Mnogi nam se obraćaju za pomoć

Đurđa Novaković drži govor na svečanoj skupštini povodom obilježavanja 50 godina djelovanja Matice umirovljenika grada Zagreba (Snimio Marko Lukunić/PIXSELL)

Matica umirovljenika grada Zagreba 19. ožujka tekuće godine napunila je pedeset godina svojeg postojanja i djelovanja. Bio je to povod za razgovor s gospođom Đurđom Novaković, predsjednicom te udruge.

Matica umirovljenika grada Zagreba izdavanjem knjige obilježila je 50 godina postojanja. Što ste za to vrijeme sve učinili?

Da, službeno je 19. 3. 2022. bilo 50 godina otkako djeluje Matica umirovljenika grada Zagreba. Za to vrijeme prošli smo svašta, ali najbolje odgovore na sve pronašli biste u knjizi koju smo tim povodom objavili. Počašćena sam što mi je bio zadatak da se to sve stavi u jednu publikaciju koju smo sami financirali. Inače, istraživanjem smo ustanovili da za dvije godine slavimo 100 godina udruživanja umirovljenika u gradu Zagrebu, ali malo tko pokazuje zanimanje za sveukupno djelovanje umirovljenika grada Zagreba i županije. Naglašavam županije.

Valjda se zna da je to nerazdvojno?

To se često zaboravlja. To naglašavam zbog toga što sve ostale županijske organizacije imaju dva tijela za suradnju i pomoć, župana i gradonačelnika ili načelnika. To je važno znati jer su sve aktivnosti MUGZ znatno promijenjene 2015. godine stupanjem na snagu novog Zakona o Udrugama, u kojem se umirovljenici teško snalaze. Zbog toga smo svi danas zatrpani administriranjem, a najmanje vremena ostaje nam za rad s našim članovima, koji su u ova teška vremena od pandemije, potresa, poplava pa do nama ne baš dalekog rata u Ukrajini, pretrpjeli velike traume. Sve su to razlozi da se što više angažiramo i radimo na socijalizaciji umirovljenika, na njihovu uključivanju u brojne aktivnosti koje pridonose aktivnom uključivanju u društvo. Na taj se način smanjuje i pritisak na liječnike, jer svi koji su aktivni niti ne stignu, osim u ozbiljnim situacijama, razmišljati o odlasku liječniku.

S obzirom na sve, kako surađujete s Maticom umirovljenika Hrvatske?

S Maticom umirovljenika Hrvatske surađujemo odlično, nastojimo zajednički osnažiti Udruge umirovljenika. Tu posebno i uvijek treba istaknuti rad Nacionalnog vijeća, jer tim putem predsjednica MUH-a može znatno pomoći u rješavanju niza zajedničkih problema. Postignuti su brojni, možda za nekoga beznačajni, pomaci na bolje, ali do ozbiljnijeg poboljšanja teško ćemo doći dok ne pokrenemo proizvodnju.

Socijalizacija je veoma važna za umirovljenike i treba naći načina da se uključe u što više aktivnosti (Snimila Kristina Štedul Fabac/PIXSELL)

Koje su razlike između nekada i sada, kada je umirovljenicima bilo bolje? Bolje, uvjetno rečeno.

S velikom sigurnošću mogu reći da je prije bilo bolje, jer sada već u startu dobivamo mirovine koje su oko 40 posto od primanja ostvarenih tijekom rada, a prije je to bilo znatno više. Činjenica da više od 60 posto umirovljenika živi s primanjima ispod granice siromaštva govori puno. K tomu, broj umirovljenika je u porastu u odnosu na broj zaposlenih, onih koji bi trebali puniti mirovinski fond, ali to sigurno nije krivica onih koji su po zakonu prirode i silom prilika postali umirovljenici. Sada se kroz rad Nacionalnog vijeća pokušava kvalitetnije riješiti pitanje obiteljskih mirovina, ali na žalost većine umirovljenika sadašnja osnovica se – koliko znam – neće mijenjati. To znači da će vjerojatno rasti broj umirovljenika koji žive ispod granice siromaštva.

Potrebe za druženjem umirovljenika tolike su da veliki broj njih odvoji i kunu koja im treba za preživljavanje samo da bi nam se pridružili

Je li bilo političkih utjecaja i pritisaka? Primjerice, danas sindikati razgovaraju, ali se teško dogovaraju u korist umirovljenika. Uspijevate li vi?

Svi dogovori u korist umirovljenika koji daju rezultate postignuti su kroz Nacionalno vijeće, a sve ostale mogućnosti gotovo da nisu u funkciji. Prije svakih izbora umirovljenici su jako traženi, ali čim izbori završe, kao da nestanemo s lica zemlje. 

Što ćete učiniti da se to promijeni? 

Sigurno je tu i dio naše krivnje, jer smo mi veliko glasačko tijelo, ali dok je najvažnija stvar biti predsjednik i stvarati stranke, pa i udruge, to ne može dati dobre rezultate. Nadam se da će se jedan dan pojaviti snažna ličnost koja će umirovljenike ujediniti u jednu političku snagu i tek tada možemo očekivati napredak.

Jeste li zadovoljni ovogodišnjim povećanjem mirovina?

Tko može biti zadovoljan povećanjem mirovina koje ne prate cijene i koje su ispod granice siromaštva?

Hoće li se mirovine možda korigirati na više prije uvođenja eura? 

Ne očekujemo da će mirovine rasti, ali troškovi rastu svakodnevno. Kroz brojne EU projekte može se puno pomoći, ali za to treba prvo dobra volja institucija i kvalitetno vrednovanje projekata, a ne samo „najbrži prst“ i treba osigurati kontinuitet. Konkretno, sada projekt Zaželi završava, veliki trud je trebao da se odradi i umirovljenici su bili prezadovoljni – a slijedi tišina. Kada se, i ako se, projekt ponovno pokrene, treba sve raditi od nule.

