Split je inkluzivan

Pero Prosenica – ravnatelj Glazbene mladeži Split (Snimio Goran Galić)

Diljem Lijepe naše brojne udruge i pojedinci organiziraju niz uspješnih inkluzivnih projekata koji svjedoče da ranjivi pripadnici našega društva mogu biti integrirani u društvo, izražavati se, sudjelovati u kulturno-umjetničkom životu, živjeti život dostojan čovjeka. Tako je i u Splitu i okolici, gdje smo se susreli s dragim i vrijednim ljudima iz niza udruga. Zanimalo nas je kakav život Split omogućuje djeci, mladima, osobama s invaliditetom, starijima, nemoćnima.

Snježana Šetka – predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Splitu (snimio Goran Galić)

Razgovore započinjemo na osunčanoj i ispunjenoj splitskoj rivi s novom predsjednicom Ogranka Matice hrvatske u Splitu Snježanom Šetkom, dugogodišnjom novinarkom Slobodne Dalmacije. „U Splitu uspješno djeluje udruga za beskućnike Most koju je godinama vodio Denis Maslov, od prošle godine šef Caritasa u Splitu gdje je kroz institucije još i bolje nastavio raditi. Postoji i udruga za djecu bez roditeljske skrb i s teškoćama u razvoju Lastavica. To je projekt koji je više godina vodila Danijela Jelić. Uspjela je osigurati zahvaljujući Gradu i Županiji nekoliko lokacija stanova u ovom gradu gdje pod socijalnom skrbi žive ta djeca nakon što navrše 18 godina. A također velikim zaslugama naše bivše dogradonačelnice Jelene Hrgović Tomaš izgrađena je cijela zgrada u Splitu, samo za te potrebe. U njoj mogu prespavati i roditelji koji dolaze u pratnji svoje djece na liječenje. No daleko je to od stvarnih potreba“. 

Radoslav Bužančić – pročelnik splitskog Konzervatorskog odjela (snimio Goran Galić)

Snježana Šetka ističe da Grad Split ima tu sreću da je u doba gradonačelnika Andre Krstulovića Opare donio odluku da su svi ovi gradski prostor za kulturna događanja oslobođeni plaćanja. „Nedavno je završen Hrvatski dom Split, što je jedan fantastičan prostor gdje zbilja možete održavati samo prvorazredna kulturna događanja.“ U kulturnom životu sudjeluje i Ogranak MH u Splitu koji djeluje na adresi Mormontova ulica 1: „Imamo oko 450 članova službeno, a aktivno možda 50-ak. To su ljudi srednje prema starijoj dobi. Nastojimo pomladiti ogranak i aktivirati neke mlađe ljude. Ove godine slavimo 70 godina uz bogat program koji će kulminirati Danima Matice hrvatske u studenom“, kaže Snježana Šetka, a iz brojnih programa proslave izdvajamo organizaciju likovne kolonije hrvatskih branitelja koji će na rivi izložiti svoja platna 15. studenoga na dan obrane grada. „To je dan kad je JNA krenula s napadima na grad Split '91. godine. U znak sjećanja na taj dan, oni će se ovdje okupiti i na tu temu slikati. Tu gdje mi sjedimo sada padale su granate. Sada je to nestvarno. Na ovom Bogom danom prostoru prostru namjeravamo ih dovesti i pružiti im priliku da pokažu sve svoje potencijale. Kad su bili u stanju stvarati državu, ne vidim zašto ne bi mogli i kroz umjetnost pokazati kako se voli Hrvatska. 

U mala mjesta, kultura smjesta

Pozdravljamo se sa Snježanom Šetkom i prolazimo kroz Dioklecijanovu palaču do Zagrebačke 23 gdje su uredi Glazbene mladeži Split. Prima nas mladi ravnatelj Pero Prosenica, „školovani crkveni glazbenik, voditelj triju zborova, KUD-a“, kako ga predstavlja tajnica Vesela Gudić. „GMS postoji preko 50 godina, od 1969. osnivači su Gordana Lesić i ton majstor Vinko Lesić, a po majstoru Lesiću nazvan jedan od najpoznatijih ciklusa za mlade glazbenike ciklus Vinko Lesić. Organiziramo koncerte za mlade glazbenike, drugi dio su animatorsko-pedagoški programi, odlazak u vrtiće i škole. Tu nastojimo popuniti program i pomoći profesorima čija se nastava glazbene kulture svela na 45 minuta tjedno. Imamo i programe rada s djecom sa posebnim potrebama. Tu smo ostvarili lijepu suradnju s Centrom za obrazovanje i odgoj Juraj Bonači“ kaže Pero Prosenica i dodaje da koncerte održavaju najčešće po sakralnim i muzejskim prostorima u Splitu. Trenutno provode i projekt vrlo uspješan projekt U mala mjesta, kultura smjesta. „S glazbenicima odlazimo u ta mala mjesta i otoke gdje se njima prezentiraju razni programi. G. Oliver Rogošić radi tradicijske instrumente i kada njegov program realiziramo, moramo ići s tri vozila jer nosimo mnogo tradicijskih instrumenata. Učenici nas dočekuju obučeni u svoje nošnje“, dodaje ravnatelj i spominje ostale suradnike na projektu: Ivo Jerkunica (program Vesela truba), Jelena Brnadić i Borna Barišić  (Povijest opere), a sudjeluju i Branka Pleština i Zoran Ledić te Ilija Trogičić. S dojmom da je riječi o udruzi koja živi s gradom i društvom i promiče glazbenu kulturu, pozdravljamo se i napuštamo prostore udruge. Dio puta do sljedećeg sugovornika prolazimo zajedno s ravnateljem, Splitske ulice pune su života i pitamo ga kako se Splićani nose s tolikom gužvom: „Nije mi jasno da brojni mladi iz dalekih zemalja dolaze u ovaj grad povijesti i kulture, da bi se mogli opijati“ komentira Prosenica. Pozdravljamo se i upućujem se prema glavnom ulazu u Dioklecijanovu palaču. 

