Hrabrost i zanos

Snimio: Mirko Cvjetko

Goran Končar i mladi pijanist Bruno Vlahek u Dvorani Jure Petričevića u Matici hrvatskoj

Kada je 2019. godine prema ideji Hrvatskog glazbenog saveza, a pod organizacijskim okriljem Hrvatskog društva skladatelja pokrenuta nagrada Rock&Off, ideja je bila krajnje jednostavna: omogućiti mladim glazbenicima bolju vidljivost i medijsku pozornost. Drugim riječima, olakšati im put do pozornice koju s obzirom na odgovarajući talent svakako zaslužuju. U koncertnom i svečanom ugođaju, tradicionalno u prvome tjednu veljače na pozornici se, uz samu dodjelu nagrade, izmjenjuju poletni i tek stasali izvođači pred kojima je – barem nekima od njih – duga i plodna karijera. 

Koncertno iskustvo

Dakako, Rock&Off zahvaća popularnu glazbu u svim njezinim pojavnim oblicima. Prenesemo li donekle sličnu plemenitu ideju u kontekst klasičnih formi, dolazimo do Matice hrvatske i koncertnog ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj. Iako ovdje nije riječ o sustavu nagrađivanja, osnovna zamisao do neke je mjere usporediva: novim darovitim imenima olakšati put do slušatelja i „osigurati poticaj hrvatskom glazbenom stvaralaštvu.“ Uostalom, bez obzira na to o kojem je glazbenom žanru ili podžanru riječ, ugođaj stvoren u izravnom susretu publike i izvođača željnih afirmacije unikatno je i dragocjeno iskustvo. 

Hrvatska violinistica Carolina Blašković solistički je nastupila i u New Yorku u Carnegie Hallu

Ideja rođena u Matici stara je gotovo dva desetljeća. Ciklus je pokrenut 2003. godine, a osmislili su ga Daniel Marušić i Goran Končar koji su željeli otvoriti vrata perspektivnim imenima i potaknuti ih da „hrabrost i zanos“ što bezbolnije pretoče u konkretno koncertno iskustvo. Koncerti se tradicionalno održavaju ponedjeljkom, a riječ je o veoma vrijednom pothvatu koji – podsjeća organizacijski voditelj Mirko Cvjetko – podupiru Ured za kulturu Grada Zagreba i Zaklada Adris. Već u listopadu 2003. godine nastupila je nagrađivana pijanistica Zrinka Ivančić, u to vrijeme apsolventica Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, s Beethovenovim djelima na repertoaru. Nastupio je primjerice 2004. i violončelist Luka Šulić koji će svjetsku slavu steći kao član dua 2Cellos.

Goran Končar: 'Ovdje smo postavili jasne kriterije. Tko god dobije kakvu značajniju nagradu, može nastupiti u ciklusu'

Od te davne jeseni do danas, nastavlja Cvjetko, „publika se u sklopu ciklusa na godišnjoj razini upoznaje s desetak iznimno vrijednih glazbenika i glazbenica“. Tako se potkraj prosinca 2021. godine zagrebačkoj publici predstavila sopranistica Josipa Bilić koja je uz klavirsku pratnju Maria Čopora na repertoar uvrstila djela Schuberta, Debussyja i Vincenza Bellinija, iz opere Capuleti i e Montecchi, te Georga Friedricha Händela, izvevši ariju Kleopatre iz III. čina opere Giulio Cesare.

Ivan Krpan pobjednik je 61. Međunarodnog pijanističkog natjecanja Ferruccio Busoni

Neupitni pjevački dar te 24-godišnje zagrebačke umjetnice potvrđen je brojnim nagradama – podulji popis uključuje Nagradu hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih glazbenika do trideset godina u operi, potom nagradu Eufemija za najboljeg mladog umjetnika do trideset godina na festivalu Rovinj, art & more, te nagradu Ivan Werner koju je dobila na Varaždinskim baroknim večerima s ansamblom Camerata Garestin.

