Laž, istina, besmislica

NewsGuard, tvrtka koja prati pouzdanost novinskih kuća na cijelom webu, provela je testove na društvenoj mreži TikTok da vidi koliko je potrebno da korisnicima stigne lažni ili obmanjujući sadržaj o ratu u Ukrajini. Otkrili su da vam na zaslon mobitela stižu neistine već za nekoliko minuta, a da vam je za 45 minuta feed nakrcan i točnim i lažnim sadržajem, bez ikakva ukazivanja na to koji je izvor pouzdan, a koji nije.

Prioritet je zarada

TikTok ne odaje način na koji njegov algoritam dobavlja sadržaj, tek kaže da uzima u obzir vrijeme provedeno uz gledanje raznih videozapisa, kao i drugih čimbenika, uključujući lajkove i komentare te koga korisnik prati ili je blokirao. Ako gledate snimke rata, algoritam će vam ih dobaviti još, ali neće vam dati nikakve specifične znakove da bi nešto mogla biti dezinformacija. Već je poznato da se lažne vijesti šire brže od istinitih, a čini se da ljudi to ne rade namjerno – jednostavno vjeruju da prosljeđuju autentični sadržaj. Američka studija iz 2018. godine – objavljena u radovima Nacionalne akademije znanosti i umjetnosti SAD-a – pokazala je da lažne vijesti šire upravo ljudi koji su najsigurniji u svoju sposobnost razlikovanja između činjenica i fikcije.

Lažne vijesti dijele baš oni koji su pretjerano samouvjereni u to da ih se ne može prevariti

Devet od deset ispitanih sudionika navelo je da su iznad prosjeka po sposobnosti razlikovanja lažnih od istinitih vijesti. Međutim, pošto su istraživači proučili njihovo online ponašanje, pokazalo se da su baš oni s napuhanom percepcijom svojih sposobnosti češće posjećivali mrežne stranice povezane sa širenjem lažnih ili obmanjujućih vijesti. Previše samouvjereni sudionici također su bili manje sposobni razlikovati istinite i lažne tvrdnje o aktualnim događajima te se pokazalo da su spremniji na dijeljenje lažnog sadržaja, osobito kada je bio u skladu s njihovim političkim predispozicijama, otkrili su autori studije. „Ljudi su u prosjeku previše samouvjereni. Više od 70% ljudi pokazuje pretjerano samopouzdanje, a to je upravo ogroman broj“, rekao je glavni autor studije, Ben Lyons, docent na Sveučilištu Utah. Njemu se također činilo da će oni skromniji i skloniji refleksiji i autorefleksiji vjerojatno biti manje podložni dezinformacijama; nije iznenađenje ni to da su žene manje naivne od muškaraca u tom pogledu.

Čini se da je YouTube glavni kanal za online dezinformacije i u cijelom svijetu. U nedavnom pismu, koje je potpisalo više od 80 skupina za provjeru činjenica, uključujući Full Fact u Britaniji i Fact Checker lista Washington Post, kaže se da ta platforma dopušta da beskrupulozni akteri putem nje manipuliraju i iskorištavaju ljude te prikupljaju sredstva. Pismo je upućeno izvršnoj direktorici YouTubea, Susan Wojcicki, koju izravno prozivaju zbog toga što je YouTube, u vlasništvu Googlea, glavni kanal za laži. Od nje zahtijevaju četiri promjene u poslovanju: da financiraju neovisna istraživanja kampanja dezinformacija na platformi, da pružaju poveznice za opovrgavanje videozapisa koji distribuiraju dezinformacije, da svojim algoritmima zaustave ustrajne lašce te da učine više u borbi protiv neistina u videozapisima koji nisu na engleskom jeziku.

Facebook je već notoran. Centar za suzbijanje digitalne mržnje, neprofitna skupina za istraživanje dezinformacija, proučila je uzorak postova od 24. veljače do 14. ožujka u kojima se dijele vanjski članci o lažnim tvrdnjama da Ukrajina stvara biološko oružje. Utvrđeno je da Facebook u 80% slučajeva nije označio postove kao one u kojima „nedostaje kontekst“, odnosno da sadržavaju „djelomično lažne informacije“ ili „lažne informacije“. „Ako naši istraživači mogu identificirati lažne informacije o Ukrajini koje otvoreno kruže na njezinoj platformi, onda i Meta to može“, rekao je izvršni direktor Centra, Imran Ahmed. „Ali otkrili smo da se u većini slučajeva teorijama zavjere daje slobodan prolaz.“ Istraživači Centra koristili su alat za društvenu analizu NewsWhip kako bi identificirali više od 120 članaka s vanjskih stranica koji su prenosili lažne ili zavaravajuće tvrdnje o laboratorijima za biološko oružje ili pak lažno predstavljene izjave američkih dužnosnika te su otkrili da su članci dobili više od 150.000 lajkova, komentara i dijeljenja na Facebooku. Druga studija Media Matters for America otkrila je da YouTube ne samo da nije uspio ukloniti tisuće videozapisa o teoriji biolaboratorija, već je i profitirao od njih putem monetiziranih kanala. „Na kraju krajeva, algoritam će uvijek dati prioritet dezinformacijama jer su sporne, a Facebook zarađuje više novca kada se svađamo jedni s drugima“, rekao je Ahmed.

