Dostojanstvo je za svakoga

Željka Šemper rođena je u Sisku, a djetinjstvo je provela u Martinskoj Vesi, gdje je završila i osnovnu školu. Kao dijete s teškoćama u razvoju roditelji, ali i cijela uža i šira obitelj, su je podržavali, a bila je prihvaćena i u školi. Pjesme je počela pisati još u nižim razredima osnovne škole, a danas se sjeća kao vrlo dirljive pjesme o mami, Ti si, majko, koja je bila objavljena i u Malom Koncilu te ju je u više prigoda i recitirala. 

Željka Šemper u studiju HKR-a s Mirjanom Jurišom iz Saveza gluhih i nagluhih grada Zagreba i Goranom Bastom iz Znaka tišine (Snimka: HKR)

Nije uvijek lako

„Meni je poezija nešto sveto“, kaže Željka Šemper, „intimno, uzvišeno, bez obzira radi li se o mojoj poeziji ili poeziji nekog drugog autora. Oduvijek sam voljela maštati, slušati priče, čitati i prozu i poeziju. Iznad svega slažem se s onom latinskom izrekom ‒ Poeta nascitur, ali svakako se treba razvijati, istraživati… Moja inspiracija su situacije iz života, a slike prirode često koristim kao metafore za emocije, ljudske osobine, odnose… Biblijski motivi govore sami za sebe i volim ih u svojoj poeziji jer kad spomenete samo neki biblijski pojam, primjerice Getsemani – kao da ste ispričali cijelu priču, a čitatelju ostavljate da sam stvori svoje asocijacije i doživljaje. U mojim pjesmama često nema interpunkcijskih znakova iz istog razloga – da si čitatelj sam može slagati svoju sliku.“

Nakon osnovne škole nitko nije ni pomišljao predložiti joj nastavak obrazovanja u nekoj posebnoj ustanovi, već se očekivalo, a to se i ostvarilo, da će upisati gimnaziju u Sisku. Njezina generacija bila je prva koja je za upis pisala prijemne ispite, na što je bila ponosna jer se vidjelo koliko je naučila u osnovnoj školi. 

„Kao dijete sam bila na tri operacije“, prisjeća se Željka Šemper, „a nakon drugog razreda srednje škole nastavila sam s novom serijom operacija te sam godinu prije upisa na fakultet zbog dviju operacija pauzirala godinu.“ U Zagrebu je završila Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet i kako nije u to vrijeme u Sisku bilo posla u njezinoj struci, zaposlila se u Zagrebu gdje i sada živi i radi. Vrlo je aktivna u promicanju dobrobiti osoba s invaliditetom. Smatra da je bitno u svijest osoba s invaliditetom ne ugraditi stav kako je invalidnost profesija, već da te osobe mogu raditi, biti aktivne i pomagati drugima. No priznaje da to nije uvijek lako.

„Nažalost, rekla bih da životne okolnosti ponekad uvuku osobe s invaliditetom u začarani krug u kojem se bave samo pravima“, kaže Željka Šemper i nastavlja: „Svi bismo htjeli biti ravnopravni, ali često godi imati posebnu zaštitu. Kod osoba s invaliditetom ima jako malo prostora za improvizacije i zato, rekla bih, od samog nastanka invaliditeta treba mudro voditi igru. Uvijek krenuti od realnosti, od stanja u kojem se pojedina osoba nalazi i u skladu s tim postavljati ciljeve. Naravno da granice nisu uvijek tvrde kao što se čine, treba biti spreman i na ponekad lude iskorake. Osobe s invaliditetom nisu drugačiji ljudi, za njih vrijede ista pravila kao i za sve pa ako svi idu u školu kako bi se osposobili za svijet rada, onda to vrijedi i za osobe s invaliditetom. Ne mogu oni ići u školu samo zato što imaju pravo na obrazovanje. Često se dogodi da nakon tog prava čovjek nije za svijet rada za koji se školovao. Kao što svi ljudi bez invaliditeta ne mogu biti piloti, tako ni sve osobe s invaliditetom ne mogu biti što njima, a vrlo često njihovim roditeljima, padne na pamet. Uvijek naglašavam, u svemu tome oni nikada ne gube svoje dostojanstvo. Bez obzira na kvalifikacije i sposobnosti, dostojanstvo je svakome neotuđivo.“

Biblija daje odgovore na mnoga pitanja osoba s invaliditetom i njihovih roditelja

Željka Šemper bila je i jedna od voditeljica i urednica emisije Novi valovi dobrote na Hrvatskom katoličkom radiju. O tom nam iskustvu govori sljedeće: „Novi valovi dobrote bio je dvogodišnji projekt HKR-a u kojem sam sudjelovala, u kojem smo govorili o ženama, djeci i mladima, osobama s invaliditetom, manjinama, korisnicima Caritasovih usluga i umirovljenicima. Od ove sezone ponovo se vraćam svojoj emisiji Evo čovjeka u kojoj ću govoriti o osobama s invaliditetom. Mediji su vrlo moćni u kreiranju slike o svemu što nas okružuje i o pojedinim skupinama društva. Treba priznati da su se od 90-ih godina stavovi prema osobama s invaliditetom jako unaprijedili, ali još uvijek ima novinara koji od uspješnih osoba s invaliditetom rade senzacije ili priče u kojima izazivaju sažaljenje prema ovoj populaciji. Mi smo tijekom provedbe projekta Novi valovi dobrote imali vrlo kvalitetna predavanja o novinarskoj etici tako da mogu reći da se na ovom radiju zaista pazi na to.“

Avantura poezije

Željka Šemper je i povjerenica za pastoral osoba s invaliditetom Sisačke biskupije te se višekratno uvjerila u to koliko je vjera bitna za osobe s invaliditetom i njihove obitelji: „Invaliditet nije nešto što će proći. Čovjeku treba nešto, ili bolje je reći netko, na koga se može osloniti i tko će pomoći u bezizlaznim situacijama. Biblija daje odgovore na mnoga pitanja osoba s invaliditetom i njihovih roditelja, a možda je najvažniji odgovor iz Ivanovog evanđelja o uzroku sljepoće: 'Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.' Slijedeći taj Kristov odgovor, dopustimo da se zaista proslavlja Bog i tada ćemo biti sretni.

