Glas mladih u javnoj sferi

Mlade valja ohrabriti prikazima pozitivnih životnih priča i predstavljati uspjehe drugih mladih (Izvor: Unsplash)

U ovom razmatranju želimo čitatelje upoznati s nekim najčešćim rizicima, ali i zaštitnim čimbenicima, s ciljem širenja svijesti o važnosti rane prevencije i pozitivnog utjecaja na djecu i mlade. Na razini pojedinca, ustanovilo se da temperament i osobnost mogu igrati ulogu u razvoju problema u ponašanju, što je uočljivo kod djece koja su značajno teže odgojiva od ostale djece. To su, primjerice, djeca impulzivnog i ometajućeg ponašanja, djeca otporna na disciplinske postupke, djeca s ranim agresivnim i/ili antisocijalnim ponašanjem. Spol i dob igraju ulogu osobito u pojavi delinkventnog ponašanja: muški spol značajno više sudjeluje u kriminalitetu nego ženski, a delinkventno ponašanje vrhunac dostiže u adolescenciji i opada odrastanjem. Ustanovljena je i stanovita niža razina inteligencije maloljetnih delinkvenata u odnosu na nedelinkventne vršnjake kada su u pitanju počinitelji silovanja, suučesnici, oni koji ostavljaju vidljive tragove kaznenog djela.

Ulaganje u medijsku pismenost

Međutim pojedina kaznena djela - npr. krivotvorenje dokumenata, kaznena djela koja zahtijevaju organizatorske sposobnosti - čine intelektualno jači pojedinci. Ipak, izrazita intelektualna oštećenost ne predstavlja značajan rizični čimbenik, kao što se to odnosi na svega malo sniženu razinu inteligencije. Mentalni poremećaji i emocionalna obilježja također igraju značajnu ulogu na razini pojedinca: emocionalna nestabilnost, nedostatak emocionalne kontrole, razdražljivost i uznemirenost umanjuju sposobnost prilagođavanja društvenim prilikama i procesima, što dovodi do sukoba ili osjećaja neadekvatnosti. Stoga ulaganje u emocionalnu pismenost i jačanje emocionalne inteligencije - koja je, za razliku od opće inteligencije, promjenjiva i može se razvijati tijekom čitavog života - predstavlja važnu stavku u prevenciji nepoželjnog ponašanja.

Rizični su čimbenici u vršnjačkim skupinama asocijalna i antisocijalna ponašanja prijatelja, rizična ponašanja tijekom provođenja slobodnog vremena - naprimjer lutanje gradom - konzumiranje psihoaktivnih tvari i problemi u odnosima s vršnjacima poput sukoba s vršnjacima ili socijalne izolacije. Uključivanje učenika u izvanškolske aktivnosti, u razne inicijative i projekte, izviđače, volonterske organizacije može pomoći uspostaviti adekvatne i kvalitetne odnose s vršnjacima, pored poticanja na prosocijalna ponašanja. Također povezivanje s barem jednom odraslom osobom ili vršnjakom - npr. u obliku mentorstva, savjetovanja - koji ima pozitivan utjecaj na mladu osobu, može pomoći u razvijanju samopouzdanja i ostvarenju vlastitih potencijala, što smanjuje rizik razvoja daljnjih poteškoća.

Treba hvaliti vrednote koje mlade osobe mogu i trebaju imati

Unutar školske sredine, poremećaji tijekom školovanja, odnosno školski neuspjesi snažno su povezani s agresivnim i drugim oblicima problema u ponašanju, kao i s kriminalnim ponašanjem djece i maloljetnika. Klima u školi, politika škole prema učenicima i odnos pojedinih učitelja prema djeci može, u kombinaciji s drugim čimbenicima, imati visok utjecaj na pojavu problema u  ponašanju. Problemi u školi mogu se stupnjevati od ranih akademskih problema - npr. loše i negativne ocjene - nedostatka motivacije i privrženosti školi, preko disciplinskih problema, ponavljanja razreda i prebacivanja u posebne programe, do isključenja iz ili napuštanja škole. Tako je niska razina obrazovanja značajna karakteristika  mladih s težim oblicima problema u ponašanju. Bez potrebne kvalifikacije i zanimanja oni teško dolaze do zaposlenja što za posljedicu ima nerad i besposličarenje što omogućuje razvoj antisocijalnog ponašanja. Pohađanje škole može imati zaštitni učinak na maloljetnike koji su u djetinjstvu manifestirali probleme u ponašanju i koji potječu iz obitelji s poremećenim odnosima. Međutim u pojedinim slučajevima, napuštanje škole može i reducirati kriminalnu aktivnost, ukoliko je to okruženje pridonosilo razvoju poremećaja u ponašanju delinkventa. 

Na razini šire društvene sredine, problemi ekonomske deprivacije, to jest siromaštva, i rasizma, niska  razina socijalne kontrole,  dostupnost  nedozvoljenih supstanci, politika i stavovi zajednice o zloporabi droga, alkoholu i kriminalu, dostupnost vatrenog oružja, nasilje u medijima, visoka mobilnost stanovništva, niska povezanost članova zajednice te dezorganizacija zajednice utječu na povećanu stopu težih problema u ponašanju, osobito maloljetničkog kriminaliteta. Od obilježja zajednice značajnih u suzbijanju i prevenciji kriminaliteta, a to su zaštitni čimbenici, ističu se dostupnost i kvaliteta školovanja, zaposlenja, aktivnosti slobodnog vremena, službi i usluga usmjerenih zaštiti mentalnog zdravlja, socijalne skrbi, kvalitetan pravosudni sustav i slično.  