Etički relativizam

Mediji su u povijesti bili u stalnoj mijeni, stalno su se pojavljivali novi i tako tjerali stare da nađu svoje novo mjesto – ali sada se čini da će nestati sve ono na što smo navikli, a još ne razumijemo medijski svijet koji nastaje. Očito je da se sve manje čita te da je mlađim naraštajima zazorno zadubiti se u knjigu, časopis ili novine – dapače, većina to nikada ne radi. Pametni mobiteli tek su jedno desetljeće u masovnoj uporabi i već su znatno promijenili medijsku sliku svijeta. Na zaslonu pametnoga telefona u trenutku je dostupno bilo što, bilo odakle, u bilo kojem formatu i još k tome besplatno, tako da je nastao posve novi mentalitet: zašto bismo čekali nekoliko godina na novu knjigu, nekoliko mjeseci na novi film, trideset dana na mjesečnik, sedam dana na tjednik, jednu noć na jutarnje izdanje novina, pola dana na večernji dnevnik – i zašto bismo uopće za to platili?

Promjena u korištenju medija došla je naglo, a posljedice su dalekosežne. Ponajprije, stari mediji našli su se pred financijskim slomom jer su im leđa okrenuli i publika i oglašivači. Knjižari su u Hrvatskoj bankrotirali ili se jedva krpaju, novinski izdavači gase tiskovine i na jedvite jade održavaju postojeće, govorne radijske emisije gotovo su nestale, a čak se i televiziji iz godine u godinu smanjuje broj gledatelja. Nije opustošen samo eter, promijenjene su i vizure gradova: knjižare i kina rjeđe su od bijele vrane, možda još neki hobist drži videoteku i prodavaonicu CD-a, sve je više križanja bez kioska. Zbog toga profesionalni novinari, urednici, snimatelji i drugi ostaju bez prihoda, plaće su sve niže i redakcije praznije pa se medijski sadržaji priređuju sve traljavije, s prijevodima se brza, podaci neprovjereni, a laž i besmislica posvudašnji.

Danas je laž posvuda jer su nestali klasični mediji koji su provjeravali činjenice. Lažni portali izgledaju kao i pravi, lažna vijest izgleda kao i prava, a količina tih izmišljotina tolika je da ih nitko više ne može provjeravati. Prije desetak godina papa Benedikt XVI. pozvao je na afirmaciju info-etike: da mediji ne budu „megafon ekonomskog materijalizma i etičkog relativizma” i promicatelji „izopačenih modela osobnog, obiteljskog i društvenog života”, koji ne informiraju o događajima, nego ih stvaraju. Otada se, međutim, situacija pogoršala. Prošle je godine papa Franjo uputio apel za novinarstvom „koje je istinito i protivi se lažima, koje su stvorili ljudi za ljude, koje je zaokupljeno traženjem stvarnih uzroka sukobâ, koje se stalno zalaže za to da upućuje prema rješenjima koja su alternativa eskalaciji vike i verbalnoga nasilja”. Ukratko, medijima su zavladali laž i nasilje koji im onemogućuju da budu konstruktivni.

Dodatna je muka što se sve te vijesti, lijepe i ružne, dobre i zle, iskrene i prijetvorne, šire putem društvenih mreža gdje su naslovi veliki, a tekstovi kratki, gdje su slike i videoprilozi važniji od riječi, gdje se agitacija miješa s vapajima – gdje se komentira brzo i olako, gdje rasprave prerastaju u svađe, a argumentacija blijedi pred uvredama. Ondje možete biti samo za ili protiv, i gubi se sva zamršenost života. Također, novim naraštajima posve je prirodno stavljati svoje slike na internet, zajedno s raznim objavama – mladi se sasvim prirodno pretvaraju u vijest. Život je sve manje stvaran, a sve se više odvija u medijima, gdje se bilo što može konstruirati, deformirati ili izmisliti, a sve to može raditi bilo tko, bilo kada, bilo odakle. Mediji su se sveli na clickbaitove, tračanje i komentare. Mi više nemamo vijesti i izvješća kao što smo imali nekada. Imamo samo zapaljivanje mase. Glavni piromani rade u medijima – društvene mreže postale su medijska piromanija koja samo razjaruje ljude.

Sve je kao pravo

Dijagnoza pape Franje je, nažalost, točna. Laž u medijima oduvijek je postojala – bilo kao dio sustavne propagande u totalitarnim sustavima, bilo kao dio estradnoga i glamuroznoga svijeta koji mami čitatelje i slušatelje. No ne možete varati sve ljude sve vrijeme: ljudi su bili navikli ne vjerovati državnoj propagandi, a isto su tako navikli ne vjerovati tračevima o zvijezdama – uostalom, posve irelevantnima. Međutim, danas je laž posvuda jer su nestali klasični mediji koji su provjeravali činjenice. Lažni portali izgledaju kao i pravi, lažna vijest izgleda kao i prava, a količina tih izmišljotina tolika je da ih nitko više ne može provjeravati. Štoviše, odrastaju generacije koje su se navikle na laži na zaslonima mobitela i na to da je te laži nemoguće razlikovati od isitne – jer sve su to, i stvarnost i simulacija, samo odsjaji s ekrana koje nikako ne možemo iskusiti ili provjeriti.