Kalendar koji oslobađa

Desetu godinu zaredom udruga Pragma tiska školski kalendar s edukativno-didaktičkim sadržajem namijenjenim nastavnicima, stručnim suradnicima u školama te ravnateljima, za neposredan rad s učenicima i, ponekad, roditeljima. Ovogodišnja je publikacija Moranja autorski rad zaposlenika Pragme ‒ Marije Granić, Mirjane Soljačić i Nedjeljka Markovića ‒ posvećena crno-bijelom ili „sve ili ništa“ shvaćanju svijeta; „moranjima i trebanjima“ koje svakodnevni život čine teškim, a čitateljima nude prostor za pristup koji razvija socijalne i emocionalne vještine. 

Nedjeljko Marković, čelnik Hrvatske mreže protiv siromaštva i predsjednik udruge Pragma (Snimio Bernard Čović/Glas Koncila)

Autori razvijaju pristup utemeljen na socio-emocionalnom učenju u kojem, koristeći u uvodnom tekstu istaknuta iskustva OECD istraživanja, „škole sutrašnjice trebaju pomoći učenicima da misle svojom glavom i pridruže se drugima, s empatijom, u radu i građanstvu; to su mjesta gdje učenici mogu naučiti kako motivirati i organizirati vlastito učenje, gdje nastavnici potiču njihovu znatiželju te nadograđuju i usmjeravaju njihovu kreativnost, socijalnost i energiju. Škola je mjesto gdje učenici mogu naučiti uklopiti se sa svojim kolegama iz razreda i njihovim učiteljima, pripremajući ih za svijet koji ih čeka izvan školskih zidova“. Takva škola „sutrašnjice“ pomaže djeci i mladima preoblikovati „moranja“ u „htjenja“ i izraz „mogu“ koji pomažu u zdravom odrastanju.

Protiv negativnih misli

Kroz deset poglavlja o različitim moranjima ‒ poput moram se prilagoditi ili mogu naučiti i postati otporan; moram biti savršen ili nitko nije savršen; moram sve sam ili mogu potražiti pomoć; moram biti uspješan ili smijem doživjeti neuspjeh; moram sve odmah ili mogu si uzeti vremena i prostora; moram biti prisutan/a ili smijem nešto propustiti; moram se svidjeti drugima ili mogu se svidjeti nekima i sebi; moram biti jak ili smijem reći kada mi je teško; moram biti u pravu ili smijem biti u krivu ‒ autori pojašnjavaju i daju primjere različitih koncepta i pojmova poput otpornosti, empatije, emocionalne inteligencije, perfekcionizma, anksioznosti, nomofobije, konformizma, predrasuda i stereotipa. Imperativ „moranja“ usađuje strah, smanjuje samopoštovanje i narušava međuljudske odnose te ne ostavlja prostor optimizmu. Suptilno nam oduzima vrijeme za kvalitetan odmor, san, druženje i ostale važne potrebe, a tolika razina prisile oduzima osjećaj izbora, slobode i autonomije. „U pitanju su nerealna vlastita očekivanja, djelomično nametnuta tijekom odgoja i društvenog konformiranja, a stvaraju osjećaj krivnje, razočaranja, frustracija i neuspjeha ako ih redovito i pravovremeno ne ispunjavamo“, ističu autori i dodaju kako je poticaj za pisanje kalendara proizašao iz problema s automatskim negativnim mislima kod mladih, popularno nazivanima u adolescentskoj populaciji kao overthinkanje. 

Važno je jačati povezanost i povjerenje kako bi se snovi naše djece i mladih mogli ponovno graditi i ostvarivati

Negativne misli često ih ometaju u praćenju nastave, pamćenju školskog sadržaja, uspostavljanja kvalitetnih odnosa s prijateljima i ostvarenju dobrih rezultata. „Moram“ im ne dozvoljava shvaćanje činjenice da u realnosti ništa ne funkcionira crno ili bijelo, već smo često u međuprostoru sive zone koja traži od nas fleksibilnost, improvizaciju, brzu prilagodbu i učenje novih vještina. Osim visokih očekivanja koje sami sebi postavljaju, učenici se često bore s roditeljskim, školskim i društvenim očekivanjima koji ih ponekad više blokiraju i sputavaju nego što ih motiviraju za dodatni trud. Neki od njih upadaju u fazu bespomoćnosti i odustaju od promjene, dok kod rijetkih imperativi okoline zaista potaknu zdravu motivaciju. 

Tako se u prvom tekstu (Moram se prilagoditi – mogu naučiti i postati „otporan“) obrađuju teme iz područja otpornosti, njegovanja pozitivne klime u školi i obitelji u suočavanju s promjenama. Pandemija uzrokovana koronavirusom pokazala je kako je važno biti prilagodljiv, promatrati, učiti i primjereno reagirati u krizama koje se pojavljuju, bez obzira na našu trenutnu spremnost na njih. Umjesto pukog preživljavanja i stvaranja društvenih napetosti zbog kriza, učenjem je moguće prepoznati sve prilike koje je ova nedaća ponudila, poput upotrebe modernih tehnologija u podučavanju i radu od kuće ili shvaćanja koliko su za dobro mentalno zdravlje važni dobri i učestali fizički međuljudskih kontakti. 

