Vjera u prave vrijednosti

„Kazalište nudi čarobnu dimenziju komunikacije s publikom, odnosno djelovanja na publiku“, kaže Ivan Goričanec, član osebujne međimurske kazališne skupine Xenix.„Ta spoznaja jako obvezuje osobu na sceni, amatere možda još snažnije nego profesionalne glumce. Stići sa skupinom ljudi različitih mogućnosti, potencijala i strasti do povika „bravo” ili dužeg pljeska po završetku predstave je privilegija, a ako povrh toga publika u svoje domove odnese ugodu i probuđenu želju za osobnom promjenom na bolje, pa se ta promjena ostvari, ma kako god mala bila – za kazalištarce je to nagrada velika kao planina. Predstavom Čuk sedi možda ne mijenjamo ljude, ali sebe i publiku zovemo da čuvamo svoju autentičnost, svoje korijene, povijest i baštinsko kulturno blago. Moje i naše međimursko izvan našega Međimurja ne postoji nigdje drugdje na svijetu.“

Predstava Čuk sedi međimurske kazališne skupine koja poziva na očuvanje autentičnosti (Arrhiva kazališne skupine Xenix)

Sve na kajkavskom

Kazališna skupina Xenix, sa sjedištem u Merhatovcu u Međimurju, djeluje već 42 godine. Pod nazivom Sarcas skupinu 1980. u Zagrebu osnivaju trojica studenata: Vladimir Mesarić, Ivan Goričanec i Franjo Ban. Starogrčka riječ sarx (meso), u osnovi tadašnjeg naziva skupine, označava gorku ironiju tada mladih ljudi u tematiziranju onodobnog socijalnog konteksta. U kost, rekli bismo izravnije. A možda je, međutim, spiritus movens projekta ugradio svoje prezime Mesarić u naziv skupine. 

„Glavni motiv osnutka kazališne skupine“, kaže Mesarić, „bila je reakcija na tadašnje prilike u Hrvatskoj, a te prilike svode se na dvije riječi – hrvatska šutnja. Postojao je tada u Hrvatskoj doduše i glasni govor, samo on nije bio hrvatski. Upravo taj drugi, antihrvatski govor, su Sarkasovci pokušali prokazati. To je bio govor, glas tadašnje zlatne jugoslavenske mladeži koja je pod punom zaštitom i patronatom režima u tzv. naprednim glasilima i medijima, poput Poleta, Studentskog lista i slično glumila liberalizam i modernizam.“ Sarcas pod tim imenom djeluje do konca 2019. kada je ime promijenjeno u Xenix kao izraz zahvalnosti i poštovanja najistaknutijoj glumici, pokojnoj Kseniji Mesarić. U postavi Xenixa su dugogodišnji članovi Sarcasa, a u novoj, aktualnoj, izvedbi scensko-glazbenog recitala Čuk sedi priključene su članice Vokalne skupine Sv. Marko iz Selnice i dio postave kazališne skupine Makamus iz Murskog Središća.

Nakon studentskih dana došlo je do zatišja u radu, ali 90-ih godina bili su ponovno djelatni, o čemu Mesarić kaže: „Unatoč privremenom prestanku rada, svojevrsni kontinuitet djelovanja postojao je ponekom izvedbom u određenim prigodama. Pravim nastavkom kontinuiteta može se smatrati djelovanje u okvirima KUD-a sv. Jeronim iz Štrigove. To društvo djeluje s početka devedesetih, a temelj dramske postave su sarkasovci. U razdoblju od gotovo deset godina izvedeno je devet mojih dramskih radova. Komad Smrt predsjednika mjesne zajednice bio je tada među najboljim amaterskim izvedbama u državi, a Ksenija Mesarić proglašena je najboljom amaterskom glumicom. Predstava je adaptirana za Hrvatsku radioteleviziju. Glavnina tekstova ima odlike satire. Obrađuju se lokalne i općedruštvene teme, kao i neka filozofska i socijalna pitanja. Predstave su bile izvođene diljem Hrvatske, ali prije svega u kajkavskom govornom području.“

