Balada o nedovršenosti

Djelo iz 2017. godine upravo objavljeno u Hrvatskoj u nakladi VBZ-a

„Činjenica da umjetničko djelo uspijeva, a to prije svega znači da je uopće završeno i objavljeno, više je iznimka nego pravilo“, riječi su njemačkog pisca Thomasa von Steinaeckera koji je svojedobno objavio knjigu upravo o umjetničkim luzerima – Otvoreni kraj – knjiga neuspjelih umjetničkih djela. Riječ je o djelima koja se u pravilu isključuju iz povijesti umjetnosti: „Na njih se uvijek zaboravi zbog naše kulturne povijesti koja je krcata remek-djelima. Ali što je s mnoštvom radova koji nikada nisu završeni? I zašto su ostali nedovršeni? Što se s njima dogodilo? I što to uopće znači: propasti? To uvijek ima vrlo negativnu konotaciju. Ali ima i radova koji nisu 100% uspješni – samo nisu nikada bili završeni. No još uvijek sadržavaju briljantne odlomke koje vrijedi pobliže pogledati“, kaže von Steinaecker.

Jednadžba života

Te su nam njegove riječi zanimljive jer je sa svojom sunarodnjakinjom Barbarom Yelin, likovnom umjetnicom, autoricom mnogih stripova i grafičkih romana, 2017. objavio strip Ljeto njezina života koji je upravo objavljen u Hrvatskoj u nakladi VBZ-a. Na početku toga lijepog i tužnog djela vidimo ostarjelu Gerdu na prozoru doma za umirovljenike kako gleda u zvijezde. Dugo je odgađala pitanje, sada traži odgovor: je li živjela sretan život? I dok se pokušava nositi sa svakidašnjicom u domu, prisjeća se svoje mladosti 1960-ih; svojeg entuzijazma za znanstveno područje u kojem su ju gledali poprijeko jer je bila žena – a astrofizikom su tada vladali muškarci; težak izbor koji je morala napraviti tada, toga ljeta svojeg života, kada je morala izabrati između ljubavi prema Petru i obećavajuće karijere u inozemstvu. Gerda svoj život u retrospektivi promatra kao dugu i zamršenu jednadžbu koju mora riješiti. „Suptilno i duboko, dirljivo i smiješno, tužno i istinito – ispričano poput šarenog sna. Divno!“ napisala je o tom grafičkom romanu njemačka filmska redateljica, producentica i autorica Doris Dörrie, hrvatskoj publici poznata po knjizi Jesam li lijepa?

Nedovršivost ljudskog života i nedovršenost umjetničkih djela očito su tema koja opsjeda von Steinaeckera, o čemu je rekao: „Kada sam bio mlad, romani Franza Kafke imali su snažan utjecaj na moje pisanje. Upravo to što nijedan od njegova tri romana nije dovršen pokrenulo je moje mentalno kino: kako završava ova priča? Moji su prvi tekstovi katkad bili o tome, što je u retrospektivi bilo naravno prilično megalomansko, kao da sam jednostavno pisao nastavke Procesa i Zamka. No i nedovršenost neuspjelih umjetničkih djela također je, na neki način, veliki izazov za maštu.“ Von Steinaecker ima i vlastitu listu nedovršenih djela koje bi volio vidjeti završene: „Popis je dugačak. Beethovenova Deseta simfonija bi me jako zanimala. Kao i četvrti stavak 9. simfonije Antona Brucknera. Da je bilo do mene, Ludwigu II. bilo bi dopušteno sagraditi još nekoliko palača koje je planirao. I naravno, volio bih znati kako bi ispao Edwin Drood Charlesa Dickensa ili Sanditon Jane Austen.

Thomas von Steinaecker njemački je književnik, novinar, strip-kritičar, esejist i filmski redatelj. Studij književnosti završio je u Münchenu i Cincinnatiju. Piše radijske drame te je snimio dokumentarne filmove o Tolstoju, Johnu Cageu, Richardu Straussu i Leonardu Bernsteinu i nekoliko televizijskih serija. Strip Ljeto njezina života prvi mu je takav projekt, o kojemu ilustratorica Barbara Yelin kaže da je nastajao tri godine te da je bio zamišljen i objavljen kao web strip. „On je pisao, ja sam crtala, ali nije to tako jednostavno. Mnogo smo pričali o tome što se uopće može. To je kao tenis: jedan igrač baca loptu, drugi vraća sliku... Bio je to sjajan proces.“ 

Vrijeme i vječnost

Nakon objavljivanja na internetu i pozitivnih reakcija publike, von Steinaecker i Yelin revidirali su priču o Gerdi i preveli je u format knjige: „Suradnja na ovom projektu bila je složena i uzajamno veoma isprepletena. Sadržaj i tekst dao je Thomas, crteži su moji, ali ono što je za mene bilo presudno i oduševljavajuće – i što je najviše pridonijelo dugotrajnosti rada – za mene je zajednički i pristup i promišljanje. Bila je to ravnopravna suradnja. Sve smo ispričali i prikazali zajedno, slika i tekst su se isprepleli i sve smo skupa radili do kraja.“

Teško je suočavati se s poviješću vlastita života, u starosti kada snage sustaju i kada nema više mogućnosti da se nešto promijeni

