Inkluzija 41

Inkluzija

NAŠA TEMA – INKLUZIJA MLADIH

Mladima su važni uzori

Nedjeljko Marković

Ogled o tome kako zaštiti djecu i mlade u medijskom svijetu

Skupina mladih koja se može naći u pojačanom riziku od socijalne isključenosti je i skupina mladih s problemima u ponašanju. Mladi s problemima u ponašanju često se ne prepoznaju kao osobe kojima je potrebna pomoć; većina roditelja nema  potrebne kompetencije za rješavanje ovih problema svoje djece – kao što znamo, roditelji ne pohađaju škole za roditelje, a u sredini gdje se kreću, bilo da je riječ o školi, društvu vršnjaka ili susjedstvu, dolazi do izbjegavanja i izoliranja te oni postaju isključeni.


Mladi često konstruiraju vlastitu sliku na društvenim medijima kako bi se predstavili u povoljnijem svjetlu (Izvor Pixabay)

Prva pomoć

S druge strane dijete ili mlada osoba koja izaziva probleme, opire se i suprotstavlja autoritetima, izaziva bržu i intenzivniju reakciju odraslih, koja je najčešće usmjerena na zaustavljanje neprihvatljivih oblika ponašanja, ali ne i na uklanjanje samih uzroka. Iz navedenog se može zaključiti da su reakcije društva na manifestiranje problema u ponašanju često zakašnjele i nedostatne. Odrasli se teško snalaze, nedostaje im znanja o samom problemu, ne znaju kako se odnositi prema djetetu, kako mu pristupiti, što poduzeti. Uloga medija u pomoći roditeljima u prepoznavanju problema i prvoj pomoći, može biti od velike važnosti. Tako mediji mogu pomoći u prepoznavanju ranih signala za pomoć koje djeca i mladi upućuju odraslima; informirati roditelje o vrstama pomoći i institucijama koje pružaju pomoć; pomoći u smanjivanju osjećaja srama zbog traženja pomoći i razvijati povjerenje prema stručnjacima. 

Mediji mogu pomoći u prepoznavanju ranih signala za pomoć koje djeca i mladi upućuju odraslima

Budući da mladi traže nova iskustva, uključujući neka koja sa sobom nose određenu količinu rizika ili socijalno neodobravanje odraslih ili roditelja, mediji mogu pomoći u prepoznavanju takvih situacija i razvijanju strategija za smanjivanje rizika, poput javno dostupnih sadržaja za mlade, za zabavu i druženje pod nadzorom odraslih. U medijskom izvještavanju je važno izbjegavati osuđujuće ponašanje koje ne nudi promjenu – opisivati mlade kao buduće delikvente i društvenepromašaje od kojih odrasli dižu ruke. Djeca i mladi s problemima u ponašanju često imaju izrazite poteškoće kada je u pitanju zadovoljavajuće i kompetentno sudjelovanje u zajednici, što uvelike doprinosi njihovoj socijalnoj isključenosti i posredno potiče daljnji razvoj poremećaja u ponašanju.

Budući da probleme u ponašanju obilježavaju teškoće u socijalnom funkcioniranju osobe te ponašanje koje je potencijalno štetno za samu osobu ili njezinu okolinu, jasno je da se mladi s ovim teškoćama mogu susresti s rizicima i preprekama u različitim područjima života. Sama priroda rizika od socijalnog isključivanja i prepreke društvenom sudjelovanju mladih s problemima u ponašanju može se naći u različitim područjima njihovog života, ovisno o obilježjima same mlade osobe, njezinog okruženja i životnih uvjeta. Jedno od prvih područja u kojem je vidljiva pojava problema u ponašanju kod djece i mladih je zasigurno vezana za obrazovni sustav. Zapadanje u socijalnu isključenost može se opisati hijerarhijskim razvojnim modelom u kojem početnu fazu karakteriziraju problemi u školi, kod kuće ili u zajednici, praćeni školskim neuspjehom i odustajanjem od školovanja. Isključivanje iz sfere obrazovanja vodi isključivanju iz svijeta rada, što može imati ozbiljne socijalne i ekonomske posljedice, a sve zajedno može takve osobe dovesti na marginu društva kao pripadnike prikraćene ili devijantne supkulture. 

