Ranjivi studenti i profesori

„Student mi je nedavno došao na nastavu, odjeven u besprijekorno odijelo, i rekao da je fakultet jedino mjesto na koje još izlazi, a neki drugi studenti rekli su da odlaze u šoping centar, i da stoje uz voće, jer samo tamo još mogu vidjeti djevojke“, rekla je profesorica psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Nataša Jokić-Begić, ilustrirajući promjene koje su zatekle mlade u ovo vrijeme potresa i pandemije. Te smo riječi mogli čuti na okruglom stolu koji je 15. ožujka, pod nazivom Povratak u budućnost: visokoškolska nastava nakon pandemije, održan u Zagrebu, a gdje su, osim nje, sudjelovali i profesor Dražan Kozak sa Sveučilišta u Slavonskom Brodu, docent Nikola Kadoić s Fakulteta organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu te docentica Sandra Kučina Softić iz Sveučilišnog računskog centra Sveučilišta u Zagrebu.

Izazovi studiranja

Okruglom stolu prethodilo je predstavljanje rezultata opsežnog istraživanja o učincima pandemijskih okolnosti na kvalitetu i organizaciju nastave sa stajališta visokoškolskih nastavnika, a koje je provela Agencija za znanost i visoko obrazovanje u suradnji sa Sveučilišnim računskim centrom Sveučilišta u Zagrebu i Odsjekom za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. U istraživanju je sudjelovalo više od 1200 visokoškolskih nastavnika iz cijele Hrvatske, a pokušalo se naći odgovor na pitanje koliko su ova teška vremena utjecala na njihovu znanstvenu, stručnu i umjetničku aktivnost, razinu digitalnih kompetencija te psihološko funkcioniranje. To se istraživanje nadovezalo na slično, objavljeno u listopadu 2021, pod nazivom Studenti i pandemija: kako smo (pre)živjeli?, kojim je AZVO istraživao učinak pandemijskih okolnosti na iskustvo studiranja u akademskoj godini 2020/21.

„Praktičnu nastavu pojedinih umjetničkih kolegija nije moguće realizirati online. Kvaliteta takve online nastave je minorna. Studenti nemaju niti moraju imati u svojim domovima sve potrebne alate i materijale za realizaciju sadržaja kolegija. Samim time je ishode učenja online nastavom nemoguće ostvariti“, mišljenje je jednog od sudionika istraživanja. Kao ključne izazove u organizaciji nastave tijekom pandemije bolesti COVID-19 sudionici su prepoznali povećano radno opterećenje nastavnika (14%), osiguravanje kvalitete nastave (12%), nejednakosti među studentima u smislu dostupnosti računala i interneta (11%) te prostorna ograničenja visokih učilišta (10%). Sudionici su vrlo zadovoljni ili zadovoljni (69%) kvalitetom izvedbe predavanja, nešto manje od polovine vrlo je zadovoljno ili zadovoljno (44%) kvalitetom izvedbe praktične i terenske nastave, dok ih je 39% osrednje zadovoljno kvalitetom interakcije sa studentima u virtualnom okruženju.

„Online nastava je daleko veće opterećenje od učioničke nastave“, izjava je jednog od sudionika, a u tome nije usamljen. U pripremi i održavanju online nastave 32% sudionika provelo je više od 11 sati tjedno, dok je isto toliko vremena u pripremi i održavanju nastave učioničkog oblika nastave provelo 12% sudionika. Kada je riječ o izvorima problema ili poteškoća za visokoškolske nastavnike tijekom pandemije, za najveći postotak nastavnika (43%) znatan je problem održavanje određenih oblika nastave, poput praktične, laboratorijskih vježbi, praktikuma i radionica; online nastava samo za trećinu nastavnika nije bila problem.

Online nastava daleko je veće opterećenje od učioničke nastave

Poteškoće s opremom i internetom bile su posebno problematične. „Računala i sva računalna oprema potpuno su neprimjereni za cjelodnevni rad na računalu. Računala su spora i stara, monitori izazivaju probleme s vidom, stolci i stolovi ergonomski neprimjereni. Uvjeti za rad nisu u skladu s minimalnim zahtjevima propisa zaštite na radu“, tvrdi jedan visokoškolski predavač, a drugi se žali na podršku institucije: „Nastavu smo pripremali kako smo znali i kako smo se snašli, utrošeno je jako puno vremena i energije, a krajnji rezultat je loš. Bez ikakve koordinacije i podrške u obučavanju ljudi.“ Kao ključne poteškoće sudionici su prepoznali povećano radno opterećenje nastavnika (14%), osiguravanje kvalitete nastave (12%), nejednakosti među studentima u smislu dostupnosti računala i interneta (11%) te prostorna ograničenja visokih učilišta (10%). Sudionicima je također bilo ponuđeno da sami navedu druge potencijalne izazove. Kao druge ključne izazove sudionici navode: osiguravanje kvalitete online ispita, nedostatak informatičke opreme za rad od kuće, nemogućnost bavljenja znanošću te nezainteresiranost studenata. Većina sudionika održavala je online predavanja, vježbe, seminare i druge oblike nastave, ali nešto manje od četvrtine sudionika drži da online nastavom ne mogu dobro pripremiti studente za sve oblike vrednovanja/ocjenjivanja.