Uspjeh nije izostao. „Što su životni uspjesi, što je sreća i kako su vrijeme i vječnost povezani – to su strašno velika pitanja za tako malo djelo. I ne samo da se postavljaju nego dobivaju i odgovore“, napisao je o Ljetu njezina života Richard Kämmerlings u Die Weltu. Barbara Yelin rođena je u Münchenu 1977, a studij primijenjenih umjetnosti završila je na Sveučilištu u Hamburgu. Svoje prve stripove objavila je u Francuskoj, da bi u domovini postala poznata 2010. nakon objavljivanja grafičkog romana Dar. Njezin grafički roman Irmina – dostupan i hrvatskoj publici – objavljen je 2014. istodobno u Francuskoj i Njemačkoj, uz mnoge pohvale i nagrade. Taj roman sličan je Ljetu njezina života jer također istražuje odnos prema prošlosti, ali u temi veoma bolnoj za Nijemce – suočavanju s nacističkom prošlošću; tema je tim bolnija jer je Irminu autorica utemeljila djelomice na životu njezine bake. U intervjuu koji je dala za kanadski Goethe institut Barbara Yelin rekla je kako joj je temeljno pitanje u radu bilo kako žena poput Irmine može odustati od svojih izvornih životnih ciljeva i snova, i kako se pritom iz temelja promijenila.

„Na to pitanje nisam dobila odgovor ni kada sam pronašla bakinu kutiju sa starim pismima, bilješkama i fotografijama. Uspjela sam rekonstruirati neke dijelove priče s tim materijalima, ali sam otkrila da se stalno pitam kako se tako nešto doista može dogoditi. S jedne strane, zanimalo me zašto je toliko Nijemaca u nacističkoj Njemačkoj zatvorilo oči na progon Židova iz straha za svoju sigurnost ili čak život. S druge strane, pokušala sam do kraja istražiti zašto su ljudi šutjeli, zašto nitko nije želio razgovarati ili kritički razmišljati o stvarima koje su znali ili barem naslućivali“. Yelin se u radu koristila mnogim detaljnim povijesnim istraživanjima o tome što se stvarno dogodilo tijekom Hitlerove Njemačke. Osim postojećih dnevničkih zapisa i bilješki, istraživala je svjedočanstva i živa sjećanja na to doba. 

Treba pokušati

„Uglavnom sam željela detaljan i autentičan uvid u svakodnevni život ljudi kako bih što bolje razumjela njihovo ponašanje“, kaže Yelin i nastavlja: „Iz perspektive crtanja, pokušala sam ilustrirati vanjska ograničenja diktatorskog režima, dok sam pokazivala unutarnja ograničenja u Irmininoj glavi. Kako bih to predstavila, pokušala sam koristiti uže ploče stripa za neke odjeljke. Kroz knjigu sam imala dijelove koji su bili ispunjeni tamnijom nijansom, dok su drugi svjetliji, jasniji. Sve što Irmina vidi ili čuje dolazi kroz pukotine zastora u dnevnoj sobi ili kroz Volksempfänger – radio koji se koristio posebno za propagandu i koji je prenosio samo Hitlerove govore. Filtrirani svijet Hitlerovih riječi prožima Irminu. Na velikom središnjem preklopu koji se širi kroz cijelu knjigu, čitatelj vidi što se zapravo dogodilo, što je očito, od čega ljudi skreću pogled, poput goruće sinagoge u Kristalnoj noći 1938, na primjer.“

Čini se da je povijest stalno otvorena i da joj se neprestano moramo vraćati. Pogotovo je teško suočavati se s poviješću vlastita života, u trenutku kada snage sustaju i kada nema više mogućnosti da se nešto promijeni. No osjećaj neuspjeha uopće ne mora biti loš, smatra von Steinaecker: „Neuspjesi neće nikada prestati. I to je dobro. Jer činjenica da nešto ne ide često je poticaj za nešto što ipak uspije. Iako možda puno kasnije i nekome drugome. Čak i ideje koje nisu provedene, jer su bile možda prevelike i nerealne, mogu biti stalni poticaj da se ipak pokuša, a sada nam je to potrebno više nego ikad.“ 

Majstori za stripove

Barbara Yelin živi i radi u Münchenu, a dobitnica je brojnih nagrada: 2015. Bavarske umjetničke nagrade za književnost i nagrade PENG za Irminu, kao najbolji njemački grafički roman, 2016. nagrade Max i Moritz za najboljeg strip-crtača njemačkoga govornog područja, a iste je godine na Međunarodnom salonu stripa u Erlangenu proglašena najboljom strip-umjetnicom njemačkoga govornoga područja; 2018. dobila je nagradu Rudolph-Dirks za Ljeto njezina života, a 2021. nagradu Ernst Hoferichter za književnost. Thomas von Steinaecker autor je hvaljenih romana Wallner počinje letjeti (2007) i Obrana raja (2016) nominiranih za Njemačku nagradu za knjigu. Knjiga Godina u kojoj sam se prestao brinuti i počeo sanjati nominiran je za nagradu Sajma knjiga u Leipzigu 2012. Dobio je Bavarsku državnu nagradu za kulturu 2015. i nagradu Carl Amery za književnost 2017. Prevoditeljica Tatjana Jambrišak, koja je preminula prošli mjesec, bila je istaknuta hrvatska spisateljica, prevoditeljica i urednica te peterostruka dobitnica nagrade za znanstvenu fantastiku SFERA. Na hrvatski je prevela je velik broj stripova, među kojima su Maus Arta Spiegelmana, Sandman Neila Gaimana, Dekice Craiga Thompsona, Crna rupa Charlesa Burnsa, Pakao Alana Moorea, Transmetropolitan Warrena Ellisa i Daricka Robertsona, Danas je posljednji dan ostatka tvog života Ulli Lust, Irmina Barbare Yelin i Shvati to kao kompliment Marije Stoian.