Inkluzija 38

Inkluzija

RAZMATRANJE

Izbjegavanja stigmatizacije

Nedjeljko Marković

Kada mediji izvješćuju o djeci i mladima koji su žrtve ili počinitelji u medijima, uvijek bi se trebali voditi načelom zaštite djece, a ne željom za ekskluzivnošću i senzacionalizmom


Mladi su često izgubljeni u svijetu nasilja, a mediji ih zloupotrebljavaju za senzacionalizam (Izvor: Pixabay)

Nedavna šokantna medijska izvješća o navijačkim neredima, pa čak i o napadu na devetogodišnje dijete, ponovno su skrenula pažnju na to kako se piše o nasilnom ponašanju maloljetnika, mlađih punoljetnika - osoba do navršene 21. godine života - i odraslih mladih osoba. Javnost i mediji pokazuju velik interes prema takvim vijestima, što možemo protumačiti posebnom zabrinutošću društva za mlade koji biraju društveno nepoželjna ponašanja i predstavljaju ugrozu za svoju zajednicu. Društvo se s jedne strane pita što može tako mladu osobu nagnati na takva ponašanja i što će biti s njome u budućnosti, ako već sada izrazito krši zakon i društvene norme ponašanja; a s druge strane dio javnosti osuđuje mladež kao da je pretjerano arogantna, razmažena ili bahata te se zgraža nad njezinom bešćutnošću tražeći što jaču osudu, što se može zaključiti iz komentara na društvenim mrežama i portalima koji objavljuju izvještaje i snimke ponašanja mladih.

Ishitreno i nemarno

Međutim kada su u pitanju mladi, osobito djeca do 18 godina, moramo imati na umu da je društvo osvijestilo važnost pristupanja toj dobnoj skupini s posebnim oprezom i osjetljivošću, naročito kada se radi o izvještavanju u javnosti i zaštiti prava djece. Postoje brojni dokumenti i institucije koje ističu i upozoravaju javnost kako je važno djecu i mlađe punoljetnike tretirati na drukčiji način u odnosu na odrasle punoljetne osobe - prvenstveno zbog izbjegavanja stigmatizacije, (re)traumatizacije, osuđivanja i odbacivanja djece i mladih od strane lokalne i šire zajednice, a s obzirom na osjetljivost razvojne dobi u kojoj se oni nalaze i trajnih posljedica koje mogu trpjeti zbog ishitrenog, senzacionalističkog i nemarnog postupanja društva. 

Medije obvezuju etička i profesionalna načela poštovanja dostojanstva privatnog i obiteljskog života

Dio je medija pohvalno prihvatilo vlastitu odgovornost, dijelom zahvaljujući nizu upozorenja i naporima stručnjaka koji se bave djecom i mladima te institucija nadležnih za zaštitu prava djece - Ureda pravobraniteljice za djecu, MUP-a, ustanova iz područja socijalne skrbi, zdravstva, pravosuđa, obrazovanja, neprofitnih organizacija - koji su se zalagali za poštivanje prava djece prilikom medijskog izvještavanja. Zaštita identiteta, dostojanstva, integriteta i drugih prava djece osobito je važna kada govorimo o posebno ranjivoj skupini – djeci žrtvama kaznenog djela, prekršaja ili životnih okolnosti (npr. djeca koja žive u siromaštvu, djeca s invaliditetom). Prisjećamo se velikog medijskog izvještavanja i reakcija javnosti na društvenim mrežama i kroz prosvjede u slučaju provođenja ovrhe temeljem sudske odluke o predaji djeteta ocu. Činilo se da su se mediji i javnost udružili protiv sudske odluke, čime su doveli u pitanje nepristranost suda, ali i kompetencije brojnih stručnjaka koji su sudjelovali u postupku i rješavanju kompleksne obiteljske situacije. Radilo se o maloj dobi djeteta kojemu je kompletno otkriven identitet, kao i određene informacije iz njegovog obiteljskog života, iako je s time bila suglasna majka djeteta. Naglasak je upravo na tome da su javnost i mediji reagirali na temelju djelomičnih informacija, onih o kojima je izvještavala jedna stranka u postupku, dok se cjelovite informacije koje su posjedovali stručnjaci nisu mogle dijeliti s javnošću zbog njihove dužnosti poštovanja tajnosti u postupcima u kojima su uključena djeca. Kako je i pravobraniteljica za djecu naglasila, mediji snose odgovornost ukoliko se u izvještavanju ne vode „etičkim i profesionalnim načelima koji ih obvezuju na poštovanje dostojanstva privatnog i obiteljskog života, a posebice zaštite interesa djeteta koje je žrtva obiteljske situacije“. Također naglasila je kako mediji i društvene mreže nisu mjesto za procjenu najboljeg interesa djece u situacijama poremećenih odnosa njihovih roditelja te kako, u tom slučaju, angažman javnosti ne može pomoći djetetu, već eventualno otežati njegov položaj, kako predlaže tekst Preporuke pravobraniteljice za djecu u 2018 – Mediji i oglašavanje.