U medijskom izvještavanju važno je izbjegavati osuđujuće ponašanje koje ne nudi promjenu – opisivati mlade kao buduće delikvente


Društvo vršnjaka u tinejdžerskim godinama može biti poticajno, ali i izvor velikih pritisaka (Izvor Unsplash)

Dodatni problem za sve mlade, pa tako i za mlade s problemima u ponašanju, isključenost je iz procesa donošenja odluka te s pozicija na kojima se te odluke donose zbog čega interesi i potrebe mladih nisu dovoljno zastupljeni na političkoj sceni. Za mlade s problemima u ponašanju uočljivo je nepovjerenje prema društvenom sustavu i institucijama. Također često se zadržava neprihvaćanje od strane odraslih osoba u okolini, čak i nakon što mladi promijene svoja nepoželjna i ugrožavajuća ponašanja, što može otežati njihovo društveno uključivanje. Mediji i ovdje mogu pomoći u davanju glasa mladima o važnim pitanjima – bilo da je riječ o izbornom procesu, promjenama u obrazovnom sustavu, volontiranju, formuliranju potreba mladih i upućivanju tih zahtjeva prema donositeljima političkih odluka. Nepovjerenje mladih prema institucijama i društvu, mediji mogu pretvoriti u važnu društvenu vagu, djelujući kao svojevrsni društveni lakmus papir. 

Uspjeh suočavanja

Promocija mentalnog zdravlja najširi je pristup i uključuje različite strategije, programe i usluge dostupne na razini zajednice kojima se promiče kvaliteta i dobrobit života te jačaju socio-emocionalna kompetentnost, otpornost, osnaživanje i poticajno okruženje. Preventivne aktivnosti i programi danas se javljaju na tri razine: univerzalnoj – aktivnosti i programi koji uključuju cijelu populaciju ili populacijske skupine koje nisu identificirane na osnovi nekog rizika. Programima na ovim razinama ulaže se u kvalitetu življenja u postojećim socijalnim zajednicama – škola, vrtić, obitelj – mentalno zdravlje, roditeljstvo i unaprjeđivanje zdravlja. Ova razina programa obuhvaća i osnaživanje zdravih mladih osoba; dok na selektivnoj – intervencije na ovoj razini namijenjene su pojedincima ili skupinama djece i mladih osoba čiji su rizici za razvoj problema u ponašanju značajno veći od prosjeka. Takva djeca i mladi identificiraju se na osnovi prisutnosti čimbenika za koje se zna da su povezani s razvojem problema u ponašanju ili mentalnih problema; te na indiciranoj koja uključuje intervencije – individualne ili grupne programe pomoći – namijenjene visokorizičnim pojedincima kod kojih su već prisutni simptomi ili blaži oblici nekog problema u ponašanju ili poremećaja, ali još uvijek nisu dosegli razinu kojom bi se problem ili poremećaj mogao dijagnosticirati. Tek kroz takav, sveobuhvatan, u sve tri dimenzije umrežen sustav prevencije u jednoj zemlji, moguće je očekivati uspjeh u suočavanju s ovom pojavom koja ima stotinu izvora, lica i naličja.


Mediji su ključan izvor informacija za mlade, ali i o mladima, a nažalost o njima često izvještavaju tendenciozno (Izvor Pixabay)

Potrebno je posvetiti mnogo veću pozornost tržištu informacija i mladima, kao relativno nezaštićenim konzumentima. Jedan od načina zaštite je i daljnje poticanje razvoja kritičkog mišljenja, razmišljanja i samostalnog zaključivanja kod djece i mladih kojeg mediji mogu poticati. Mladi koji nisu naučili razmišljati, a to znači niti filtrirati informacije koje do njih dolaze, lak su plijen za skretanje u neprimjereno ponašanje, a time i narušavanje svoga mentalnog zdravlja. 

Medijski prostor je pun teških tema ljudskih neuspjeha, problema, bolesti i ljudskog razaranja, što doprinosi stvaranju klime bespomoćnosti. Mladi takvom medijskom svijesti dobivaju ideju o svijetu koji je otrovan, nasilan, ništavan i okrutan, pa ne vide svrhu u činjenju dobrih djela, marljivom i teškom radu, u ustrajnosti i moralnosti pred drugima. S druge strane novinari sporadično spominju mlade s problemima u ponašanju i, najčešće, pod utjecajem pritisaka javnosti, u situacijama težih posljedica (npr. nasilje među mladima sa smrtnim ishodom ili kada se radi o posebno okrutnim načinima počinjenja kaznenih djela), zanimaju se senzacionalističkim prikazom djece i mladih s problemima u ponašanju, pritom usmjereni na crnu kroniku i zanimanje vrlo kratkog trajanja.

