Za shvaćanje i prihvaćanje

Tatjana Uzun, voditeljica projekta Uvijek zajedno za osiguravanje dostojanstvenog starenja (Arhiva saveza Dodir)

Uvijek zajedno – sprječavanje diskriminacije i izolacije gluhoslijepih osoba te osiguravanje dostojanstvenog starenja bio je naziv projekta Hrvatskoga saveza gluhoslijepih osoba Dodir (Savez Dodir), koji se provodio od srpnja 2020. do prosinca 2021., sufinanciran sredstvima Europske Unije iz Europskoga socijalnog fonda. Uz završetak projekta njegovi rezultati objedinjeni su u publikaciji Život gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj. Tom prigodom razgovarali smo s predsjednicom dr. sc. Sanjom Tarczay, čijom je inicijativom otprije tri desetljeća i došlo do službenoga osnivanja ove ustanove 1994. godine, kao i voditeljicom projekta, Tajanom Uzun.

Dublji uvid

„Glede projekta Uvijek zajedno nama je jedan od najvažnijih ciljeva bio da konačno u Hrvatskoj dobijemo jednu značajnu literaturu koja će pokazati koji je stvarni status gluhoslijepih osoba (GSO) u RH. Namijenjeno je široj javnosti i svima koji donose odluke za gluhoslijepe osobe, svim institucijama, ali i svim stručnjacima koji će imati kontakte s gluhoslijepim osobama, a naravno i svima onima koji s gluhoslijepim osobama žive. Ovo istraživanje omogućilo je i nama da dobijemo dublji uvid u specifičnu populaciju gluhoslijepih osoba starije životne dobi i njihove potrebe“, kazala je naša sugovornica s kojom smo na ovim stranicama već predstavljali Bibliju na hrvatskom znakovnom jeziku. U odnosu na ostale projekte, Uvijek zajedno bio je posve opterećen pandemijskim vremenom, što je predstavljalo dodatan izazov. Gluhoslijepe osobe tako su dospjele u trostruku izolaciju, jer na onu prvu nadovezala se i mjera fizičkoga distanciranja, nošenja maski i ostale mjere.

Iskustva ranijih pothvata ugrađena su u publikaciju Život gluhoslijepih osoba u RH, autorice Sonje Milošević i urednice Sanje Tarczay, koja je podijeljena u pet poglavlja: Uvodne činjenice o gluhosljepoći, Razumijemo li gluhosljepoću, Socijalna interakcija ili izolacija, Utjecaj gluhosljepoće na svakodnevni život – uključeni ili isključeni i Strategije nošenja s gluhosljepoćom – pogled u unutrašnjost. Osim Uvijek zajedno, najčešće spominjani pojam je za dostojanstveno starenje.
Sanja Tarczay, predsjednica Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir (Snimio Dalibor Urukalović/PIXSELL)

Gluhoslijepe osobe nisu pripremljene ni za svoju starost, a kamoli za dodatne teškoće u pandemiji

„Najveći izazovi su upravo nepoznavanje specifične problematike starenja, a onda posebno starenja s gluhosljepoćom. Jedno je kada gerontolozi već znaju koji su problemi kod starenja, međutim što kada osoba koja je već bila gluhoslijepa stari, kako s njom proći to starenje a da bude dostojanstveno. To je još uvijek velika boljka svih stručnjaka – da se ne prepoznaje ta razlika“, napominje čelnica Saveza Dodir i dodaje da postoji razlika kod ljudi koji zbog samog starenja postanu gluhoslijepe osobe. Smatra da te osobe nisu pripremljene niti za svoju starost, a kamoli za ove dodatne teškoće, tako da stvarno treba ulagati u poboljšanje komunikacije s obje navedene skupine starijih gluhoslijepih osoba. 

