska

Priča o dječjoj svakidašnjici u SOS Dječjem selu Lekenik počinje izvršavanjem zadanih obveza, školarci idu u lokalnu školu, koja je vrlo blizu sela. Za to vrijeme, djeca od tri do šest godina idu u lokalne vrtiće, dok najmlađi ostaju u SOS kućama. Unutar sela postoji mala igraonica, gdje odgajatelji s njima svakodnevno rade dva do tri sata. Velika igraonica rezervirana je za djecu od prvog do osmog razreda osnovne škole. U igraonici djeca provode vrijeme crtajući, gledaju crtiće i edukativne emisije, uče i pišu zadaće. Nakon što završi škola, djeca se vraćaju u SOS kuću gdje ih dočeka SOS mama s ručkom, potom slijedi pisanje zadaće, igra i slobodne aktivnosti: „Raditi negdje podrazumijeva da dolaziš i odlaziš s posla u zadanom radnom vremenu, ali ja kao SOS mama, kao i sve druge SOS mame, živimo s djecom, stanujemo u kućama s djecom, kuhamo im, skrbimo za njihovu školu, za zdravlje, za odrastanje. Zato uvijek volim reći da mi SOS mame živimo u selu, odrastamo sa svojom djecom, s njima postajemo zrelije osobe i zapravo smo mi obitelj i tako se i ponašam“, ističe SOS mama Mirjana Perić-Agačević.

Za onu djecu koja imaju poteškoće u učenju ili žele unaprijediti stečena znanja organiziraju se dodatne aktivnosti iz matematike, fizike ili stranih jezika. Što se pak tiče slobodnih aktivnosti, jako se pazi da slobodne aktivnosti uključuju boravak na svježem zraku. Boravak na svježem zraku uvelike obogaćuje činjenica kako je dvorišni prostor oko SOS Dječjeg sela prepun zelenila. Važno je napomenuti i to da unutar sela postoje igrališta u kojima se djeca mogu igrati. Sva su djeca jedna velika ekipa, velika obitelj i uvijek imaju društvo za igru. Osim u igri, djeca slobodno vrijeme najčešće provode u radionicama koje se održavaju unutar SOS sela. Radionice su tematske, djeca odabiru ono što im odgovara i pohađaju ih. Tako postoji hobby art radionica, u kojoj se razvija kreativnost, u kojoj djeca crtaju i izrađuju razne predmete od gline, ili pak božićne ukrase u ovo blagdansko vrijeme. Tradicija u SOS Dječjem selu jest i izrada božićnih čestitki. Božićne čestitke nastaju svake godine tako što djeca crtaju na svili, a onda ih djelatnici SOS Dječjeg sela projiciraju u tiskano izdanje. Prikupljena novčana sredstva od prodaje čestitki pomažu u nabavi opreme za što ljepše odrastanje u SOS Dječjem selu.

Brzom reakcijom djelatnika djeca su u SOS selu bila izvedena iz kuća i odvedena na sigurno

Od ostalih radionica tu su glazbene radionice u kojima djeca uče svirati različite instrumente kao što su gitara, bubnjevi i klavijature. Kroz tu radionicu djeluje i rock bend Glazbeni sanjari – jedna vesela glazbena družina u kojoj djeca iz SOS sela uživaju. U sklopu glazbene radionice postoji i sekcija učenja sviranja violine pod mentorstvom profesora glazbe Hrvoje Budaka. Dramska radionica djeluje pod imenom Preko scene do samopouzdanja. S pomoću rada na predstavama djeca izbacuju loše stvari iz sebe i prenose pozitivnu energiju na scenu. Iz dramske radionice nastaju jako lijepe i uspješne predstave. Jedna od takvih je i predstava U stihu priča o životu Šegrta Hlapića koju je prošle godine dramska skupina u režiji Rusmira Agačevića izvodila u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. U sklopu radionica postoji i Parlaonica, gdje se djeca uče kulturno razgovarati, pritom raspravljati o aktualnim temama i izražavati vlastito mišljenje na civiliziran način. U suradnji s Nenadom Bakićem već se četvrtu godinu odvijaju i radionice robotike, a isto tako djeca se usavršavaju u programiranju mikrobitovima. Kako je SOS Dječje selo Lekenik smješteno baš pored nogometnog igrališta NK Lekenik, djeca iz sela odlaze na treninge u klub. Također, djevojčice pohađaju plesnu gimnastiku ili satove zumbe, a među njima su popularne i borilačke vještine, kao što su karate i taekwondo. 

Ograničenja zbog pandemije

Nažalost, zbog pandemije su uvedena neka ograničenja i djeca ne provode vrijeme izvan sela, ukinute su vanjske sportske aktivnosti, ali se unutar sela one organiziraju i radi se s djecom. U Lekeniku je to u SOS Društvenom centru Hermann Gmeiner. Psihologinja Jasna Špoljarić kaže kako redovito razgovaraju s djecom o pandemiji koronavirusa i o tome koliko je ona promijenila kvalitetu svih naših života, te napominje: „Djeci i odraslima pomoć je dostupna doslovno 24 sata na dan. Razgovaramo, družimo se i živimo sukladno epidemiološkoj situaciji. Organiziramo niz aktivnosti s kojima pokušavamo kompenzirati djeci sadržaje koje trenutačno ne mogu upražnjavati.“ Blagdani su ove godine bili obilježeni u nešto drugačijem izdanju, jer je ulazak u selo zbog novonastalog stanja bio smanjen. Za Božić su djeca, uz pomoć SOS mama, unutar svake kuće imali malu proslavu, pekli su kolače, uz kićenje bora. Organizirana je i nešto skromnija dječja Nova godina koja se po tradiciji odvija u SOS Dječjem selu. 

„Misli o koroni“, ističe Špoljarić, „odagnao je sv. Nikola koji je djecu posjetio početkom prosinca i donio prekrasne darove za svako dijete. Krampus nas ne posjećuje jer ima zabranu ulaska u selo. Djeca su se veselila Božiću i proslavi Nove godine, zimskim praznicima, ukrašavanju božićnih jelki i uživanju u zimskim radostima na otvorenom.“ Za Božić su djeca, uz pomoć SOS mama, unutar svake kuće imala malu proslavu, pekli su kolače i okitili bor. Najvažnije je da i u ova teška vremena pozitivan pogled na svijet ne napušta djelatnike SOS sela.

Psihologinja Jasna Špoljarić

Nema straha od virusa

„Djeca se u pravilu ne boje koronavirusa. Znaju da se radi o virusu od kojeg djeca rjeđe obolijevaju i brže se oporavljaju, ali mnogo teže podnose ograničenje kretanja i druženja, kao i nepohađanje dijela slobodnih aktivnosti. Nedostaju im kontakti s članovima biološke obitelji, ali prihvaćaju da se trenutačno moraju zadovoljiti kontaktom putem videopoziva. Djecu učimo da se protiv koronavirusa borimo znanjem i odgovornim ponašanjem, pranjem ruku i održavanjem fizičke distance. Nije uvijek lako, posebno s malom djecom, no svi zajedno u kolektivu ulažemo veliki trud da ovo teško razdoblje prođe što bezbolnije.“