Nepovjerenje mladih prema institucijama i društvu, mediji mogu pretvoriti u važnu društvenu vagu, djelujući kao društveni lakmus papir

Relativno malo pozornosti posvećuje se temama koje su bliske mladima i o kojima mladi žele i trebaju čitati i slušati te biti opijeni njima, a koje su prikazane kroz pozitivne – prosocijalne forme. To su forme koje mladima pružaju nadu i osjećaj podrške, koje potiču na pozitivne promjene jer se marljivost i ustrajnost isplate i jer težak rad donosi dobre rezultate i uspjeh. Da bi život imao smisao, što je vrlo važno za očuvanje mentalnog zdravlja, potrebno je poznavati ljestvicu vrednota, odnosno vrijednosne orijentacije koje potiču na određena ponašanja.  


Identifikacija s ostalim adolescentima veoma je važna za mlade ljude tijekom odrastanja (Izvor Unsplash)

Poželjni modeli

Vrijednosti kao skup općih uvjerenja, mišljenja i stavova o tome što je ispravno, dobro i poželjno formiraju se i pomoću medija. Iznimno je važno koje će stavove i ponašanja mladi u svojoj sredini percipirati kao prihvatljiva i poželjna i uvrstiti ih u svoj repertoar pozitivnih ponašanja temeljem procesa identifikacije, odnosno uvjetovanjem. Mladima su važni uzori, poželjni modeli, ali i potkrepljivanje pozitivnih, poželjnih ponašanja. Osim roditeljskih i učiteljskih, odgajateljskih figura, značajnu ulogu imaju mediji. Informacija koja se putem medija pruža, barem je takav dojam, da će medijski prostor popuniti mlada osoba koja iskazuje neko devijantno – nasilno, agresivno, kriminogeno ponašanje, nego društveno poželjno i prihvatljivo, poput volonterskog angažmana.

Mladi u riziku

Često se za opisivanje djece i mladih s problemima u ponašanju koristi i naziv djeca i mladi u riziku. Termin u riziku prvi puta je istaknula Nacionalna komisija za izvrsnost u obrazovanju 1983. godine u izvješću Nacija u riziku, i od tada se upotrebljava gdje je naglasak na mnogobrojnim problemima koji prijete pozitivnom razvoju djece i prilagodbi u društvu. Djeca i mladi s problemima u ponašanju često izazivaju negativne emocionalne reakcije, zbog čega se veoma često i okrivljuju. Važno je naglasiti kako ih roditelji, nastavnici, mediji i društvo često opisuju kao sklone kršenju pravila i neuvažavanju autoriteta te nazivaju bezobraznim, neodgojenim ili nemogućim, pritom izostavljajući povučenu, izoliranu i od vršnjaka neprihvaćenu skupinu djecu. Tu se djecu, budući da ne izazivaju probleme, ne doživljava kao onu kojoj je potrebna pomoć, pa za njih neophodna intervencija često izostaje.

Inkluzija 41

41 - 14. srpnja 2022. | Arhiva

Impressum

Inkluzija

Prilog Vijenca za promicanje socijalne uključenosti

Nakladnik

Matica hrvatska
Ulica Matice hrvatske 2
10000 Zagreb

Za nakladnika

Miro Gavran, predsjednik Matice hrvatske

Voditelj projekta

Goran Galić, glavni urednik Vijenca

Koordinatorica projekta

Jelena Gazivoda, izvršna urednica Vijenca

Urednik Inkluzije

Boris Beck

Projektna administratorica

Tamara Kvas

Prijelom i dizajn tiskanog izdanja

Borovac i Bence d.o.o.

Lektura

Tihana Pšenko Miloš

Adresa uredništva

Redakcija Vijenca - Matica hrvatska

Ulica Matice hrvatske 2, 10 000 Zagreb

Tisak

Tiskara Zagreb d.o.o.
Radnička cesta 210, 10000 Zagreb

Za više informacija o EU fondovima
strukturnifondovi.hr

Prilog Inkluzija izdan je u okviru projekta Uključiva kultura - potpora socijalnoj inkluziji kroz kulturu putem Vijenca koji provodi Matica hrvatska s partnerima Udrugom Pragma i Društvom za komunikacijsku i medijsku kulturu.
Sadržaj priloga Inkluzija isključiva je odgovornost Matice hrvatske.

Klikni za povratak