„Osobe koje su već bile gluhoslijepe pa stare i one koje su zbog starosti postale gluhoslijepe osobe. To su dvije specifične skupine kojima treba svakoj posebno pristupiti. Druga teškoća je naša kultura, mi u Hrvatskoj, u svim institucijama, ne poklanjamo dovoljno brige starijim ljudima. To još uvijek vidimo. Liste čekanja na pravo smještaja u domu su podugačke, ali opet su gluhoslijepe osobe u tom slučaju jako diskriminirane – prvo zbog jako malih prihoda ni ne mogu doći do doma. Možemo zamisliti s kojim se sve situacijama suočavaju tijekom svojega starenja. Što se tiče liste čekanja, čak i da gluhoslijepa osoba i dođe u dom, ustanova nije pripremljena za gluhoslijepe osobe i ona se nađe u situaciji da ne može komunicirati s osobljem doma, kao ni s ostalim stanarima i onda se tamo još više izolira nego u vlastitom domu“, zaključuje predsjednica Sanja Tarczay.

Veća senzibilizacija

Voditeljica projekta Tajana Uzun upoznala nas je s glavnim naglascima i zadovoljstvom sudionika projekta: „Ostvarila se mogućnost i za pokrivanjem ruralnih područja te stoga podrška ovoga puta nije bila fokusirana samo na velike gradove. Istaknut je osjećaj osnaženosti, no i vječno pitanje Što sada? koje si naši korisnici kontinuirano postavljaju po isteku sličnih programa. Naime, svi programi usmjereni našim korisnicima imaju cilj osnažiti ih i potaknuti na izlazak iz izolacije, što većinom jako dobro prihvate. Time istek projekta i prekid takvih kontinuiranih usluga vrlo teško prihvaćaju”, istaknula je Tanja Uzun i prisnažila da su svi projekti Saveza Dodir napisani u istom cilju: podizanje kvalitete života gluhoslijepih osoba. „Neki su usmjereni izravno prema korisnicima, u smislu pružanja izravne podrške gluhoslijepim osobama u svakodnevnom životu, ostali su usmjereni edukativnim programima namijenjenima pružateljima usluga koji u svakodnevnom radu dolaze u kontakt s gluhoslijepim osobama.”

Iako su projekt prepoznale mjerodavne institucije, a njegovi rezultati koristit će se u planiranju i kreiranju inkluzivnih politika, željeli smo čuti i pokoju riječ o tomu koliko je inkluzija zaživjela u hrvatskom društvu.

Predstava Neshvaćeni i zanemareni unaprijedila je senzibilizaciju za gluhoslijepe osobe kod publike (Arhiva saveza Dodir)

„Činjenica je da se riječ inkluzija dosta politizira i koristi se u svim segmentima, od školovanja pa nadalje, ali kada realno sagledamo situaciju, onda vidimo da inkluzija nije potpuno zaživjela u pravom smislu te riječi i još uvijek možemo govoriti o 'inkluziji' pod navodnicima jer ne možemo reći da se ne poduzimaju određeni koraci u osiguravanju inkluzivnog okruženja, u svim segmentima društva. Međutim, to je još uvijek daleko od onoga što su ljudi zamislili kada su počeli uključivati taj termin inkluzija. Primjerice, kada želimo govoriti o inkluziji gluhoslijepih osoba u donošenje odluka, onda vidimo da one i dalje, čak i ako su uključene u neke stručne radne skupine, kada se donose primjerice zakonske odluke koje se tiču njih, još uvijek imaju velikih problema samog uključivanja u te sastanke. Više je tu razloga, uglavnom ne dobivaju materijale u odgovarajućem Word formatu. Ako ih i dobiju u zadnji tren, ne stignu se pripremiti ni osigurati kvalitetne prevoditelje i ostalo. Još uvijek, da bi se neka gluhoslijepa osoba potpuno uključila u bilo što, to zahtijeva i financijsku podršku koju nemamo“, napomenula je voditeljica projekta Uvijek zajedno.

Uvijek zajedno nadovezao se na raniji projekt 54+ tijekom kojega su gluhoslijepe osobe pokušale javnosti približiti svoju kulturu, izazove svakodnevnog života i prepreke na koje nailaze prilikom pokušaja aktivnog uključivanja u zajednicu. Predsjednica Sanja Tarczay podsjetila je kako su gluhoslijepe osobe, uz prikaz svoje stvarne situacije, života i kulture, pričanja priča, lijepih i tužnih stvari na njihov i njima specifičan način, imali prigodu iskazati se. 