Univerzalni i osebujni

Dvadeset pet ljeta od osnutka Sarcasa, 2005. obnavlja se djelovanje skupine pod tim nazivom, sa sjedištem u Merhatovcu. Uz postojeći sastav, u skupinu se uključuje poznata umjetnička obitelj, Kočila iz Selnice. Na repertoaru su bila dva djela istog autora, Sedam glavnih grijeha i Kako ugoditi caru. Predstave su isto tako izvođene diljem Hrvatske u renomiranim i manje renomiranim kućama te u susjednoj Sloveniji. Nastupi i djelovanje traju nekoliko godina. Izvedbe su izrazito dobro prihvaćene kod publike, a kritika ih je visoko ocjenjivala. Poradi obiteljskih, poslovnih i drugih okolnosti, obveza i događaja, djelovanje je prekinuto do 2019. kada se skupina ponovno aktivira, a pridodaju joj se članice vokalne skupine Sv. Marko. U repertoar se uvodi nova forma, scensko-glazbeni recital. Podloga su kratke lirske forme i dijalozi istog autora, a glazbenu obradu međimurskih napjeva potpisuje Ivana Tkalec. Djelo se zove Čuk sedi. Autor tekstova je ujedno i redatelj, uz asistenciju Ivane Tkalec i Ivana Goričanca. Ivan Goričanec, kao i kod svih ostalih postavljenih djela, glavni je tehnički majstor, zaključno sa scenografijom.

O najnovijoj predstavi Mesarić kaže: „Poseban prilog, ures djelu je međimurska popevka u izvedbi selničkih vokalistica, a ujedno i glumica. Popevke su integralni dio djela i svojom dubinom, nježnošću i elegičnošću gotovo nas osjetilno vraćaju u nekadašnja vremena. Djelo je napisano i izvodi se na idiomu srednjeg, gornjeg Međimurja. Govor korespondira sa živućim jezikom tog kraja, a manje su razumljivi jedino pojmovi radnji i raznih predmeta, alatki iz tog vremena, koji danas ne postoje. Takav je pristup s jedne strane hendikep, jer neizravno reducira broj zainteresirane publike, no s druge je strane dobitak, budući da afirmira i revitalizira vrijednu kulturnu baštinu. Ipak, univerzalni i osebujni kazališni izričaj briše jezične barijere i predstava je prikladna za sve prostore i sva vremena. Zbog ograničenja vezanih uz pandemiju bolesti COVID-19, predstava je odigrana u pet navrata. U planu i rasporedu su nastupi diljem Hrvatske, a sukladno okolnostima i u inozemstvu.“

Možda ne mijenjamo ljude, ali sebe i publiku zovemo da čuvamo svoju autentičnost, svoje korijene

Xenix nema nikakvih vanjskih izvora financiranja. Osim ustupanja općinskih prostora za vježbanje, sve druge troškove članovi snose sami. Takav su pristup imali i njihovi prethodnici. To najslikovitije govori o homogenosti skupine i o predanosti umjetničkom izričaju. Jedina financijska sredstva, u skromnim iznosima, pristižu od naplaćenih ulaznica ili dobrovoljnih priloga, odnosno uplate domaćina predstave. 

