Izazovi nezaposlenosti

Viktor Frankl, poznati neurolog, psihijatar, utemeljitelj logoterapije i egzistencijalne analize, ističe da rad za čovjeka predstavlja životni smisao u kojemu on može pridonositi i stvarati. Kroz rad čovjek definira svoje „ja“, svoj identitet u smislu ostvarenja vlastitih potencijala i sposobnosti, svoje interese i životne ciljeve. Uzimajući u obzir da je rad središnja društvena vrijednost, ali i jedan od načina integracije u društvo, nije teško zaključiti da je nedostatak vrijednosti rada u životu pojedinca puno više od egzistencijalne krize, odnosno preživljavanja. Kada je osoba svjesna da svojim radom može doprinijeti društvu, ali i svojoj obitelji, pronalazi veću svrhu i smisao u obavljanju svojih radnih zadataka. Takva osoba ujedno razvija zaštitne kapacitete za svoje mentalno zdravlje, odnosno gradi otpornost i skuplja psihološke resurse za stresne situacije koje će se događati u budućnosti. Pritom je češće u interakcijama s drugim ljudima, čime je vjerojatnije da će pronaći i izgraditi podržavajuće bliske odnose i osigurati svoj status u društvu. Stoga jednostavno možemo uvidjeti da život bez rada, tog središnjeg vrijednosnog sustava i smisla, dovodi čovjeka direktno u doticaj s pojmom besmisla. 

I u najcrnjim životnim okolnostima možemo naći unutarnju snagu i pokrenuti pozitivne promjene (Izvor: Pixabay)

Pogrešna identifikacija

Čovjek bez osjećaja pripadanja, sigurnosti i prihvaćanja ne može radom nadomjestiti svu prazninu zbog koje pati njegovo mentalno stanje. Mentalno zdravlje definira se kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi svojoj zajednici. Zdravlje ne podrazumijeva one koji nisu bolesni, nego one koji se mogu potpuno ostvariti i postići stanje psihološke dobrobiti. Isto tako sudjelovanje na tržištu rada ne mora samo po sebi značiti da takva osoba nema nikakvih problema s mentalnim zdravljem, već da zadovoljava dovoljno kriterija koji joj omogućuju da se ostvari na raznim razinama svojega postojanja te da postigne osjećaj blagostanja koji joj otvara nove vidike, prilike i mogućnosti. Nadalje to bi značilo da su oni koji mogu ostvariti svoje sposobnosti putem rada vjerojatnije uključeniji u društvo, društvene aktivnosti i raspodjelu društvenih dobara. Ostvarujući više socijalnih interakcija vjerojatnije će ostvariti i kvalitetne međuljudske odnose, osigurati egzistenciju i živjeti ispunjenije. 

Život bez rada, tog središnjeg vrijednosnog sustava i smisla, dovodi čovjeka direktno u doticaj s pojmom besmisla

Nemogućnost rada djelomično predstavlja stanje besmisla. Nezaposlenost je stresno stanje u kojemu pojedinac većinu vremena strepi za svoju egzistenciju, počevši od nemogućnosti zadovoljavanja najosnovnijih životnih potreba. Frankl je u svojemu radu često imao doticaja s nezaposlenima te stoga navodi: „Prije pedeset godina objavio sam studiju posvećenu specifičnom tipu depresije koju sam dijagnosticirao kod mladih pacijenata koji su patili od nečeg što sam nazvao neuroza nezaposlenosti. I pokazao sam da ta neuroza proizlazi iz dvije pogrešne identifikacije: biti nezaposlen znači biti beskoristan i biti nezaposlen znači imati besmislen život.“ Društvo u kojemu živimo temelji se na vrijednostima rada i zapošljavanja, a nezaposleni su ostavljeni po strani i predstavljaju marginaliziranu i stigmatiziranu populaciju. Nošenje sa stigmom, odnosno nekom vrstom etikete, nije nimalo jednostavno jer izravno utječe na sumnju u vlastitu vrijednost i nošenje s izazovima. Bilo kakva vrsta negativnih razmišljanja o određenoj skupini ljudi pred nas stavlja pojmove predrasuda i diskriminacije. 

Nažalost, o drugim ljudima često imamo predrasude koje su sveprisutne i pogađaju svakoga od nas te svaka grupa u društvu može biti metom predrasuda. Njihova definicija je prilično jasna – predrasude su neprijateljski ili negativni stavovi prema pripadnicima grupe ljudi koji se zasnivaju isključivo na njihovom članstvu u određenoj grupi. Sukladno s tim i etiketiranje i diskriminacija česta su pojava u društvu, a što je diskriminacija izraženija, borba sa stigmatizacijom je veća, a pritom je i socijalna isključenost određene grupe ljudi prisutnija. Bilo kakva ljudska karakteristika može biti sredstvo stereotipiziranja, od tjelesnog izgleda, položaja u društvu, statusa zaposlenja itd. 

Narušeno samopoštovanje

Često su mentalne poteškoće sredstvo snažnih predrasuda te uzrokuju nepravedan tretman od strane drugih. Mnogi ljudi imaju negativne stavove o niskokvalificiranim radnicima, a čini se da je glavni zaključak da nitko od nas ne može ostati pošteđen predrasuda. Problem je što su one opasne i što negativno mišljenje o određenoj skupini ljudi može ponekad biti toliko nemilosrdno da ih se potpuno isključi iz društva. Pritom se direktno utječe na samopoštovanje, odnosno sliku o sebi, onih koji su meta napada takvih stavova. Slika o sebi je ključna za to kako se ponašamo i što postajemo. Ako pritom dođe do samoispunjavajućeg proročanstva, osoba kojoj je narušeno samopoštovanje na ovaj način može zaključiti da i ne zaslužuje dobro obrazovanje, pristojan posao, podržavajuće odnose i sl. Iz ovoga možemo izvući i jedan jednostavan zaključak – osoba koja je niskog samopoštovanja češće je nesretna i neuspješna u odnosu na one koji imaju visoko samopoštovanje. 