Kroz kulturu gluhoslijepe osobe podizale su samopouzdanje, osamostaljivale se i imale sigurniju samoprezentaciju

„Oni su glumili sami sebe, a publika je tek nakon takvih predstava bolje reagirala i više se senzibilizirala za gluhoslijepe osobe. Kao ishod projekta dogodilo se to da su gluhoslijepe osobe tako kroz kulturu podizale svoje samopouzdanje, osamostaljivale se i kasnije imale sigurniju samoprezentaciju, što je u konačnici dovelo i do njihova povećanog angažmana i aktivnog uključivanja u stručne savjete, povjerenstva i ostalo. Ova predstava, koja je putovala kroz gradove, zvala se Neshvaćeni i zanemareni, no nakon povezivanja s javnošću na ovaj način, gluhoslijepe su se osobe prvi put osjećale shvaćene i prihvaćene“, napomenula je predsjednica Saveza Dodir te iznijela pojedine uobičajene, svakodnevne probleme.

Život gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj - knjiga u izdanju saveza Dodir (Arhiva saveza Dodir)

Kontinuirani izazov

„Primjerice, ako želim kvalitetno sudjelovati na nekim sastancima, trebala bih imati prevoditelja zadovoljnog s plaćom, a situacija je takva da se naši prevoditelji tretiraju kao pomoćni radnici pa za jedan tako zahtjevan posao dobivaju čak i manje nego, recimo, jedna kućna pomoćnica ili čistačica, nažalost. To su ljudi sa znanjem i hrvatskoga govornog i znakovnog jezika, visokoobrazovani, i takvi bi prevoditelji trebali imati isti status kao i općenito prevoditelji stranih jezika da bismo uopće mogli govoriti o pravoj inkluziji“, izravna je Sanja Tarczay, svjesna da je pitanje dostojanstvenog starenja gluhoslijepih osoba kontinuirani izazov te stoga projekte toga tipa i te tematike Savez Dodir planira dokle god sustavi podrške za starije gluhoslijepe osobe ne budu zadovoljavajući, odnosno dok svi potrebni uvjeti za njihovo dostojanstveno starenje ne budu zadovoljeni. 

Specifični izražaji

„Po završetku oba projekta, shvatili smo da je za gluhoslijepe osobe važno da su uključene u provedbu projekta, kao što je to bilo u slučaju 54+ projekta u kojem su gluhoslijepe osobe iz različitih gradova mogle surađivati, stvarati specifične kulturno-jezične izražaje te su tako promovirale identitet, jezik i kulturu gluhoslijepih osoba“, naglasila je predsjednica Saveza Dodir, Sanja Tarczay. Činjenice o gluhosljepoći, iskustva, promišljanja o socijalnoj interakciji, utjecaju na svakodnevni život i strategije nošenja – objedinjene su u publikaciji Život gluhoslijepih osoba u RH, dostupnoj i na mrežnim stranicama www.dodir.hr, kao i sve aktivnosti Saveza Dodir.

Brojne mogućnosti

Savez Dodir stvara brojne mogućnosti za osobe s gluhosljepoćom, ali i za sve koji su s njima posredno ili neposredno povezani. Nastoje da svi njihovi djelatnici, stručni suradnici, gluhoslijepi članovi, njihove obitelji, prijatelji i volonteri upoznaju i koriste specifične načine komunikacije koju koriste gluhoslijepe osobe. Njihove programe i metode, uz manje ili veće modifikacije, koristi u užoj ili široj primjeni više od 70 vanjskih institucija. Savez je dobitnik više priznanja, primjerice nagrade Handicap Internationala za kvalitetnu praksu službi za osobe s invaliditetom unutar zajednice u jugoistočnoj Europi, priznanja Delegacije Europske komisije u Republici Hrvatskoj za doprinos implementaciji EIDHR 2001 Promotion of Democracy & Human Rights svojim projektom, kao i Nagrade grada Zagreba za veliki doprinos u podizanju kvalitete života gluhoslijepih osoba.