Na pitanje što joj bavljenje kazalištem unutar skupine znači, Ivana Tkalec kaže: „Sarcas je bio moj izbor zbog činjenice što se ranih 2000-ih na kulturnoj sceni Međimurja, pa i šire, publici obraćao bez podilaženja, originalno i aktualno. Danas nas u ansamblu ima dvostruko više. I dalje smo strogi prema sebi, pazimo na višu razinu izričaja u zapjevima i glumi, a u fokusu nam je baštinsko kulturno blago Međimurja, u suvremenosti koju živimo vrednije i važnije nego ikada prije.“

Još provokativnije

Scensko glazbeni recital Čuk sedi na kazališno nekonvencionalan i atipičan način sadržajno nas vraća u šezdesete, sedamdesete godine prošlog stoljeća. Pored živopisnog i plastičnog prikaza tih vremena u ruralnim sredinama Međimurja, djelo obrađuje uvijek prisutnu, gotovo dežurnu, temu – je li bilo bolje nekada ili danas. Dakako da se odgovor ne daje, niti sugerira. No gledatelj može pronaći dostatno elemenata za pronalaženje odgovora, ako ga želi. Monolozi, dijalozi u djelu su rimovani, što diktira posebnu dinamiku i na svojevrstan način govori o prolaznosti vremena u stalnoj mijeni.

O planovima Mesarić kaže sljedeće: „Planovi skupine su aktualni komad u interpretaciji dovesti do optimuma, predstaviti predstavu širokom krugu gledateljstva i snimiti to djelo na odgovarajuću platformu. Za sljedeću sezonu u pripremi je novo scensko djelo, na tragu dosadašnjih formi i tema, ali i s još provokativnijim pristupom nekim sveprisutnim lažnim vrijednostima današnjeg svijeta.“

Razotkrivanje anomalija

Premda autor svojim djelima, utemeljenim na svojim vrijednosnim principima i svjetonazoru, na neki način diktira teme i sadržaj, ipak su djela značajno obojena doprinosom svih aktera, o čemu Vladimir Mesarić kaže sljedeće: „Nerijetko se određeni dijelovi komada značajnije mijenjaju u fazi pripreme predstava uslijed kreacije pojedine ili više uloga. Ta živa interakcija svih uključenih u djelo jedna je od najvećih vrijednosti i kvaliteta ansambla. Izvornik stoga doživljava žive promjene pa djelo ima konačnu puninu tek nakon generalne probe. Motivi glumaca, pjevača u takvoj amaterskoj postavi su, pored uobičajenih u takvim skupinama, odašiljanje pozitivnih poruka društvu. Iako su djela, u načelu, kritična prema mnogim pojavama i trendovima u društvu, povrh svega je univerzalna poruka o vrijednosti života, solidarnosti i toleranciji. Svi članovi skupine vjeruju u te vrijednosti i svojom glumom i pjevanjem artikuliraju ih u predstavama. Svaka vježba je zasebna predstava, a odlikuje je zaigranost, kreativnost i zajedništvo. U aktualnom trenutku, s aktualnom predstavom, Xenix prije svega želi afirmirati vrijednosti podneblja, kraja. Tu se misli na bogatu kulturnu baštinu, kako jezičnu tako i na glazbenu. Međutim, nikako u drugom planu nisu druge vrijednosti koje je mali čovjek malog hrvatskog Međimurja tijekom povijesti ugradio u današnji svijet. Poniznost, skromnost, radišnost, poštenje, vjeru… Naš je mali čovjek bio i jest i kreator drugačijih (ne)vrijednosti, potpuno suprotnih navedenima. U tom polaritetu, pobjeđuju pozitivne vrijednosti. Xenixuporno razotkriva te anomalije, no naglašeno potencira vjeru u prave vrijednosti. Trupu danas čine Vladimir Mesarić, autor i redatelj, umirovljenik; Antun Turk, umirovljenik; Julijana Kočila, zborovođa, glazbenica; Ivana Tkalec, zborovođa, glazbenica; Marija Magdalena Kočila, učenica, maturantica; Mihaela Kočila Petković, arhitektica; Josipa Kočila, učenica; Lucian Hoblaj, učenik; Franjo Ban, programer; Ivan Goričanec, dizajner; Pavla Mesarić, teologinja; Krunoslava Sklepić, odgojiteljica; Jasmina Hoblaj, odgojiteljica; Magdalena Kovačić, pravnica.