Premda se u ciklus Matičinih koncerata uključuju mladi glazbenici s čitavog područja Hrvatske, to dakako ne znači da su strana imena izuzeta iz programa. Prošloga je ljeta u dvorani Jure Petričevića nastupila Tao-Yuan Hsiao kao Elisa, perspektivna violinistica rođena 2007. godine u Tajvanu, glazbenica koja je već u dobi od osam godina dobila posebnu nagradu na Tajvanskom državnom natjecanju. Godine 2019. osvaja prvu nagradu i naslov „apsolutne pobjednice na Međunarodnom gudačkom natjecanju Rudolf Matz u Čakovcu.“ I ne manje važno: već dvije godine živi u Hrvatskoj gdje pohađa Glazbenu školu Pavla Markovca.

Nagrade ne spominjemo slučajno. „Ovdje smo bili postavili jasne kriterije“, ističe Goran Končar, umjetnički voditelj projekta Mladi glazbenici. „Svatko tko dobije bilo kakvu značajniju nagradu može nastupiti u ciklusu.“

Čini se da je došlo vrijeme za svojevrsni rezime: je li ciklus nakon više od osamnaest godina postigao zadane ciljeve? Koja su se mlada imena tijekom godina ponajviše profilirala? Kakvi su rezultati uloženih napora? 

Na ta su pitanja u utorak 8. veljače u dvorani Jure Petričevića pokušali odgovoriti pijanist i skladatelj Bruno Vlahek – jedan od prvih solista koji su imali prigodu nastupiti u ciklusu Mladi glazbenici – te jedan od tvoraca ideje, Goran Končar, sukreator projekta koji je zanimljivim zapažanjima i pokojom anegdotom još jednom pojasnio ishodišnu ideju, njezinu umjetničku i praktičnu vrijednost. 

Bruno je 2004. bio osamnaestogodišnjak, a isto toliko godina prošlo je do danas, kada je i sam ciklus dostigao punoljetnost. Uz odabrane glazbene izvedbe Vlahek je okupljenoj publici ispričao što se od tada promijenilo u njegovu profesionalnom, a djelomično i privatnom životu: kako je sazrijevao, koja mu djela – tuđa i svoja – najviše znače te kako se prema njima odnosi nakon prohujalog vremena.

Tao-Yuan Hsiao rođena je 2007. godine u Tajvanu, a 2019. bila je laureat Međunarodnog gudačkog natjecanja Rudolf Matz u Čakovcu

Istraživački duh

Kao što je u uvodu razgovora istaknula moderatorica Sanda Vojković, Vlahek je već tada, na početku karijere, pa i na nastupu u Matici, iskazivao neumoran istraživački duh. Naime, te davne večeri na programu je imao jednu praizvedbu skladbe Davora Bobića Scherzo-Burlesca, te više prvih izvedbi – uz ostalo Piano-Rag-Music te tri stavka iz baleta Žar ptica Igora Stravinskog, skladatelja za čiji je opus Vlahek uvijek pokazivao posebnu strast.

Čelistica Latica Anić kao solistica nastupila je uz Stutt- gartski komorni orkestar i Filharmoniju iz Plevena

Potvrđujući tezu da se u svojemu stvaralaštvu uvijek oslanjao na instinkt propitivanja nepoznatog ili „onoga što će tek postati poznato“, Vlahek se, uz ostalo, prisjetio i činjenice da je njegov nastup u Matici prvi put u karijeri popraćen profesionalnim kritičkim osvrtom, iz pera Nenada Turkalja.

