Promjena svijeta

Nije nepoznata niti nova misao da je u djece koja čitaju veća mogućnost izrastanja u ljude koji misle. Izjava pripisana ruskoj ilustratorici Saši Salmini gotovo je u trenu obišla svijet, postala kredo mnogih međunarodnih kampanja za osvješćivanje važnosti i poticanje čitanja djeci od najranije životne dobi, a već je gotovo desetljeće prošlo otkako kao geslo stoji uz sve važnije aktivnosti, u okvirima produkcije književnosti za djecu i mlade nezaobilaznog, tuzemnog nakladnika. 

Samostalan izbor

Djecu i mlade ekscerptirali smo kao jednu od ranjivih skupina unapređenju čije smo se dobrobiti kroz kulturu u posljednja 24 mjeseca, kroz polumjesečni prilog Inkluzija,posvetili s osobitom pozornošću. Danas, kad se projekt susreće s neizbježnošću završetka, naglasak, kao jednom od doprinosa njegovu trajnom naslijeđu, valja postaviti i na važnost čitanja djeci, smjernicama za put njihovoj preobrazbi u samostalne čitatelje, ljubitelje knjige, hrabre i misleće mlade ljude. 

Kao i samo djetinjstvo, pojam dječje književnosti relativno je novog datuma. Naravno, već se u kasnom srednjem vijeku pojavljuju prvi djeci namijenjeni tekstovi, no njihova je uloga edukativna, tematika najčešće religiozna; najmlađe se čitatelje instruira kako se ponašati i kako postići spas vlastite duše. Više od tristo godina trebalo je pričekati na pojavu prvih knjižara za djecu i prepoznavanje velikog komercijalnog potencijala što je djeci namijenjena književnost u sebi nosi, a tek se sredinom 19. stoljeća, s romantičarskom definicijom pojma djetinjstva i promatranja djeteta kao nedužne osobe nezahvaćene izvornim grijehom i, samim time, bliža Bogu i prirodi od odrasla čovjeka koji se kroz svoj razvoj korumpira, javlja i produkcija dječje književnosti slična onoj danas poznatoj. 

Upravo u tom trenutku povijest svjedoči usponu dječje književnosti i njezinoj emancipaciji od književnosti za široke mase, često smatranom „laganijim štivom“ i pokušajem pozitivnog utjecaja na stanje u općem opismenjavanju stanovništva. Pojavljuje se literatura jezikom i tematikom bliska i razumljiva dječjem poimanju svijeta, a prostor se otvara i posve novoj formi dječjih slikovnica koja, barem u hrvatskim okvirima, uzlet doživljava nakon Drugog svjetskog rata. Zbog pravne regulative, papir postaje mnogo skuplji no ranije pa nakladnici, kako bi si mogli priuštiti izdavanje tzv. visoke književnosti, pristaju na kompromise i objavljuju popularno štivo kakvo prije rata nije bilo moguće pronaći u hrvatskom prijevodu. Također raste i broj čitatelja, a kroz nadolazeća će se desetljeća upravo djeca, i razmjerno bezbrižno razdoblje djetinjstva, profilirati kao životno doba u kojem, u prosjeku, ostvarujemo najviše slobodnog vremena za čitanje. 

Zanimljivo, no to prvo razdoblje ujedno je i ono najmanje podložno našoj kontroli pa će njegova potpuna iskoristivost uvelike ovisiti o interesu i angažmanu drugih, osoba čijim smo interesima za odrastanja okruženi. Istraživanja pokazuju kako će djeca čiji roditelji čitanje biraju kao primaran oblik opuštanja i odmaka od svakodnevice za knjigom i sama češće posegnuti. Osim toga važno je ponuđenu književnost prilagoditi interesu djeteta ili mu, kao najbolju mogućnost, na izbor ponuditi nekoliko knjiga; primijećeno je, naime, kako su djeca mnogo sklonija završiti čitanje samostalno odabranog štiva. Treba li im pritom vodstvo odrasle osobe? Ono je, naravno, donekle nužno, no suvremeni pedagozi tvrde kako djeca posjeduju skup kognitivnih i emocionalnih vještina dostatnih za samostalan izbor te da ih, kao čitatelje, ne treba podcjenjivati. 

Razvoj kreativnosti

A koje su dobrobiti čitanja djeci i kod djece? Čitanje razvija dječju emocionalnost, njihove jezične i spoznajne sposobnosti, poboljšava im koncentraciju, razbuktava maštu i kreativnost, pomaže stvaranju i obogaćivanju njihova rječnika čineći ih moralno i društveno osvještenijima. Čitanje pospješuje kritičko razmišljanje u djece, jača njihovo samopouzdanje omogućujući im istovremeno da bolje razumiju sebe i svijet u kojem egzistiraju. Čitanje, također, može biti ugodan način provođenja slobodnog vremena, način opuštanja, a čitateljski užitak svakom će čitatelju, neovisno o dobi, pomoći u suzbijanju dokolice. 

Mladi čitatelji su samosvjesni i samostalni

Osim samopouzdanju, čitanje pridonosi i razvoju dječje samostalnosti; istraživanja pokazuju da su mali čitatelji skloniji od drugih svojih vršnjaka donositi samostalne i samosvjesne izbore, a čitanjem osigurano poznavanje materinskog jezika dobra je podloga učenju i lakšem savladavanju stranih jezika. Također istraživanja pokazuju da oni od najranije dobi okrenuti knjizi u budućnosti mnogo češće nastavljaju školovanje i ostvaruju više razine znanja. 

