Mnoga lica isključenosti

Ranjivost se može promatrati i kao etički i kao moralni pojam, ali smatra se da je osnovni dio ljudskog postojanja. Smatra se da je u pitanju stanje patnje, slabosti, krhkosti, osjetljivosti, bespomoćnosti, nestabilnosti te nesigurnosti, a manifestira se tužnim i neugodnim emocijama, strepnjom, očajem i tjeskobom. Izvor ranjivosti najčešće je u nekim vanjskim čimbenicima koji se tiču okoline i čovjekovog životnog prostora, a to su najčešće stanja socijalnih ili ekonomskih kriza, kao što je gubitak posla, nezaposlenost, slabo imovinsko stanje, socijalna nepravda i isključenost, loši zdravstveni uvjeti, disfunkcionalni međuljudski odnosi, ali i prirodne nepogode.

Problem mentalnog zdravlja

Općenito, žene, djeca, starije osobe i osobe s invaliditetom su ranjivije skupine u usporedbi s odraslim muškarcima, što rezultira nižim kapacitetom prilagodbe i preživljavanja u hitnim situacijama i krizama te im je u takvim situacijama nužna stručna pomoć i podrška. Kada se nose s takvim situacijama, ranjiviji ljudi mogu se suočiti s nekoliko dodatnih problema koji povećavaju rizik od simptoma kao što su nagli početak intenzivnog straha, vrtoglavica te brojni drugi fiziološki, ali i psihološki simptomi. Ako promatramo iz perspektive prolaznosti, mogli bismo zaključiti da je svatko od nas u jednom trenutku ili periodu svojega života ranjiviji, osjetljiviji i bespomoćniji nego inače. Posljednje godine obilježene pandemijom i potresima u Hrvatskoj na trenutke su cijelu državu i njezin narod mogle definirati kao ranjive pojedince, a oni koji su sve teške okolnosti u kojima smo se našli vidjeli sa strane, odmah su se uključili u pružanje osnovne pomoći. Upravo na temelju ovih informacija postavlja se pitanje – koliko je važna težina situacije i brojnosti onih koji su njome pogođeni da bismo bez predrasuda i etiketiranja pristupili onima kojima je pomoć potrebna? Da bismo odgovorili na ovo pitanje važno je biti upućen i u temu socijalne isključenosti kao nečega što je prisutno i u našem društvu.

Važno je biti svjestan koliko je nezaposlenost, posebno ona dugotrajna, uzrok većih društvenih previranja u našem društvu

Definiranje socijalne isključenosti kao društvenog fenomena jednako je složeno kao i definiranje mentalnog zdravlja i svih pitanja koja ono sa sobom nosi pa zato postoji niz mogućih definicija i okvira. Riječ je o višedimenzionalnom pojmu koji se globalno opisuje kao razmjerno trajna i višestruko uvjetovana depriviranost pojedinca. Socijalna isključenost korištena je u raspravama o siromaštvu, nejednakosti i pravdi, a pokriva ekonomske, društvene, političke i kulturne dimenzije društva. Jednostavno rečeno, pojedinac je socijalno isključen ako ne sudjeluje u ključnim aktivnostima društva u kojem živi. Socijalna isključenost ponekad se može koristiti kao krovni pojam za više dimenzija uskraćenosti, naprimjer iskustvo lošeg stanovanja, lošeg obrazovanja i niskih prihoda u isto vrijeme. Nezaposlenost se ponekad može promatrati i kao zamjena za socijalnu isključenost zbog svoje istaknutosti u brojnim opisima ovog višedimenzionalnog pojma. 

Međutim pojedinac može biti socijalno isključen dok je zaposlen ‒ ovisno o njegovoj plaći, satima ili vrsti posla, ali i dobi, godinama iskustva i zdravstvenom stanju. Ono što su brojni autori zaključili jest činjenica da materijalno bogatstvo ne sprečava osobu da bude socijalno isključena, budući da je prihod samo jedan aspekt isključenosti. No nesudjelovanje u raspodjeli društvenih dobara i prava u svim društvenim sferama značajno utječe na ove veze. Općenito je pronađeno da su ljudi s problemima mentalnog zdravlja među socijalno najisključenijima u društvu, dok su pojedinci koji su nezaposleni i siromašni ranjiviji za razvoj problema s mentalnim zdravljem. Biti i postati socijalno isključen, ako imate problema s mentalnim zdravljem, dinamičan je proces posredovan nizom čimbenika kao što su niski prihodi, nezaposlenost, loše obrazovanje, loše stanovanje, loše fizičko zdravlje, nedostatak autonomije, nedostatak društvenih odnosa i smanjene mogućnosti za potpuno sudjelovanje u društvu. 