Zaštita prava djece vrlo je važna i kada su u pitanju maloljetni počinitelji kaznenih djela i prekršaja, a prema Zakonu o sudovima za mladež, tu možemo pribrojiti i mlađe punoljetne počinitelje, s obzirom na to da se u određenim slučajevima i ovisno o okolnostima počinjenja djela i životu osobe, prema njima postupa jednako kao i prema maloljetniku. Čini se kako, kao društvo, puno lakše zaboravljamo prava počinitelja kaznenih djela/prekršaja koji su po svojoj dobi djeca, odnosno nedovoljno kognitivno i emocionalno zrele osobe, često nesposobne u potpunosti shvatiti značenje vlastitih djela, te smo ih skloni osuditi kao da se radi o odraslim osobama. Naravno, određena djeca i mladi mogu imati razvojne karakteristike antisocijalne osobnosti koja ne pokazuje empatiju i krivnju te su sposobni učiniti zlodjela s naznakama brutalnosti i hladnokrvnosti - svjesni da nekome čine štetu i zlo. 

Međutim društvo je, na temelju multidisciplinarnih spoznaja o karakteristikama razvojnih faza, općenito odlučilo svakom djetetu - i u određenim slučajevima mladima do 21. godine života - koje krši zakon pristupiti na način da njegovu odgovornost promatra u kontekstu različitih čimbenika i okolnosti koje su pogodovale počinjenju kaznenog djela ili prekršaja te se pritom procjenjuje njegova razina zrelosti ili nezrelosti za donošenje kvalitetne prosudbe o svom ponašanju. Radi se o pozitivnoj diskriminaciji djece i mladih, kao posebno ranjive skupine u društvu koja lako podliježe raznim utjecajima - pritisku vršnjaka, nepromišljenosti, impulzivnosti, psihoaktivnim tvarima. To se posebno odnosi na djecu i mlade koji odrastaju u otežanim uvjetima, u disfunkcionalnim obiteljima i okruženju te je njihovo ponašanje često reakcija na nepovoljne životne okolnosti.

Nepoželjna gratifikacija

Stoga su i sankcije prema maloljetnicima i mlađim punoljetnicima drukčije u odnosu na sankcije usmjerene odraslima. Neke od njih nemaju obilježja kažnjavanja već retribucije, to jest nadoknade i iskupljenja ili rehabilitacije, kako bi se osoba osnažila za daljnje odustajanje od protupravnog ponašanja, a usmjerila adekvatnim izborima, te se nazivaju odgojnim mjerama kao što su: sudski ukor, posebne obveze isprike oštećeniku, uključenja u psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade, humanitarni rad, mjera pojačane brige i nadzora, upućivanje u disciplinski centar, odgojnu ustanovu ili odgojni zavod. Maloljetnički zatvor krajnja je sankcija koja se primjenjuje za najteža kaznena djela.