Međugeneracijska solidarnost ključ je zadovoljenja potreba naših sugrađana starije životne dobi (Unsplash)

Dakle, vaše aktivnosti su povezane s projektima u Hrvatskoj i EU?

U Hrvatskoj ih dosta teško ostvarujemo jer smo ovisni o Gradu/županiji i procjeni naših javljanja na natječaje. Najgrotesknije je da se natječaji, primjerice ove godine, otvaraju u ožujku, a novčana sredstva za tekuću godinu dobijemo oko Božića. Pita li se itko od tih čimbenika može li se tako raditi? Osim toga, da bismo aplicirali na natječaje, treba biti informatički veoma obrazovan, što većina umirovljenika nije, a nemamo sredstava za platiti nekome da to napravi za naše udruge.

Zar se svi natječaji raspisuju u ožujku? 

Časna iznimka je Ured za kulturu grada Zagreba, koji natječaje raspisuje u rujnu, a ugovori se potpisuju najkasnije u ožujku i odmah ide isplata 70 posto odobrenog iznosa.

Kako vam ide s projektima koji se tiču Europske Unije?

Ide svakako. Eto, 2019/2020. godine uspješno smo proveli prvi EU projekt pod nazivom Promocija zdravlja i prevencija bolesti – četiri godišnja doba, u kojem je sudjelovalo više od petsto umirovljenika. Osim realiziranog natječaja, natjecali smo se na brojnim natječajima pa je tako Matica umirovljenika Maksimir 1. lipnja 2020. krenula s provedbom EU projekta Aktivni u mirovini, a još pet udruga sudjelovalo je u provedbi projekta Zaželi, u kojem je trideset teško zapošljivih žena radilo kao gerontodomaćice kod oko dvije stotine umirovljenika. Riječ je o najlošije koncipiranom projektu, ali iznimno korisnom i potrebnom teško zapošljivim osobama i našim umirovljenicima. 

Surađujete li sa sličnim udrugama nama susjednih država?

Odličnu suradnju imamo sa Slovenijom, Bugarskom, Makedonijom, Ukrajinom i nizom drugih država gdje ipak ide malo teže.

Imate li razumijevanje i pomoć neovisnih civilnih udruga i pojedinaca?

Pomoć pojedinaca gotovo da nemamo, a s mnogim udrugama surađujemo na brojnim projektima.

Jesu li ta pomaganja lišena političkih i ideoloških želja?

Mi smo udruga u kojoj nema političke definiranosti. Svatko za sebe ima pravo biti politički orijentiran, ali to u radu udruge nije prisutno. Možda je i to razlog našeg statusa. Pouzdano znam da neke udruge imaju političko određenje i stranke ih financiraju i rade bolje od ostalih, ali to je odluka na koju ne treba utjecati. Pogotovo što stalne promjene vodećih stranaka i političara mogu itekako biti otežavajući čimbenik kada dođe do promjena. I gdje smo onda? Zato i dalje smatram da udruge umirovljenika ne smiju imati političko određenje.

Potpora obitelji još uvijek je glavni, a često i jedini oblik pomoći na koji naši umirovljenici mogu utjecati (Unsplash)

U udruzi imate osobe s teškoćama raznih profila, siromašnih, marginaliziranih... Kako s njima surađujete?

S ranjivim skupinama surađivali smo i surađujemo kroz projekt Zaželi, kao i kroz projekt Aktivni u mirovini. Samo je problem što naši prostori gotovo nigdje nisu dostupni za osobe s invaliditetom i što se stariji ljudi još uvijek ne snalaze u području informatičke pismenosti. Mnogi nam se obraćaju za pomoć, ali nažalost mi kao udruga možemo ih samo uputiti na institucije koje su im često nedostupne. 

Kako u okviru svojeg djelovanja realizirate zahtjevne kulturne, sportske, turističke i ostale projekte?

Snalazimo se na razne načine. Naše aktivnosti su brojne, ali bi bile i brojnije kada umirovljenici ne bi morali sami snositi 90 posto troškova. No, usprkos tomu, potrebe za druženjem umirovljenika tolike su da veliki broj njih odvoji i kunu koja im treba za preživljavanje samo da bi nam se pridružili. To je tragično i teško je u tim okolnostima dobro raditi.

Socijalno-humanitarno djelovanje 

U čemu se sastojalo vaše djelovanje u Jugoslaviji, a u čemu danas? 

Od 1924. godine, kada je počelo djelovati udruživanje umirovljenika u Zagrebu, pa sve do kasnih 80-ih godina prošlog stoljeća, udruge umirovljenika uglavnom su djelovale kao humanitarne organizacije, a od 90-ih godina prošlog stoljeća više smo orijentirani na socijalno-humanitarno djelovanje. Dakle, počeli smo više organizirati brojna kulturno-umjetnička događanja, zborsko pjevanje, rekreaciju, plesne večeri, jednodnevne i višednevne izlete, po što povoljnijim cijenama i plaćanjima na rate itd. Zbog toga odlično surađujemo sa svim Domovima za starije i knjižnicama grada, gdje organiziramo brojna događanja.

Također, od 2016. godine, kada smo prvi put sudjelovali na međunarodnom festivalu Life is beautiful – Život je lijep, za umirovljenike i međugeneracijsku suradnju u sportu i kulturi, uspjeli smo taj festival 2019. godine dovesti i u Hrvatsku. Tada je grad Rab ugostio više od šesto sudionika iz osam država, a ove će se godine festival održati krajem svibnja u Crikvenici.