Povratak nastave uživo

Kada je riječ o izvorima problema ili poteškoća za visokoškolske nastavnike tijekom pandemije, za najveći postotak (43%) velik je problem održavanje određenih oblika nastave, poput praktične nastave, laboratorijskih vježbi, praktikuma i radionica, dok ih 37% navodi neaktivnost studenata u online okruženju, a 35% organizaciju i provedbu ispita u online okruženju. Za 28% nastavnika znatan je problem bio nedostatak privatnog vremena jer su studenti očekivali promptno reagiranje na njihove poruke, dok se za 27% nastavnika znatan problem odnosio na procjenu da studenti teže prate i razumiju sadržaj kolegija u online nastavi. Odrađivanje nastavnog sadržaja, pak, za trećinu nastavnika (30%) uopće nije problem ili poteškoća. Zanimljivo je istaknuti kako 22% nastavnika smatra kako im nedovoljne kompetencije studenata za praćenje nastave u online okruženju uopće ne predstavljaju problem.

„Ne vidim potrebu za unapređenjem online nastave, već za osiguravanjem uvjeta za nastavu uživo“, mišljenje je jedne sudionice ili sudionika istraživanja koji smatra da nastava putem interneta ne može zamijeniti susret uživo: „ U potpunosti je potrebno održavati nastavu uživo. Online mogućnosti mogu se koristiti npr. za održavanje kraćih tečajeva, webinara, sastanaka, kako bi olakšali mogućnosti međunarodne suradnje u slučaju potrebe za putovanjem, ali održavanje online nastave iznimno šteti kvaliteti cjelokupnog obrazovnog sustava i razvoju, unapređenju socijalnih vještina svih uključenih. Online nastava rezultira znatno većim nepovoljnim posljedicama u širem smislu, od samih pozitivnih učinaka digitalizacije.“

To mišljenje potvrđuje i prethodno istraživanje, provedeno na nacionalnoj razini u rujnu 2021, u kojem je sudjelovalo gotovo 4300 studenata sveučilišnih i stručnih studija, svih razina osim poslijediplomske. Studenti su tada izrazili zadovoljstvo određenim segmentima organizacije online nastave i ispita, poput pristupa nastavnim materijalima od kuće (73%), interakcijom s nastavnicima u virtualnom okruženju (60%), kriterijima i metodama ocjenjivanja studenata (63%) te objektivnošću ocjenjivanja (60%). O koristima takve nastave ipak su bili podijeljeni: 47% studenata u nekoj se mjeri slaže kako studiranje u online okruženju pruža više prostora za neetično ponašanje prilikom provjere znanja. Više nego s nastavom, mladi su bili nezadovoljni studentskim životom: 59% studenata smatra da je njihovo zadovoljstvo mnogo manje i manje nego što bi bilo da je nastava normalna, a većina studenata (73%) nije imala priliku upoznavati nove ljude kao do sada.

Sav se život prebacio u virtualnost: odnose s kolegama sa studija uglavnom su održavali s pomoću društvenih mreža i komunikacijskih platformi (78%), ali ne samo to nego su bili pogođeni i financijski: 43% studenata smatra da je pandemija negativno utjecala na ponudu studentskih poslova. Ono što najviše zabrinjava je, ipak, anksioznost mladih. U studentskoj populaciji, naime, postoji značajna percepcija narušenosti mentalnog zdravlja tijekom pandemijskog razdoblja: 52% studenata svoje mentalno zdravlje doživljava lošijim i puno lošijim u odnosu na razdoblje prije pandemije. Studente je najviše zabrinjavala mogućnost zaraze bliskih osoba koronavirusom (57%), a pola ih je navelo osjećaj socijalne izolacije i usamljenosti, kao i probleme s pažnjom i koncentracijom (50%). Znatan broj studenata navodi da se osjećao anksiozno (46%) i depresivno (29%) te da se koristio društvenim mrežama na nezdrav način (43%). Čak je 32% studenata iskazalo interes za psihološko savjetovanje uživo.

Anksioznost i depresija

Novo istraživanje pokazalo je da ni njihovim profesorima nije lakše. Najviše nastavnika procjenjuje umjerenu uznemirenost zbog pandemije (44%), dok je oko trećine nastavnika bilo jako ili vrlo jako uznemireno strahom od zaraze i brigom za članove obitelji. Oko polovice sudionika osjeća se umjereno uznemireno cjelokupnom pandemijskom situacijom, dok je situacija jako opterećivala 28% nastavnika. Kod trećine nastavnika tjelesno se zdravlje pogoršalo (33%), više od 70% njih ima anksiozne i simptome stresa u okviru normalnog raspona, dok 67% njih izražava depresivne simptome u okviru normalnog raspona. Okrugli stol ipak je završio u optimističnom tonu, za koji je bila zaslužna profesorica Nataša Jokić-Begić: „Mi smo vrlo snalažljivi i vrlo otporni. Ako smo sve to prošli, gdje će nam biti kraj!“