Nemogućnost pronalaska svojeg mjesta u društvu izvor je velikih patnji za mnoge (Izvor: Unsplash)

Dobra informiranost

Budući da je mentalno zdravlje široko korišten pojam koji pokriva spektar kognitivnih, bihevioralnih, emocionalnih i intelektualnih stanja, mentalno zdravlje može se konceptualizirati unutar socijalnog ili medicinskog modela. Prvi konceptualizira interakciju pojedinca s njegovom okolinom, sugerirajući da je svako ograničenje punog sudjelovanja rezultat prepreka i stavova koji se susreću u društvu koji se mogu prevladati uklanjanjem diskriminacije. Nasuprot tome, medicinski se model usredotočuje na dijagnozu bolesti, poremećaja ili drugih zdravstvenih stanja koristeći etiološki okvir ispitujući razine funkcioniranja i invaliditeta povezanih s određenim zdravstvenim stanjima pojedinca. Mentalno zdravlje ne podrazumijeva samo odsustvo bolesti, kao što je već spomenuto, ali itekako uzima u obzir utjecaj društvenog, ekonomskog i fizičkog okruženja na osobe s problemima mentalnog zdravlja kroz ispitivanje odnosa sa socijalnom isključenošću. Nije iznenađujuće da je literatura o socijalnoj isključenosti identificirala osobe s problemima mentalnog zdravlja kao ranjivu skupinu razmatrajući status odnosa između pojedinaca i ostatka društva, kao i države, te aktivne ili pasivne uloge koju pojedinci ili skupine mogu imati u procesu socijalne isključenosti. 

Da bi pojedinac shvatio kakve su njegove sposobnosti i položaj u društvu, najčešće se promatra u odnosu na druge ljude, odnosno uspoređuje se s onima koji su približno sličnih karakteristika kao i on. Držeći se svojeg osnovnog prava i potrebe za članstvom u određenoj društvenoj grupi, pojedinac traži način da se uključi u društvene aktivnosti, da definira sebe u odnosu na druge te da doprinosi zajednici u kojoj živi. Kada je to onemogućeno, odnosno kada je društvo prema takvom pojedincu isključivo i kada mu ne daje dovoljno prostora da pronađe svoje mjesto u grupi, netko će se braniti povlačenjem i zatvaranjem u pasivnost i depresiju, a netko će reagirati i napadom, tj. destruktivnim ponašanjima da se osveti onima koji su mu to oduzeli. Važno je biti svjestan koliko je nezaposlenost, posebno ona dugotrajna, uzrok većih društvenih previranja u našem društvu. Pojedinci koji ne mogu pronaći posao, koji postaju financijski ovisni o drugim ljudima i koji osjećaju nepravdu i bijes zbog nemogućnosti sudjelovanja u raspodjeli društvenih dobara, spremniji su na razne ilegalne radnje kako bi došli do novca, a najčešće u takvim krugovima postaju i autodestruktivni uništavajući se drogom i alkoholom jer prestaju vjerovati u svoju sposobnost za rad te osjećaju razočaranje i beznađe da će ikada biti adekvatno plaćeni na nekom radnom mjestu jer si ne mogu priuštiti ono najosnovnije. Ako osoba nema vjerovanje u pravedan svijet, ako smatra da će joj se nastaviti događati samo loše stvari i da je njezina situacija bezizlazna, nužno je pristupiti podržavajuće, s nadom i mijenjanjem takvih razmišljanja i vjerovanja.

U ovom slučaju važna je dobra informiranost, odnosno briga i zainteresiranost za nezaposlene. Mnogi od njih svjedoče da je javnost nedovoljno informirana o načinima zapošljavanja, educiranja i prekvalifikacije; nemaju dovoljno informacija o savjetovalištima u kojima mogu potražiti pomoć kada osjećaju da vanjske okolnosti prelaze snage njihovih unutarnjih kapaciteta; nemaju dovoljno podrške od strane države i programa koji nedovoljno obuhvaćaju one koji stupaju na tržište rada ili se u poodmakloj starosnoj eri pronađu na tržištu rada. S obzirom na to da je riječ o ranjivim skupinama, a na temelju svega navedenog, jasnije možemo razumjeti njihovu poziciju, nužno je provjeravati informacije koje dolaze do šire javnosti. 

Mediji utječu na mišljenje

Sve te informacije formiraju stavove društva o određenim ranjivim skupinama, a takvi stavovi mogu biti jako isključujući ako nam je kompleksnost stanja ranjivosti, nezaposlenosti i mentalne bolesti nepoznata, odnosno nejasna. Više nego ikad mediji direktno utječu na formiranje mišljenja ljudi, mnogi ih koriste i kao jedini izvor informacija, stoga je nužno znati širu sliku o svim stanjima beznađa u kojima se čovjek može naći kako bismo barem djelomično pomogli, a ne odmogli. 

Samodopadnost uspješnih

Klinički psiholog i profesor psihologije na Sveučilištu u Torontu Jordan Peterson naglašava kako duboko u našem mozgu postoji neopisivo drevan, praiskonski brojač koji točno prati naš položaj u društvu i potrebu za sudjelovanjem u društvenim aktivnostima. Nadalje ističe: „Ako imate visok status, brojačev hladan, predreptilski sustav pretpostavlja da je vaš položaj osiguran, produktivan i nedodirljiv i da ste dobro podmazani društvenom podrškom. Drži da su šanse da će vam nešto naštetiti niske i da ih slobodno ne treba ni uzimati u razmatranje. Promjena može biti prilika, a ne katastrofa. Serotonin obilno teče. To vas čini samopouzdanim i mirnim tako da se možete držati visoko i uspravno i puno manje živjeti pod oprezom. Vaš je položaj siguran i stoga će vaša budućnost vjerojatno biti dobra. Isplati vam se razmišljati dugoročno i planirati bolje sutra. Ne morate impulzivno grabiti što god vam dođe pod ruku zato što realno možete očekivati da će vam dobre stvari ostati na raspolaganju. Možete odgoditi osjećaj zadovoljstva, a da ga se ne odreknete zauvijek.“