Poticanje samostalnosti

Obiteljski kontekst, tj. obiteljski odnosi ističu se među najvažnijim zaštitnim/rizičnim čimbenicima. Loš, ali i visok socio-ekonomski status obitelji, ukoliko obitelji nisu stabilne u odnosima i moralno čvrste, može utjecati na pojavu problema u ponašanju djece i mladih. Kad je u pitanju sastav obitelji, ispostavlja se da nije presudno žive li djeca u cjelovitim ili obiteljima gdje otac i majka ne žive zajedno, već kvaliteta odnosa. Pritom razvod roditelja može predstavljati određeni rizik: istraživanja su pokazala da se kapacitet roditelja za obavljanje roditeljske zadaće smanjuje u svim aspektima življenja - disciplina, igra, emocionalna podrška, itd. Razvedeni roditelji provode manje vremena s djecom i smanjeno reagiraju na njihove potrebe. Veličina obitelji može također biti rizični ili zaštitni čimbenik, što opet ovisi o socio-ekonomskom statusu i odnosima unutar obitelji. Nedostatan nadzor nad djecom i manjkava disciplina, smanjena dostupnost roditelja, ekonomski problemi, neadekvatan životni prostor, veće tenzije i konflikti zbog većeg broja međuljudskih odnosa mogu predstavljati rizik, no iste pojave mogu biti prisutne i u manjim obiteljima. Socio-patološke pojave kod roditelja i članova obitelji poput ovisnosti, skitnje, nerada, prosjačenja, promiskuiteta, prostitucije i kriminalnog ponašanja neminovno utječu na ponašanje i mentalno zdravlje djece i mladih, osobito ako uzmemo u obzir da djeca najviše uče kroz primjer.

Kvaliteta odgoja, odnosno roditeljski stil koji podrazumijeva balans između postavljanja i dosljednosti u provođenju pravila i granica u obitelji te pružanja topline, ljubavi i emocionalnog razumijevanja djeteta, važni su prediktori emocionalnih reakcija djece u budućnosti. S jedne strane pretjerano strogi, zlostavljajući roditelji, to jest autoritarni roditelji; tj. roditelji koji zanemaruju - nezainteresirani su ili su često odsutni, fizički i emocionalno - takozvani neuključeni roditelji; te roditelji koji previše popuštaju, permisivni roditelji – nepovoljno utječu na djecu. S druge strane roditelj koji uravnoteženo primjenjuje disciplinu i toplinu - autoritativan roditelj - omogućuje najzdravije uvjete za razvoj djeteta. Odnosi unutar obitelji, kvaliteta podrške i vođenja djeteta varijable su koje najviše predviđaju kasnije uključivanje u delinkventna ponašanja. Obiteljska atmosfera, nužna za pravilan razvoj djeteta, podrazumijeva sveukupnost međusobnih odnosa članova obitelji, a može biti narušena neadekvatnim odnosom i postupcima roditelja.

Pod lošom atmosferom najčešće se podrazumijevaju učestalost razmirica i sukoba među članovima obitelji, osobito između roditelja. Narušena atmosfera obitelji navodi dijete da se distancira od njezinih članova, što sa sobom nosi rizik od nepovoljnog utjecaja „ulice“. Suprotno tome, bliskost s roditeljima jedan je od glavnih čimbenika prevencije delinkvencije mladih. Ona podrazumijeva maloljetnikove osjećaje prema roditeljima i percepciju roditeljskih osjećaja, osjećaj pripadnosti i zajedništva što je temelj za interiorizaciju društvenih normi i pravila ponašanja. Stabilni bračni odnos roditelja, otvorenost razgovoru o osjećajima i poteškoćama u obitelji, razvoj privrženosti među članovima obitelji, zajedničke obiteljske aktivnosti, slavlja, prosocijalno ponašanje članova obitelji, podržavanje uspjeha, poticanje samostalnosti i uspjeha glavni su prediktori mentalnog zdravlja, uspjeha i prilagođenosti pojedinca u društvu.

Čuvanje mentalnog zdravlja

Želimo li sačuvati mentalno zdravlje mladih treba im omogućiti stjecanje određenih socio-emocionalnih kompetencija, ponuditi im jasno definirane društveno poželjne vrijednosne orijentacije i onda potkrijepiti takve stavove i ponašanja medijskim stupcima. Nužno je da mediji prepoznaju svoju ulogu u poticanju stvaranja pozitivnih vrijednosti kod mladih prikazima uspješnih životnih priča, prepoznatih uspjeha i hvaljenja vrednota koje mlade osobe mogu i trebaju imati te omogućavanjem da se njihov glas čuje u javnoj sferi.

Pozitivni životni ishodi

Usprkos velikom utjecaju obitelji na djecu i mlade, utješna je spoznaja da, ukoliko obitelj zakaže u uspostavljanju adekvatnih odnosa, djeca i mladi imaju priliku nadoknaditi određene propuste kroz odnose s drugim važnim osobama, npr. s odgajateljima, nastavnicima, vršnjacima i drugim osobama od povjerenja u okolini - npr. rođacima, stručnjacima - koje im mogu pomoći u razvijanju odnosa privrženosti i svih potrebnih emocionalnih, kognitivnih i socijalnih vještina kako bi, u konačnici, ostvarili pozitivne životne ishode i oduprli se rizičnim ponašanjima.