A samo žele biti primijećeni

Ovisnost o roditeljima slabi, a mladi sve više traže društvo vršnjaka (Unsplash)

Mladost je posebno životno razdoblje u kojemu se, uz tjelesno, intelektualno i duševno sazrijevanje, odvija i proces integracije pojedinca u zajednicu. Tijekom tog razdoblja od mladih se očekuje da razviju socijalne vještine i sposobnosti za preuzimanje trajnih društvenih uloga na svim područjima ljudskog djelovanja. Taj proces u pravilu traje dok se ne postigne primjereni stupanj socijalne autonomije, odgovornosti i samostalnosti. S druge strane sazrijevanje mladima omogućuje veću kritičnost, svijest o društvenim procesima i okolnostima u kojima žive te, posljedično, formiranje vlastitih stavova i svjetonazora te potragu za identitetom, odnosno, slikovito rečeno, njihovim mjestom pod suncem. 

Ranjiv položaj mladih

Budući da se radi o ključnim životnim zadacima, tipično je da mladi na putu prema njihovom ostvarenju prolaze kroz fazu određene krize i bunta, preispitujući vrijednosti i ideje koje im nude obitelj i društvo. Veće nagnuće prema vršnjačkim skupinama otvara im često nove spoznaje, informacije i odnose koji im mogu pomoći, ali i otežati potragu za identitetom. Osim toga mladi se u cjelini nalaze u nepovoljnijem socio-ekonomskom položaju u odnosu na druge dobne skupine. To znači da mladi ne raspolažu imovinom - nekretninama, ušteđevinom i dionicama – te se teško zapošljavaju i dolaze do stana, pa ovise o pomoći roditelja i društva. Zbog svih navedenih razloga, društvo je postalo svjesno ranjivog položaja mladih, njihove nedovoljne zrelosti i odgovornosti, osobito tijekom 20. stoljeća, što je mladima omogućilo da ostvare zaseban status u društvu i pravnom poretku. Tako im je društvo spremnije pristupati blaže u odnosu na odrasle građane u slučaju da prekrše društvene ili zakonske norme te im osigurava niz posebno osmišljenih mjera pomoći i poticaja kako bi im olakšalo društveni položaj i usmjerilo ih prema društveno poželjnom ponašanju, npr. osiguravanjem socijalnih usluga, mjera za zapošljavanje, stipendija, klubova za mlade i slično.

Nije jednostavno pristupiti i uspostaviti adekvatan odnos s djecom i mladima u riziku i s problemima u ponašanju

Važno je pritom imati na umu da problemi u ponašanju ne obuhvaćaju samo ponašanja koja su vidljiva na van, kao primjerice nasilno ponašanje, neposlušnost, prkos, krađe, laganje, bježanje od kuće ili delinkvencija, što nazivamo eksternaliziranim ponašanjima – ponašanjima koja su nedovoljno kontrolirana. Postoje i tzv. internalizirani problemi u ponašanju koje nazivamo i emocionalnim problemima, a odnose se na pretjerano kontrolirajuća ponašanja, poput psihosomatskih teškoća, depresivnih raspoloženja, povlačenja u sebe, u krajnjim primjerima autoagresivno i suicidalno ponašanje. Eksternalizirani oblici ponašanja tipičniji su za muški, a internalizirani za ženski spol.

Zalutali mladi razvijaju probleme u ponašanju koji ih vode u nepovoljan položaj (Unsplash)

Spektar problema u ponašanju obuhvaća ponašanja različite učestalosti, intenziteta, trajanja i složenosti ponašanja: od benignih, poput neopravdanih izostanaka iz škole, disciplinskih teškoća, povučenosti, do težih pojava poput napuštanja škole, krađa, skitnji ili čak nasilnog ponašanja, zloupotrebe sredstava ovisnosti, suicidalnosti i delinkvencije. Što su ta ponašanja češća, intenzivnija, trajnija ili se radi o kombinaciji štetnih ponašanja, ona zahtijevaju i složeniji odgovor društva koji se kreće od prevencije usmjerene čitavoj populaciji djece – naprimjer od programa prevencije ovisnosti, učenja socio-emocionalnih vještina; preko ranih intervencija, kao što su grupni rad s mladima rizičnog ponašanja, mentorskih programa za mlade; do dugotrajnih tretmanskih intervencija, a to su programi odvikavanja od ovisnosti ili resocijalizacije. 

Prevencija nepoželjnog ponašanja

Djeca i mladi u riziku i s problemima u ponašanju nalaze se u povećanom riziku od socijalne isključenosti i marginalizacije, što kasnije rezultira sve težim posljedicama na pojedinca, ali i na društvo - ekonomskih, zdravstvenih, sigurnosnih i drugih - stoga je društvu u interesu ne primarno kažnjavati nepoželjna ponašanja ove dobne skupine, već primarno pomagati djeci i mladima u prevladavanju teškoća koje su ih dovele do problema u ponašanju. To često uključuje rad na uspostavljanju realne slike o sebi, samopoštovanju i samopouzdanju, reguliranju osjećaja, poboljšanju komunikacijskih i socijalnih vještina, osvještavanju potencijala, talenata i interesa djece i mladih, pri čemu je od esencijalne važnosti da pritom djeca i mladi ostvare intenzivan i pozitivan odnos s barem jednom odraslom osobom koja će im pružati podršku. 