Dakle jednako kao i kad su u pitanju djeca-žrtve, i djeca-počinitelji imaju pravo na zaštitu identiteta i zaštitu od dodatne stigmatizacije i patnje. Načela za etičko izvještavanje o djeci UNICEF-a poručuju medijima: „Nemojte dodatno obilježavati niti jedno dijete; izbjegavajte svrstavanje ili opise koji dijete izlažu odmazdi – uključujući dodatnu fizičku ili psihičku patnju, ili doživotno zlostavljanje, diskriminaciju ili odbacivanje od strane njegove lokalne zajednice“, te pozivaju da mediji uvijek promijene ime i zamute lik svakog djeteta za koje je utvrđeno da je počinitelj fizičkog ili seksualnog zlostavljanja ili da je optuženo ili osuđeno za zločin. Pravilnik o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima u članku 3, stavak 1. i 2, nalaže da se pri pružanju informacija o bilo kojem obliku nasilja u kojem kao svjedok, žrtva ili počinitelj sudjeluje maloljetnik - njegov identitet uvijek mora zaštititi zamagljenom, kvantiziranom ili maskiranom slikom i moduliranim tonom tako da se maloljetnik ne može prepoznati. Pravilnik naglašava kako se ne smiju iznositi ni pojedinosti iz obiteljskih odnosa i privatnog života, navoditi ime, prezime, niti druge informacije koje bi mogle dovesti do prepoznavanja maloljetnika i/ili ugrožavanja njegove dobrobiti.

Nedavno smo imali priliku gledali potpuno necenzurirane snimke na društvenim mrežama i u medijima o premlaćivanju mladića od strane njegovih vršnjaka. Dakle čak i kada su mediji o tome izvještavali, dio njih nije zamućivalo lica ni žrtve ni počinitelja, a neki su objavili i imena, dob te ostale informacije o žrtvi i počiniteljima koje nikako ne štite njihov identitet i pravo na zaštitu podataka. Na taj je propust u javnosti upozorilo i Ministarstvo unutarnjih poslova. Pri prikazivanju određenih nepoželjnih ponašanja mladih, moramo voditi računa i o tome da pridavanje velike medijske pozornosti može pružiti gratifikaciju djeci i mladima u smislu porasta njihove popularnosti, što može biti jedan od ciljeva negativnog ponašanja te poticati i druge mlade osobe na slično ponašanje.

Odgovorno izvještavanje

Zaključno možemo reći da s obzirom na to da je teško procijeniti koliku štetu objavljivanje podataka može nanijeti u konkretnim slučajevima, osobito kada se informacije objavljuju neposredno nakon nekog događaja, mediji bi se uvijek radije trebali voditi načelom zaštite djece nego željom za ekskluzivnošću i senzacionalizmom. Mediji koji odgovorno izvještavaju o djeci pružaju nadu da će njihova praksa postati uobičajena i prisutna u svim hrvatskim medijima.

I dalje ima loše prakse

Kada su u pitanju mediji, usprkos postojanju jasnih smjernica, preporuka, uredbi sadržanih primjerice u Konvenciji o pravima djeteta, Etičkim smjernicama načela za etičko izvješćivanje o djeci UNICEF-a, Pravilniku o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima, Kodeksu časti hrvatskih novinara, Preporukama pravobraniteljice za djecu o medijskom izvještavanju o djeci – i dalje u brojnim medijima praksa poštivanja i zaštite prava djece nije na zadovoljavajućoj razini, a u nekim slučajevima je čak i nepostojeća. 

Inkluzija 38

38 - 2. lipnja 2022. | Arhiva

Impressum

Inkluzija

Prilog Vijenca za promicanje socijalne uključenosti

Nakladnik

Matica hrvatska
Ulica Matice hrvatske 2
10000 Zagreb

Za nakladnika

Miro Gavran, predsjednik Matice hrvatske

Voditelj projekta

Goran Galić, glavni urednik Vijenca

Koordinatorica projekta

Jelena Gazivoda, izvršna urednica Vijenca

Urednik Inkluzije

Boris Beck

Projektna administratorica

Tamara Kvas

Prijelom i dizajn tiskanog izdanja

Borovac i Bence d.o.o.

Lektura

Tihana Pšenko Miloš

Adresa uredništva

Redakcija Vijenca - Matica hrvatska

Ulica Matice hrvatske 2, 10 000 Zagreb

Tisak

Tiskara Zagreb d.o.o.
Radnička cesta 210, 10000 Zagreb

Za više informacija o EU fondovima
strukturnifondovi.hr

Prilog Inkluzija izdan je u okviru projekta Uključiva kultura - potpora socijalnoj inkluziji kroz kulturu putem Vijenca koji provodi Matica hrvatska s partnerima Udrugom Pragma i Društvom za komunikacijsku i medijsku kulturu.
Sadržaj priloga Inkluzija isključiva je odgovornost Matice hrvatske.

Klikni za povratak