No sama ideja o pokretanju ciklusa, pojašnjava Končar, došla je od Daniela Marušića, čovjeka od akcije koji je u to vrijeme bio umjetnički ravnatelj Osorskih glazbenih večeri. „Mene je izabrao kao suradnika. Njegova je nakana bila u Osoru pokrenuti glazbeni podij za mlade, najtalentiranije i najbolje glazbenike. No, budući da su Osorske večeri vremenski ograničene na ljetno razdoblje koje je preusko za takve planove, dogovorili smo se da ćemo projekt pokušati ostvariti u Zagrebu u suradnji s Maticom hrvatskom. Daniel je odmah nazvao tadašnjeg predsjednika Matice Igora Zidića i tajnika Zorislava Lukića. I već na prvom sastanku utvrdili smo osnove ciklusa.“

Bruno Vlahek: 'Pozitivno je da je Matica za svaki koncert naručivala djela hrvatskih autora'

Gledajući u retrospektivi, Matičina serija nastupa svima je donijela mnogostruku korist, od samih početaka. Osim one očite – promoviranja mladih imena – valja spomenuti i otvaranje dodatnog prostora za afirmaciju svih hrvatskih skladatelja. „Ono što je bilo pozitivno kod ciklusa Matice u tome je što je ona, za svaki koncert, naručivala djela hrvatskih autora“, ističe Vlahek, „pa je tako meni pripala čast odsvirati djelo Davora Bobića.“

U prvoj sezoni, u studenom 2003, nastupio je i Ivo Dropulić, čudo od djeteta koji je, posve očekivano, također izrastao u svestranog umjetnika koji niz godina predaje violinu na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji – dakako, uz brojne koncertne nastupe i održavanje majstorskih tečajeva.

Značajna uloga

U sklopu ciklusa, drugim riječima, predstavio se niz mladih umjetnika. „Daniel bi danas bio presretan, jer se njegova zamisao ostvarila. No važno je istaknuti da se to ne bi moglo provesti u život bez pravog partnerstva, ne samo organizatora nego i Hrvatske radiotelevizije i drugih čimbenika“, ocjenjuje Končar. Naime, samo organizirani sustav, koji mladima omogućuje kontinuiranu komunikaciju s publikom, može spriječiti odlazak naših umjetnika u druge zemlje, ondje gdje je takav sustav odavno uhodan. „I u tom smislu naš je ciklus odigrao značajnu ulogu. Konačno, usporedimo li na nacionalnoj razini odnos medija, radija i televizije prema sportu i zabavi s jedne te znanosti i umjetnosti s druge strane, uočit ćemo veliki disparitet u korist zabave. A naravno da nas umjetnost obogaćuje, pogotovo u ovim kriznim trenucima koji ne zaobilaze nikoga; uz umjetnost se nađeš uz nešto ili nekoga, što doista djeluje olakšavajuće“, zaključuje umjetnički voditelj ciklusa.

Mateo Bernobić od malih je nogu plijenio pažnju publike i žirija svojim sviranjem

I na kraju, kako je zgodno sročio Heinrich Heine, „gdje riječi staju, počinje muzika“. Stoga se mnogo simbolike moglo prepoznati u strastvenoj završnoj izvedbi koju su nam te večeri, 8. veljače 2022. u dvorani Matice hrvatske, zajedno priredili Goran Končar i Bruno Vlahek. Drugi stavak sonate za violinu i klavir u G-duru, opus 134 Dmitrija Šostakoviča, oduševio je sve prisutne i najavio neka nova poglavlja u serijalu koji se u svim segmentima pokazao motivirajućim – i uspješnim.

Vjetar u leđa talentima

Osvrćući se na dosadašnji tijek ciklusa, Goran Končar istaknuo je i činjenicu da je već prva sezona 2003/2004. pokazala s kolikim talentom raspolaže hrvatska glazbena scena – talentom kojemu je i Matica od početka davala vjetar u leđa. Danas međunarodno priznati umjetnik Bruno Vlahek, koji je uz ostalo i profesor na Konzervatoriju Katarina Gurska u Madridu, tek je jedan od poticajnih primjera. Tu su i drugi. Primjerice, višestruko nagrađivana dubrovačka violinistica Đana Kahriman koja je od Matičina nastupa u veljači 2004. ostvarila blistavu karijeru. Ona je uz ostalo nastupala uz Sarajevsku filharmoniju, Filharmoniju grada Kaunasa, Zagrebačku filharmoniju i Simfonijski orkestar HRT-a. Od 2011. članica je Zagrebačkih solista, a od 2015. koncertna majstorica Dubrovačkog simfonijskog orkestra.