Nemoguće je predvidjeti smjerove društvenih kretanja i razvoja novih tehnologija, no ne možemo zanemariti širinu što ju čitanje pruža čitatelju; osviješten o snazi i važnosti riječi, mnogo će više pažnje polagati prenošenoj komunikaciji, a vjerojatnije je da će se u globalnom komunikacijskom društvu lakše snaći od svojeg nečitateljskog parnjaka. 

Čitanje pogoduje razvoju kreativnosti, i to ne samo one literarne već i u svim drugim oblicima umjetnosti. Uostalom, kreativnost je u 21. stoljeću i digitalnom dobu, više no ikad ranije, važna i poželjna životna osobina, a djeca koja čitaju mnogo će se lakše prilagoditi zahtjevima informatiziranog društva. Ipak, digitalno doba kreativnosti prkosi i kao neprijatelj. Dok neuroznanstvenici posvećeni istraživanju čitanja, poput Mayanne Wolf, tvrde kako čitanje u digitalnom dobu neće izumrijeti već samo mijenja svoj oblik, istraživanja pokazuju da čitanje u digitalnom okruženju, čitanje „s ekrana“ smanjuje mogućnost koncentracije i skraćuje vrijeme koje smo sposobni izdvojiti za usmjereno čitanje. Stoga je, više no ranije, važno djecu poticati na papirnata čitanja. 

Stoga je važno djeci, kad god je to moguće, na čitanje ponuditi ono što bi sama izabrala, a ne ono što im se predstavlja kao nametnuto. Nekoć su se roditelji pri odabiru kvalitetnog štiva mogli osloniti i na ime urednika ili nakladnički niz, biblioteku u sklopu koje je djelo objavljeno. Danas, nažalost, takvo što najčešće izostaje i prava je rijetkost pronaći cijeli takav, u potpunosti dječjoj književnosti posvećen, niz. Danas se dječjoj književnosti malo pažnje pridaje i u velikim medijima, a sustavan je napredak teško očekivati bez sustavne podrške. 

Posebno se to odnosi i na polje dječjih časopisa. Nekoć poznati časopisi, poput Modre laste, Radosti ili Smiba,s tisućama školske djece u svojstvu pretplatnika, danas su postavljeni gotovo na margine poticanja dječje pismenosti i čitanja. Kako doznajemo u razgovoru s nakladnicima, oni su u svoje vrijeme izvršili nevjerojatnu ulogu u opismenjavanju i informiranju dječjeg čitateljstva, no s vremenom su, i djelomičnim prelaskom s tiskanog na digitalno izdavaštvo, postali neisplativi. Vizualna je kultura postala važan dio suvremene svakodnevice, a novi su mediji u njoj zauzeli važan dio. 

Pogrešno bi, ipak, bilo reći da kvalitetni dječji časopisi u Hrvatskoj i za hrvatske čitatelje više ne postoje, a dobar je primjer i književno-poučni list za mlade Cvitak što ga u sunakladništvu ogranak Matice hrvatske u Mostaru i Udruga građana Cvit iz Međugorja izdaju već dvadeset i dvije godine. Iako se i sami susreću s financijskim poteškoćama i neizvjesnošću financiranja, uredništvo svakog mjeseca mladim čitateljima podastire pregršt zanimljivih tema i priloga. Prije svega, tu su zanimljivi lirski i prozni tekstovi naših ponajboljih dječjih pisaca (lipanjski su broj, tako, suradništvom oplemenili Sanja Pilić i Luko Paljetak), a moguće je pročitati tekstove o aktualnim temama, primjerice iz područja ekologije ili klimatskih promjena, na djeci prihvatljiv i razumljiv način. 

Otvaranje umova

Vrlo je to važno i stoga što su i djeca dionici sustavne promjene svijeta koju u suvremenosti živimo i vrlo je važno njegove im koncepte približiti i objasniti na njima prilagođen način. Dobra dječja književnost i služi upravo tome, kao poticaj djeci da razmišljaju o odgovornosti. Mnoge dječje priče počivaju na odgovornosti dječjih junaka, njihovu preuzimanju odgovornosti u različitim okolnostima. Osvješćivanje djece o problemima svijeta možda jest i jedan način pronalaženja izlaza iz istih. Pohvalan je, u tom smislu, trend prema kojem se djecu oslobađa od odgovornosti predstavljanja onoga što kolokvijalno nazivamo teškim temama i djelovanja u skladu s njima. 

Danas se većina dječje književnosti zasniva na poticanju dječje odgovornosti i otvaranju njihovih umova k svjetskim problemima i njihovu, naravno čitateljskom uzrastu prilagođenom, rješavanju. I to je, možda, jedna od najvećih prednosti  i zalog da će djeca koja čitaju doista postati ljudi koji misle. Postat će i ljudi od mogućnosti; iz velikog će bazena moći odabrati ono što smatraju najispravnijim, a najranija će ih iskustva poučiti da svoje izbore, prije primjene, testiraju na najsigurnijem mogućem polju – onom književnom. 

Značaj i poštovanje

Časopis Cvitak pokrenut je 2000, a glavna urednica je Ana Šego. U njemu je na posebno senzibilan način piscima za djecu otvoren prostor i ukazan veliki značaj i dužno poštovanje, a mladim čitateljima prezentirana suvremena dječja literatura najviših estetskih dometa i omogućena svojevrsna edukacija u razvijanju vlastitog talenta. Časopis je dobitnik više nagrada, među kojima je i nagrada Mali princ za stvaralački doprinos razvoju dječje literature u Bosni i Hercegovini.