Slavka Klišanić u postavu izložbe Monture s potpisom (snimio Goran Galić)

Ranjivi u starom Splitu

Nakon dodira palca Grgura Ninskog za sreću, zatječem dva momka kostimirana u rimske vojnike koji „čuvaju“ ulaz u grad i zabavljaju turiste.“ Tada mi sine pitanje: Kako su se u stara vremena u Splitu odnosili prema ranjivima, jesu li talentirani mladi dobivali priliku? Najbolji sugovornik za to je Radoslav Bužančić, pročelnik konzervatorskog ureda u Splitu. Znajući da živi u Palači, pozivam ga mimo plana i ubrzo dogovaramo kavu. Susrećemo se u slastičarnici Bobis na Peristilu i nakon uvodnog razgovorima o novim otkrićima u Dioklecijanovim podrumima usmjeravamo se na našu temu: 

„U Sparti su izdvajali nejaku djecu jer se smatralo da odabir snažnih i jakih osigurava opstanak države. Slično su radili i naši uskoci u Senju i djecu su od rane dobi zlostavljali kako bi ona kasnije mogla izdržati muke i teške izazove, iskušenja, jer je o tome ovisio opstanak cijele zajednice“ ističe Bužančić i navodi da je socijalni odnos prema siromašnom, prema bolesnom, postojao kroz čitavu povijest Splita. „Za vrijeme vladanja gube, na Marjanu je bio izdvojeni dio gdje su boravile bolesne osobe kod crkvice svete Mande. Oni su bili izdvojeni iz zajednice, ali se njima donosila i hrana i sve skupa. S tom idejom Caritasa, posebno u 15. stoljeću, razvijaju se i bolnice, posebno uz bratovštine Svetog Duha“ govori Bužančić i spominje oporuke staroga Splita 14. i 15. stoljeća, u kojima je postojala i stavka za karitativno djelovanje, za pomoć ugroženim skupinama, siromašnim ljudima. Posebno apostrofira Ivana Petra Markija, koji je „bez sumnje jedan od najznačajnijih političkih osoba Hrvatske uopće“, jedan od osnivača ilirske akademije i pokretač ilirskog pokreta u Splitu, koji je prethodio onom velikom 1848. „On je za života napravio nekoliko karitativnih zahvata, a u svojoj oporuci ostavio je veliki imetak da bi se ta ideja provela u djelo. Cijela Maslenica na Šolti projekt je rođen u glavi toga čovjeka koji je formiran da bi se primio izbjeglički val i da bi se tim ljudima dalo dostojno sklonište i mogućnost života“, ističe Bužančić i naglašava da su Markijeva nastojanja prva sustavna javna dobrotvornost grada koja je trebala ugroženoj skupini, siromašnoj, ali talentiranoj djeci omogućiti školovanje, napredak i mjesto u društvu.

Kultura na periferiji

Da Split nudi kulturne sadržaje djeci i mladima, ali i starijima i na svojoj periferiji uvjerili smo se na splitskom Sućidru u udruzi Beat – Studio 21 koja provodi niz likovnih radionica za djecu i mlade u polivalentnom galerijskom prostoru smještenu nasuprot vulkanizerske radionice.  Upravo za vrijeme jedne radionice posjetili smo udrugu, gdje smo od voditelja radionica likovnog umjetnika Damira Žitka saznali  da zadnjih godina raste interes za upis u Srednju školu likovnih umjetnosti Split. Voditeljica udruge predstavlja Natalija Čelan predstavlja nam projekt Periferna mreža 54+, zbog kojeg smo i došli: „Udruga Beat tijekom niza godina posvetila se, osim kontinuiranom radu s djecom, i radu s osobama starije životne dobi, a projekt Periferna mreža 54+, osim što je priznanje za naš dugogodišnji rad,učvrstio je i poziciju prostora Studija 21 kao mjesta u ovom dijelu grada koji generira inkluzivne kulturne događaje. Radionice su okupile polaznike različitih predznanja, osobnih i profesionalnih iskustava, afiniteta i shvaćanja same umjetnosti i, prije svega, različitih osobnosti, što se može i iščitati u 200 radova predstavljenih ovoj izložbi. 

