Mladima su važni uzori

Skupina mladih koja se može naći u pojačanom riziku od socijalne isključenosti je i skupina mladih s problemima u ponašanju. Mladi s problemima u ponašanju često se ne prepoznaju kao osobe kojima je potrebna pomoć; većina roditelja nema  potrebne kompetencije za rješavanje ovih problema svoje djece – kao što znamo, roditelji ne pohađaju škole za roditelje, a u sredini gdje se kreću, bilo da je riječ o školi, društvu vršnjaka ili susjedstvu, dolazi do izbjegavanja i izoliranja te oni postaju isključeni.

Mladi često konstruiraju vlastitu sliku na društvenim medijima kako bi se predstavili u povoljnijem svjetlu (Izvor Pixabay)

Prva pomoć

S druge strane dijete ili mlada osoba koja izaziva probleme, opire se i suprotstavlja autoritetima, izaziva bržu i intenzivniju reakciju odraslih, koja je najčešće usmjerena na zaustavljanje neprihvatljivih oblika ponašanja, ali ne i na uklanjanje samih uzroka. Iz navedenog se može zaključiti da su reakcije društva na manifestiranje problema u ponašanju često zakašnjele i nedostatne. Odrasli se teško snalaze, nedostaje im znanja o samom problemu, ne znaju kako se odnositi prema djetetu, kako mu pristupiti, što poduzeti. Uloga medija u pomoći roditeljima u prepoznavanju problema i prvoj pomoći, može biti od velike važnosti. Tako mediji mogu pomoći u prepoznavanju ranih signala za pomoć koje djeca i mladi upućuju odraslima; informirati roditelje o vrstama pomoći i institucijama koje pružaju pomoć; pomoći u smanjivanju osjećaja srama zbog traženja pomoći i razvijati povjerenje prema stručnjacima. 

Mediji mogu pomoći u prepoznavanju ranih signala za pomoć koje djeca i mladi upućuju odraslima

Budući da mladi traže nova iskustva, uključujući neka koja sa sobom nose određenu količinu rizika ili socijalno neodobravanje odraslih ili roditelja, mediji mogu pomoći u prepoznavanju takvih situacija i razvijanju strategija za smanjivanje rizika, poput javno dostupnih sadržaja za mlade, za zabavu i druženje pod nadzorom odraslih. U medijskom izvještavanju je važno izbjegavati osuđujuće ponašanje koje ne nudi promjenu – opisivati mlade kao buduće delikvente i društvenepromašaje od kojih odrasli dižu ruke. Djeca i mladi s problemima u ponašanju često imaju izrazite poteškoće kada je u pitanju zadovoljavajuće i kompetentno sudjelovanje u zajednici, što uvelike doprinosi njihovoj socijalnoj isključenosti i posredno potiče daljnji razvoj poremećaja u ponašanju.

Budući da probleme u ponašanju obilježavaju teškoće u socijalnom funkcioniranju osobe te ponašanje koje je potencijalno štetno za samu osobu ili njezinu okolinu, jasno je da se mladi s ovim teškoćama mogu susresti s rizicima i preprekama u različitim područjima života. Sama priroda rizika od socijalnog isključivanja i prepreke društvenom sudjelovanju mladih s problemima u ponašanju može se naći u različitim područjima njihovog života, ovisno o obilježjima same mlade osobe, njezinog okruženja i životnih uvjeta. Jedno od prvih područja u kojem je vidljiva pojava problema u ponašanju kod djece i mladih je zasigurno vezana za obrazovni sustav. Zapadanje u socijalnu isključenost može se opisati hijerarhijskim razvojnim modelom u kojem početnu fazu karakteriziraju problemi u školi, kod kuće ili u zajednici, praćeni školskim neuspjehom i odustajanjem od školovanja. Isključivanje iz sfere obrazovanja vodi isključivanju iz svijeta rada, što može imati ozbiljne socijalne i ekonomske posljedice, a sve zajedno može takve osobe dovesti na marginu društva kao pripadnike prikraćene ili devijantne supkulture. 