Do sada je Željka Šemper objavila pet zbirki poezije, a objavljivala je i u književnim časopisima Forum i Marulić te je uvrštena i u dvije antologije, Hrvatska uskrsna lirika od Kranjčevića do danas, koju je 2001. objavila Naklada Jurčić u Zagrebu, i Krist u hrvatskom pjesništvu, čiji je nakladnik bio 2007. Verbum iz Splita. O svojim književnim počecima kaže sljedeće: „Moja generacija nije imala udžbenika za srednju školu pa tako ni čitanke za hrvatski jezik. Stoga smo za svaku obradu poezije morali iz knjižnice posuđivati knjige i tada je krenula moja avantura istraživanja poezije. Uživala sam čitajući kako naše, tako i strane pjesnike, eksperimentirala u korištenju nekih njihovih formi. Naravno da imam svoje omiljene pjesnike. To su Josip Pupačić, Antun Branko Šimić, a moj najdraži pjesnik je Slavko Mihalić. No, i mnoge druge volim čitati. Ne može se zaobići ni Tin Ujević, ni Dragutin Tadijanović, ni…“

U pjesmama Željke Šemper emocija je na prvom mjestu, odnos pojedinca sa svijetom koji nema milosti za pojedinca, njegove strepnje, boli i brige. Pitamo je je li sve to lakše prebroditi pišući i čitajući poeziju? „Ovdje ću citirati jedan stih Pobratimstva lica u svemiru: 'Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.' Budimo iskreni, svatko od nas je taj pojedinac i moje emocije, nisu samo moje. I drugi ljudi ih imaju. Meni je u sisačkoj gimnaziji hrvatski jezik predavala predivna profesorica, književna kritičarka Tea Benčić Rimay i ona nam je govorila da prava poezija ne govori samo nešto o jednom pojedincu, već se u njoj može naći i svaki čitatelj. Meni jest lakše kad stihovima izreknem neku situaciju, ali mi mnogi svjedoče kako moje pjesme i na njih blagotvorno djeluju. Istina je da volim zaroniti do najdubljih prostora života, ali ne da bih tamo ostala, već kako bih pronašla školjku bisernicu.“ 

Vjera i obitelj

„Pjesme Željke Šemper pjesme su o slabosti, ali i o vjeri u kojoj su slabi snažni, a žalosni utješeni“ – tim riječima kritika je sažela umjetnost naše sugovornice. Za kraj razgovora pitamo je što za nju znači vjera: „Vjeru sam primila u obitelji i zaista ne znam kako bih bez nje živjela. Lijepe trenutke ona čini još ljepšima, a u teškoćama je oslonac i otvara vidike prema svjetlu. Krist je živio na zemlji, ničega nije bio oslobođen i dao nam je primjer koji je moguće slijediti, ali i oproštenje za trenutke kad smo slabi i padamo.“

Intimni doživljaj Muke

O zbirci Povratak naš urednik napisao je u jednom prikazu da se pjesnikinja obraća čitateljima koji su, poput nje, blisko suživljeni s duhom i tekstom Evanđelja. Dapače, bez poznavanja Novog zavjeta, njegove poruke i metaforike, njezini su stihovi nerazumljivi. „Čovjek je za nju glinena posuda“, piše Beck, „krhka i lomljiva, vrijedna samo zato što sadrži dušu. A duši je nužno otkupljenje, koje ne može proći bez patnje Spasitelja.“ „S tom se patnjom autorica intenzivno identificira“, piše Beck, „specificirajući da patnja započinje izdajom, koja je čest motiv pjesama Željke Šemper, koju ona snažno osjeća i koja povezuje njezin život s velikom biblijskom temom Muke. U zbirci Povratak evocira se Križni put i svi bolni događaji na njemu: podizanje mača, bič, trnje, križ, padovi, Golgota, čavao, raspeće, ocat, žuč, koplje, silazak u grob, navaljen kamen. Kristova muka proživljena je intimno i sav je njezin inventar prepoznat u vlastitom životu, a iz te se vizure očekuje i uskrsnuće.“ 

Iako pjesama u zbirci ima malo, i iako su kratke i škrto ispričane, biblijski su motivi veoma brojni: otresanje prašine s obuće, što je znak da nismo prihvaćeni i da odlazimo na svoju stranu; svjetlo koje ljudi uzalud poklapaju svojim posudama; pustinja kao mjesto u kojem je život nemoguć, ali se ondje može susresti Bog; Bog zaštitničke desnice i obasjana lica, koji proniče srca; dvije ribe i pet kruhova, znak beskonačne Božje životodajne darežljivosti; sićušno zrno gorušice iz kojeg može izrasti stablo što će pružiti pticama zaklon da se gnijezde.