Udruga Moje dijete Solin – Ljubica Milković, Branko Ivić i Vlatka Vrgoč (Snimio Goran Galić)

Sve je više djece s teškoćama u razvoju

Niz uspješnih i vrijednih inicijativa provodi se i u splitskoj okolici. U Solinu smo posjetili udrugu roditelja djece s poteškoćama u razvoju Moje dijete Solin koja pruža stručnu pomoć za 207 obitelji iz cijele županije. O brojnim izazovima s kojima se susreću razgovarali smo s voditeljicom udruge Ljubicom Milković, predsjednikom Brankom Ivićem i asistenticom na projektima Vlatkom Vrgoč. U stotinjak kvadrata imaju i urede i prostore za brojne aktivnosti. Unatoč nedostatku prostora vidi se da je u njega uložena velika ljubav i trud. Ljubica Milković ističe da je sve više djece s teškoćama u razvoju i da ne mogu odgovoriti na sve potrebe. Naglašava da nam u Hrvatskoj nedostaje koordinacije nadležnih službi, posebno u ranoj fazi. Isto tako, nedovoljno je pomoćnika u nastavi. U unatoč svemu, ne gube nadu, iz naših sugovornika izvire optimizam i posvećenost profesiji, a brojni projekti koje priređuju svjedoče da je njihov trud i prepoznat.

Iz Solina se upućujemo u Dugopolje, gdje se u press centru športskog centra do kraja rujna može razgledati izložba klapskih folklornih kostima Monture s potpisom umirovljene pravnice Slavke Klišanić, rođene Dugopoljke koja od studentskih dana živi i radi u Zagrebu i šije narodne nošnje iz svih krajeva hrvatske, a posebno je omiljena u klapskim krugovima. U pratnji gospođe Slavke posjetili smo vrlo zanimljivu izložbu koju nam je predstavila MarijanaBotić Rogošićvoditeljica KUD-a Pleter iz Dugopolja koja vodi i EU projekt koji okuplja više udruga, a u sklopu kojega su u sklopu stadiona uredili moderan multifunkcionalan prostor. 

Kazališna čuda u Prološcu

Natalija Čelan na radionici udruge Beat u Studiju 21 na Sućidru (snimio Goran Galić)

A da jedna mala skupina ljudi iz provincije, iz Prološca, radi kazališna čuda, uvjerili smo se u razgovoru s Marijanom Grbovcem, voditeljem Dramske udruge Proložac koji radi kao profesonalni glumac u Omišu. On je s Anom Šerlija sudjelovao u projektu Živjeti u Prološcu, sufinanciranu iz ESF-a u okviru poziva Umjetnost i kultura 54+ Ministarstva kulture i medija i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. „Vodio sam dramsku radionicu s glumcima umirovljenicima starijima od 54 godine i radio predstavu. Komedija Nesanica bila je jako dobra, posjećenost odlična, nastupili smo na festivalu dalmatinskih amaterskih kazališta. Neki dan smo se vratili iz Murskog Središća gdje smo radili Prvi Festival hrvatske pučke drame. Mi smo odabrani kao najbolja skupina na tom festivalu“  kaže naš sugovornik i naglašava da je najvažnije naći tekst kojeg glumci vole igrati i kojeg publika voli, „sve ostalo je promašeno.“ Ističe da će dogodine proslaviti 20. jubilej, a najpoznatiji su bili po Joki Šimunovoj, istinskoj pučkoj komediji koju su odigrali preko 200 puta. Apostrofira i festival Glumci u Zagvozdu Vedrana Mlikote gdje na predstavama bude „dvije do tri tisuće ljudi“, a mnogi ne vjeruju kad kaže da na njihove predstave dolazi i 500 ljudi. Najveći kompliment kojeg smo dobili bio je od Sanje Nikčević, profesorice koja je rekla da nije odavno vidjela da neki amateri glumci tako stoje na sceni, tako govore i da publika s njima diše.  Kada netko ima volju i želju nešto raditi i to voli, onda je tu zagarantiran uspjeh. Radeći te predstave mi smo postali obitelj i ne funkcioniramo jedni bez drugih. Proložani će nastaviti raditi predstave koje voli publika.

Marijan Grbavac (sasvim lijevo) u predstavi Dramske udruge Proložac (Arhiv Dramske udruge Proložac)