U medijskom izvještavanju važno je izbjegavati osuđujuće ponašanje koje ne nudi promjenu – opisivati mlade kao buduće delikvente

Društvo vršnjaka u tinejdžerskim godinama može biti poticajno, ali i izvor velikih pritisaka (Izvor Unsplash)

Dodatni problem za sve mlade, pa tako i za mlade s problemima u ponašanju, isključenost je iz procesa donošenja odluka te s pozicija na kojima se te odluke donose zbog čega interesi i potrebe mladih nisu dovoljno zastupljeni na političkoj sceni. Za mlade s problemima u ponašanju uočljivo je nepovjerenje prema društvenom sustavu i institucijama. Također često se zadržava neprihvaćanje od strane odraslih osoba u okolini, čak i nakon što mladi promijene svoja nepoželjna i ugrožavajuća ponašanja, što može otežati njihovo društveno uključivanje. Mediji i ovdje mogu pomoći u davanju glasa mladima o važnim pitanjima – bilo da je riječ o izbornom procesu, promjenama u obrazovnom sustavu, volontiranju, formuliranju potreba mladih i upućivanju tih zahtjeva prema donositeljima političkih odluka. Nepovjerenje mladih prema institucijama i društvu, mediji mogu pretvoriti u važnu društvenu vagu, djelujući kao svojevrsni društveni lakmus papir. 

Uspjeh suočavanja

Promocija mentalnog zdravlja najširi je pristup i uključuje različite strategije, programe i usluge dostupne na razini zajednice kojima se promiče kvaliteta i dobrobit života te jačaju socio-emocionalna kompetentnost, otpornost, osnaživanje i poticajno okruženje. Preventivne aktivnosti i programi danas se javljaju na tri razine: univerzalnoj – aktivnosti i programi koji uključuju cijelu populaciju ili populacijske skupine koje nisu identificirane na osnovi nekog rizika. Programima na ovim razinama ulaže se u kvalitetu življenja u postojećim socijalnim zajednicama – škola, vrtić, obitelj – mentalno zdravlje, roditeljstvo i unaprjeđivanje zdravlja. Ova razina programa obuhvaća i osnaživanje zdravih mladih osoba; dok na selektivnoj – intervencije na ovoj razini namijenjene su pojedincima ili skupinama djece i mladih osoba čiji su rizici za razvoj problema u ponašanju značajno veći od prosjeka. Takva djeca i mladi identificiraju se na osnovi prisutnosti čimbenika za koje se zna da su povezani s razvojem problema u ponašanju ili mentalnih problema; te na indiciranoj koja uključuje intervencije – individualne ili grupne programe pomoći – namijenjene visokorizičnim pojedincima kod kojih su već prisutni simptomi ili blaži oblici nekog problema u ponašanju ili poremećaja, ali još uvijek nisu dosegli razinu kojom bi se problem ili poremećaj mogao dijagnosticirati. Tek kroz takav, sveobuhvatan, u sve tri dimenzije umrežen sustav prevencije u jednoj zemlji, moguće je očekivati uspjeh u suočavanju s ovom pojavom koja ima stotinu izvora, lica i naličja.

Mediji su ključan izvor informacija za mlade, ali i o mladima, a nažalost o njima često izvještavaju tendenciozno (Izvor Pixabay)

Potrebno je posvetiti mnogo veću pozornost tržištu informacija i mladima, kao relativno nezaštićenim konzumentima. Jedan od načina zaštite je i daljnje poticanje razvoja kritičkog mišljenja, razmišljanja i samostalnog zaključivanja kod djece i mladih kojeg mediji mogu poticati. Mladi koji nisu naučili razmišljati, a to znači niti filtrirati informacije koje do njih dolaze, lak su plijen za skretanje u neprimjereno ponašanje, a time i narušavanje svoga mentalnog zdravlja. 