Optimizam na nas djeluje zaštitnički, odnosno predstavlja stanje koje nam pomaže u očuvanju zdravlja, pogotovo kada su u pitanju krizne životne situacije

Istraživanja su pokazala da se gubitak posla i nezaposlenost smatraju visokostresnim životnim događajima, a psihološki stres javlja se kada osoba shvati da zahtjevi okoline prelaze njezin adaptivni kapacitet. S obzirom na to da kognitivna procjena i način na koji se osoba suočava s teškoćama dovode do različitih ishoda, koji su najčešće nepovoljni za zdravlje pojedinca, sve se više istražuje na koji je način stres povezan sa zdravljem. Svi oni koji su u povišenom emocionalnom stanju stresa rizični su za razvoj određenih psihičkih poteškoća, ali i mogućih psihosomatskih oboljenja. Stresne situacije aktiviraju tzv. negativni afekt koji uključuje uznemirenost i negativne emocije. Istovremeno dolazi do promjena imunoloških funkcija te neuroendokrinih promjena koje mogu rezultirati različitim zdravstvenim ishodima. Kao jedan od najčešće ispitivanih ishoda visokostresnih stanja upravo je psihološko zdravlje, odnosno niz kognitivnih, bihevioralnih i afektivnih procesa. Ono se može protezati od niskog ili narušenog pa do visokog ili dobrog psihološkog zdravlja, a važno je ukratko opisati što znači jedno i drugo. Nisko psihološko zdravlje očituje se u određenim mentalnim poteškoćama, kao što su depresivni i anksiozni obrasci raspoloženja i ponašanja, nedostatak samopouzdanja, nezadovoljstvo sobom i manjak samopoštovanja te nesposobnost za suočavanje s problemima. Visoko psihološko zdravlje podrazumijeva odsustvo psihičkih poteškoća prisutnih kod niskog psihološkog zdravlja, ali i ostavlja pojedincu dovoljno kapaciteta i motivacije za ostvarenje vlastitih potencijala, samoostvarenje, rad na sebi, osjećaj sreće i zadovoljstvo životom.

Razdoblje nezaposlenosti može se činiti beznadnim, ali katkad je nužno na putu čovjekova napretka (Izvor: Pixabay)

Osobe s višim samopoštovanjem, optimizmom i percipiranom kontrolom imaju bolje mentalno zdravlje, a pritom se i efikasnije suočavaju sa stresnim životnim događajima, kao što je nezaposlenost. Imati percipiranu kontrolu nad vlastitim životom, tj. vjerovati da se može utjecati na svoju okolinu i količinu pozitivnih i negativnih ishoda, nužno je da bi osoba mogla gledati na svijet optimistično. Kada se oduzme kontrola nad nekim aspektom života, javlja se stres, a radna uloga, koja osigurava egzistenciju i bilo kakvu vrstu ostvarenja osobe, neminovno izaziva veliku krizu koja na organizam čovjeka može utjecati i fizički i psihički. 

Zaštita od depresije

Osobe koje osjećaju da nemaju kontrolu nad okolnostima u svojemu životu, koje su pod utjecajem negativnih događaja i pod stresom, češće padaju u pesimizam i naučenu bespomoćnost. Pesimizam je povezan s višestrukim opasnostima za mentalno zdravlje djece i odraslih. Jedna je od tih opasnosti naučena bespomoćnost koja ima za posljedicu prestanak truda ili potpuno odustajanje te vjerovanje pojedinca da se situacije ne mogu promijeniti, kako u jednoj domeni tako i u svim ostalim domenama na koje generaliziraju vlastiti neuspjeh. Također s vremenom naučenu bespomoćnost može zamijeniti depresivnost te se upravo pesimistični stil razmišljanja i promatranja okolnosti smatra prediktorom depresije. S druge strane optimizam na nas djeluje zaštitnički, odnosno predstavlja stanje koje nam pomaže u očuvanju zdravlja, pogotovo kada su u pitanju krizne životne situacije. Optimistični pojedinci smatraju da su stresori s kojima se suočavaju manje ugrožavajući, a pritom očekuju da će im se u životu dogoditi više dobrih nego loših stvari. Suprotno od pesimizma, jasno je kako optimizam može djelovati kao zaštitni čimbenik i u obrani od odustajanja, pasivnosti, nezadovoljstva, ali i depresije.

Predrasude na daljinu

Često se negativni ili neprijateljski stavovi stvaraju neizravno, na daleko pasivniji način. Ne moramo nužno imati neko osobno iskustvo s ljudima određene grupe da bismo ih putem televizije, novina ili drugih medija počeli stereotipizirati, pripisivati im određene karakteristike ili se prema njima ponašati na određeni način. U vremenu tehnoloških napredaka, mnogi stavovi formiraju se upravo putem masovnih medija. Živimo u razdoblju socijalne izolacije, ljudske otuđenosti i zatvorenosti, kada i nije baš jednostavno izravnim putem doći do određenih grupa ljudi, stoga se većina naših razmišljanja temelji na informacijama koje primamo (a često ne provjeravamo), nego na osobnim iskustvima.