Čest je slučaj da upravo nekvalitetni odnosi u obitelji, ali i školi predstavljaju ključnu ulogu za razvoj problema u ponašanju. Istovremeno usluge usmjerene mladima - savjetovališni rad, grupni i radionički rad, mentorski programi - uglavnom su koncentrirane u većim gradovima, ali ni ondje nisu brojne, dok u manjim sredinama često ni ne postoje, što mlade koji nemaju adekvatnu skrb unutar vlastitih obitelji ostavlja same i prepušta ih utjecaju onih s kojima se najlakše identificiraju – vršnjacima.  

Sazrijevanje mladima omogućuje veću kritičnost, svijest o društvenim procesima i okolnostima u kojima žive

Stručnjaci već dugo izučavaju čimbenike koji pogoduju razvoju problema u ponašanju i one koji štite od toga, kako bi se kvalitetno osmislili programi pomoći i prevencije. Na razvoj svake osobe snažno utječu obitelj, škola, vršnjaci, okolina i kontekst zajednice u kojoj živi te svako od tih životnih okruženja sadrži tzv. rizične i zaštitne čimbenike za razvoj problema u ponašanju. Ti se čimbenici međusobno isprepliću i djeluju kroz različite događaje, procese i odnose u različitim razdobljima, različitog intenziteta tijekom života. 

Čimbenici rizika uključuju individualna obilježja i obilježja sredine - kao što su socio-ekonomski, kulturni, demografski i drugi uvjeti - koja povećavaju vjerojatnost pojave problema u ponašanju; dok čimbenici zaštite djeluju pozitivno na razvoj osobe, odnosno kao antagonisti rizičnim čimbenicima čime umanjuju vjerojatnost ili preveniraju nepoželjna ponašanja. Primjerice značajni su rizični čimbenici: težak temperament, socio-patološka ponašanja članova obitelji i disfunkcionalni obiteljski odnosi, loš školski uspjeh i loša adaptacija u školskoj sredini, uključenost u društvo vršnjaka s nepoželjnim ponašanjem; dok su značajni zaštitni čimbenici: kvalitetna povezanost s roditeljima, postojanje obiteljskih pravila i dogovora, pozitivan temperament, sposobnost prilagodbe i oporavka, zdrava vjerovanja, samodisciplina, socijalne vještine. Također je kod mladih važno razvijati otpornost, koncept koji obuhvaća resurse pojedinca - unutarnje, vanjske, interpersonalne - kojima on uspijeva uspješno prevladati rizične faktore za razvoj rizičnih ponašanja proizašlih iz životnih situacija, trauma, razvojnih faza. Neke od karakteristika otpornosti su: samouvid, autonomnost, kvalitetni odnosi, kreativnost, inicijativnost, humor, moral. 

Mladi teže društvenoj uključenosti i kvalitetnim odnosima (Unsplash)

Složeno međudjelovanje

Razumjeti međudjelovanje ovih čimbenika te pravovremeno reagirati na nepovoljne čimbenike, uz istovremeno jačanje svih onih pozitivnih čimbenika zaštite i otpornosti presudno je kako bi djeca i mladi što ranije izašli iz svog nepovoljnog položaja. To se osobito odnosi na stručnjake i odrasle koji se susreću s djecom i mladima izvan obitelji: djelatnici u odgojno-obrazovnim i zdravstvenim ustanovama, sportskim klubovima ili neprofitnim i vjerskim organizacijama. 

Nije jednostavno pristupiti i uspostaviti adekvatan odnos s djecom i mladima u riziku i s problemima u ponašanju, osobito kada se radi o ponašanjima koja teško toleriramo, kao što su nasilje, prkos ili izrazita povučenost. Međutim djeca i mladi njima nam govore o svojim potrebama i nedostatku vještina za ispravno ponašanje: „Želim biti primijećen, želim da se netko sa mnom bavi i pomogne mi. Žudim za pravim odnosima i time da se ističem po dobrome, ali ne znam kako se to radi, nisam naučio jer me nije imao tko naučiti!“ Ako ih promatramo kroz tu prizmu, možda ćemo lakše srušiti moguće početne predrasude, otpore i moraliziranje koje djeca i mladi jako brzo prepoznaju u odraslima. U našoj okolini sigurno postoje djeca i mladi kojima je potrebna pomoć, pomozimo im ili im pomozimo potražiti pomoć!   

Što su poremećaji u ponašanju

Posebnu pažnju društvo usmjerava na djecu i mlade koji se nalaze u riziku za razvoj problema u ponašanju i socijalne isključenosti ili već pokazuju probleme u ponašanju koji ih vode u  nepovoljni položaj. Možemo ih nazvati „zalutalim mladima“. Poremećaji u ponašanju mogu se definirati kao složeni skup funkcioniranja i ponašanja djece i mladih koja u određenoj sredini i vremenu značajno odstupaju od normi te sredine, a predstavljaju nevoljni odgovor na djelovanje činitelja rizika kojima su djeca i mladi izloženi duže vrijeme, najprije kao obavijest okolini o prisutnosti i intenzitetu rizičnih uvjeta rasta i razvoja, a kasnije kao odgovor, izraz usklađivanja svog funkcioniranja s danim uvjetima, novi rizik za dijete i okolinu.Druga definicija ističe kako se radi oskupnom nazivu za sva ona ponašanja biološke, psihološke, pedagoške ili socijalne geneze kojima dijete ili mlada osoba značajno odstupa od ponašanja primjerenog dobi, situaciji, kulturnim i etničkim normama te štetno ili opasno utječe na sebe i/ili druge pojedince ili društvene sustave.