Medijski prostor je pun teških tema ljudskih neuspjeha, problema, bolesti i ljudskog razaranja, što doprinosi stvaranju klime bespomoćnosti. Mladi takvom medijskom svijesti dobivaju ideju o svijetu koji je otrovan, nasilan, ništavan i okrutan, pa ne vide svrhu u činjenju dobrih djela, marljivom i teškom radu, u ustrajnosti i moralnosti pred drugima. S druge strane novinari sporadično spominju mlade s problemima u ponašanju i, najčešće, pod utjecajem pritisaka javnosti, u situacijama težih posljedica (npr. nasilje među mladima sa smrtnim ishodom ili kada se radi o posebno okrutnim načinima počinjenja kaznenih djela), zanimaju se senzacionalističkim prikazom djece i mladih s problemima u ponašanju, pritom usmjereni na crnu kroniku i zanimanje vrlo kratkog trajanja.

Nepovjerenje mladih prema institucijama i društvu, mediji mogu pretvoriti u važnu društvenu vagu, djelujući kao društveni lakmus papir

Relativno malo pozornosti posvećuje se temama koje su bliske mladima i o kojima mladi žele i trebaju čitati i slušati te biti opijeni njima, a koje su prikazane kroz pozitivne – prosocijalne forme. To su forme koje mladima pružaju nadu i osjećaj podrške, koje potiču na pozitivne promjene jer se marljivost i ustrajnost isplate i jer težak rad donosi dobre rezultate i uspjeh. Da bi život imao smisao, što je vrlo važno za očuvanje mentalnog zdravlja, potrebno je poznavati ljestvicu vrednota, odnosno vrijednosne orijentacije koje potiču na određena ponašanja.  

Identifikacija s ostalim adolescentima veoma je važna za mlade ljude tijekom odrastanja (Izvor Unsplash)

Poželjni modeli

Vrijednosti kao skup općih uvjerenja, mišljenja i stavova o tome što je ispravno, dobro i poželjno formiraju se i pomoću medija. Iznimno je važno koje će stavove i ponašanja mladi u svojoj sredini percipirati kao prihvatljiva i poželjna i uvrstiti ih u svoj repertoar pozitivnih ponašanja temeljem procesa identifikacije, odnosno uvjetovanjem. Mladima su važni uzori, poželjni modeli, ali i potkrepljivanje pozitivnih, poželjnih ponašanja. Osim roditeljskih i učiteljskih, odgajateljskih figura, značajnu ulogu imaju mediji. Informacija koja se putem medija pruža, barem je takav dojam, da će medijski prostor popuniti mlada osoba koja iskazuje neko devijantno – nasilno, agresivno, kriminogeno ponašanje, nego društveno poželjno i prihvatljivo, poput volonterskog angažmana.

Mladi u riziku

Često se za opisivanje djece i mladih s problemima u ponašanju koristi i naziv djeca i mladi u riziku. Termin u riziku prvi puta je istaknula Nacionalna komisija za izvrsnost u obrazovanju 1983. godine u izvješću Nacija u riziku, i od tada se upotrebljava gdje je naglasak na mnogobrojnim problemima koji prijete pozitivnom razvoju djece i prilagodbi u društvu. Djeca i mladi s problemima u ponašanju često izazivaju negativne emocionalne reakcije, zbog čega se veoma često i okrivljuju. Važno je naglasiti kako ih roditelji, nastavnici, mediji i društvo često opisuju kao sklone kršenju pravila i neuvažavanju autoriteta te nazivaju bezobraznim, neodgojenim ili nemogućim, pritom izostavljajući povučenu, izoliranu i od vršnjaka neprihvaćenu skupinu djecu. Tu se djecu, budući da ne izazivaju probleme, ne doživljava kao onu kojoj je potrebna pomoć, pa za njih neophodna intervencija često izostaje.