To su osjetljivi i otporni načini razmišljanja u odgojno-obrazovnom radu, a koji se tiču svih dionika – učenika, nastavnika, ravnatelja, roditelja – uz koje se u publikaciji nude i alati za jačanje otpornosti učenika, poput poticanja djelovanja i sudjelovanja učenika u učenju emocionalnih vještina i brige o vlastitoj i tuđoj dobrobiti i mentalnom zdravlju kako bi postali pokretači vlastita učenja; izgradnja, dijeljenje i korištenje dokaza o praksama i inicijativama koje suočavanje s uspjehom i neuspjehom te za postizanje fizičkog i psihičkog blagostanja, kao i sustavniji, redovitiji i utjecajniji angažman i glas učenika, u skladu s dobi učenika.

Emocionalne kompetencije

Također jedan od zanimljivih tekstova je i onaj o perfekcionizmu i prihvaćanju kritike – područjima koja su tako često predmet rasprava roditelja kada je riječ o njihovo djeci. Autori ističu kako umjereni perfekcionizam može biti koristan ako ga osoba zna iskoristiti i kontrolirati te ako pritom ima podršku okoline, ljudi koji je dobro poznaju i koji joj mogu signalizirati kada krene pretjerivanje. 

Pozitivna je karakteristika ove osobine posvećenost poslu i visoki standardi zbog kojih su rezultati kod ovakvih pojedinica zaista impresivni. Upozoravaju da kada „perfekcionizam prijeđe granicu normalnog, kada želja za izvrsnošću prijeđe u želju za savršenstvom, osoba postaje kronično nezadovoljna svojim poslom zbog čega je sklona odugovlačenju i kašnjenju u izvršavanju obveza zbog silne želje da sve bude savršeno. Pritom radi više nego što je potrebno i ne uzima nikakve odmore da bi povratila mentalnu snagu i energiju.“ U tekstu se nude prijedlozi radionica, odnosno aktivnosti poput rješavanja upitnika „Jeste li perfekcionist“ i vježbe „Zrcalo“ koja je usmjerena djeci osnovnoškolske dobi te preporuke za čitanje i gledanje. 

Recenzentica Irena Sever Globan ističe kako se od malih nogu susrećemo s glagolima „morati“ i „trebati“ koje u nama nerijetko izazivaju otpor, osjećaj krivnje, frustraciju i strah. Zapovijed koju nam u početcima upućuju roditelji/skrbnici, a onda kasnije mi sami sebi: „Moram/-aš (se prilagoditi, biti savršen, biti uspješan, biti prisutan, svidjeti se drugima, biti jak, biti u pravu, sve odmah, sve sam i sl.)“, najčešće je praćena unutarnjim otporom i nemirom, pa čak kada i napravimo ono što mislimo da moramo. Poruke koje autori ovim školskim kalendarom žele prenijeti djeci i mladima jesu da je „ok“ ne biti uvijek „ok“, da smijemo biti u krivu, priznati svoje pogreške, reći kada nam je teško i potražiti pomoć i podršku bližnjih, doživjeti neuspjeh, propustiti određene događaje i iskustva, postaviti granice, uzeti si vrijeme i prostor za sebe, biti nesavršen i ništa ne morati, ali puno toga moći. Susresti se sa samim sobom, upoznati se, osvijestiti i osluškivati vlastite osjećaje i potrebe i pronaći pozitivne strategije kojima ih možemo zadovoljiti ‒ put je prema izgradnji mira na intrapersonalnoj, interpersonalnoj i društvenoj razini. 

„Živimo u vremenu u kojem smo okruženi mnogim unutarnjim i vanjskim stresorima; vijesti su pune nasilja, kriza i katastrofa, svijet nam se čini opasnim mjestom za život, depresije i anskioznosti postale su naša svakodnevica. Upravo je stoga rad na razvoju emocionalnih i socijalnih kompetencija od suštinske važnosti jer je to ono što nas može izvući iz stanja prisila i tjeskoba u život koji je dostojan čovjeka, a koji svoje vrijednosti temelji na nenasilju, autentičnosti, otpornosti i (samo)empatiji“, ističe Sever Globan. 

Snaženje otpornosti

Recenzentica Miriam Mary Brgles ističe da kada se suoče s „moranjem“ djeca i mladi imaju na vagi dobre i loše posljedice toga „moranja“ ‒ u većini će slučajeva one negativne prevladati te uzrokovati probleme i poteškoće u sekundarnoj socijalizaciji. U razdoblju koje nam predstoji, nakon pandemije i raznih „moranja“ koja su cijelom društvu zbog zdravstvenih i drugih društvenih razloga bila nužna, važno je jačati otpornost, povezanost i povjerenje kako bi se snovi naše djece i mladih mogli ponovno graditi i ostvarivati.  

Uvijek nova područja

Autori su svake godine otvarali nova područja rada, često na temelju rada savjetovališta za mlade udruge Pragma. Tako je 2019, u publikaciji naziva Blizu, naglasak bio na konceptu „privrženosti“ ‒ vezanosti za školu koja se opisuje osjećajima koje pojedinac gaji za školu i nastavnike, tj. koliko mu je stalo do škole i odnosa koje u njoj ostvaruje kao važnom pokazatelju neakademskog uspjeha; 2020. (Pisma: nova prilika) naglasak je bio na osobnom odnosu, odnosno na personalizaciju u kojoj su korisnici Pragme promatrani kao simboli povezani uz konkretne osobe koje „pišu svoja osobna pisma“ na koja odgovaraju stručnjaci iz Pragme; a 2021. bio je posvećen temi kriza (Kriza) o kojim se promišlja kao osobnim, obiteljskim i kolektivnim, kontinuiranim i zapravo životnim, koje su dio ljudskog iskustva, pa tako i iskustva djece, od kojih nitko ne smije niti ne može bježati nego može razvijati različite strategije suočavanja i/ili rješavanja kriza.