Zemlja kao invalidska kolica

„Ako vjerujemo u sebe, možemo nadvladati svaku nemogućnost u našim životima, a za mene je ta nemogućnost bila moj invaliditet“, riječi su to libanonskog sportaša i aktivista Michaela Haddada. Nakon što je kao dijete pretrpio ozljedu leđne moždine u nesreći na jet skiju, paraliziran je od prsa nadolje. Liječnici mu nisu dali nikakve šanse da prohoda, ali tehnologija mu je pomogla. Haddad ima egzoskelet, vanjski uređaj koji podržava, pokriva i štiti svojeg korisnika, dajući mu veću snagu i izdržljivost. Takvi su strojevi opremljeni motorima i hidraulikom, napajaju ih baterije i nadziru računala, a nose ih mnogi fizički radnici kako bi lakše obavljali posao. Osobama s invaliditetom, međutim, takve mašine mijenjaju život jer im omogućuju rad i kretanje – iako po visokoj cijeni koju si rijetko tko može priuštiti.

Snaga i poticaj

Haddadov egzoskelet težak je 15 kilograma i kada ga je prvi put navukao, mogao je tek kratko stajati. „Taj je prvi korak bio tako težak, ali taj sam korak napravio i promijenio je moj život”, rekao je Haddad. Godine 2013. prešao je 19 kilometara po planinama Libanona kako bi upozorio na teško stanje s cedrovima koji su tada stradali zbog mraza; njegovo postignuće potaknulo je općinu Bsharri da posadi 60.000 cedrova u čast 60.000 Haddadovih koraka. „Šuma cedrova povezana je sa Zemljom 10.000 godina. Ima dvostruko značenje: to je povijest i ljudska bliska povezanost s planetom. Živjeli smo u šumama, vrijeme je da se na to podsjetimo, jer bez zdravog planeta nema zdravog čovječanstva. Moramo poslati tu poruku svijetu”, kaže Haddad. On je veleposlanik dobre volje Ujedinjenih naroda od 2019, a za zaštitu okoliša zalaže se zato što je, kako kaže, „Zemlja kao invalidska kolica” – da, ona nas podržava.

Kao regionalni veleposlanik dobre volje Ujedinjenih naroda poduzeo je i dva hoda za inkluziju, u Bejrutu i Kairu, kako bi pomogao mobiliziranju resursa za ublažavanje negativnih društvenih i gospodarskih učinaka pandemije COVID-19 na najranjivije. U Bejrutu je prešao četiri kilometra – 8000 koraka – od zgrade UN-a, kroz središte grada oštećeno zbog eksplozije u luci, do glavne bolnice koja pruža zdravstvenu skrb najranjivijim skupinama, uključujući izbjeglice, radnike migrante i osobe s invaliditetom. Egipatskim hodom za inkluziju osoba s invaliditetom, kojemu je cilj bio kod piramida u Gizi, Haddad je želio istaknuti važnost asistivnih tehnologija za širenje horizonta neovisnosti i javnog sudjelovanja osoba s invaliditetom.

Haddad je tom prilikom podsjetio da osobe s invaliditetom čine 10‒15% svjetske populacije, što je više od milijardu ljudi. Ove je veljače planirao poći na put prema Sjevernom polu kako bi upozorio na važnost klimatskih promjena, a za taj je pothvat bio zamolio, i dobio, blagoslov pape Franje. „Kada sam Svetome Ocu ispričao svoju priču, položio mi je ruku na glavu. Rekao sam mu da želimo poslati poruku čovječanstvu, o očuvanju Zemlje i okoliša. Blagoslovio me, a ja sam rekao: ‘Oče, moli za mene'”, rekao je Michael Haddad nakon susreta s Papom tijekom opće audijencije u Rimu. Haddad, koji je kršćanin, Papi je dao granu cedrovine, biblijski simbol Libanona, i fotografiju crkve u staroj cedrovoj šumi: „'Moli za mene na Sjevernom polu', odgovorio mi je Papa. Ne mogu izbaciti tu rečenicu iz glave. Dala mi je snagu i poticaj za razmišljanje. Osjećam se još predanije, jer više nisam usamljen nego s Papom pokušavam donijeti ovu promjenu.”

U nama postoji neograničena mogućnost napretka i nadvladavanja svih prepreka

Papa je u povodu Svjetskog dana osoba s invaliditetom, koji se obilježava u prosincu, objavio poruku pod naslovom Vi ste moji prijatelji u kojoj kaže da prijateljstvo s Isusom može biti duhovni ključ za prihvaćanje ograničenja koje svatko od nas ima te da budemo u miru s njima. Naglasio je da Crkva nije zajednica ljudi koji su savršeni, već zajednica učenika na putu koji slijede Gospodina jer znaju da su grešnici i trebaju njegov oprost – stoga svatko od nas ima ulogu i nitko nije višak. Sveti Otac se osvrnuo i na tešku stvarnost mnogih osoba s invaliditetom, primjećujući kako i dalje postoji diskriminacija; također, tendencija da se na invaliditet gleda kao na vrstu bolesti, zbog društvenih prepreka i osobnih ograničenja svakoga od nas, pridonosi odvajanju i stigmatizaciji. Franjo je posebno pozvao osobe s invaliditetom na molitvu: „Gospodin pozorno sluša molitve onih koji imaju povjerenje u njega. Molitva je poslanje, poslanje dostupno svakome, a volio bih to poslanje na poseban način povjeriti vama“, naglasio je papa Franjo. „Ne postoji osoba tako krhka koja ne bi mogla moliti, slaviti Gospodina i pridati slavu njegovom svetom imenu i zagovarati spasenje svijeta. U znaku Svemogućega, otkrivamo kako smo svi jednaki.“

Razne vrste sjemena

U prigodi Dana života, početkom ovoga mjeseca, sličnu poruku uputilo je i Vijeće Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelji, naglasivši da na osobe s invaliditetom treba gledati kao na dar, blagoslov i obogaćenje za obitelj, Crkvu i društvo. Nju su predstavili voditelj Ureda HBK za život i obitelj Petar Krešimir Hodžić, predsjednica Pododbora za osobe s invaliditetom Vijeća HBK za laike i povjerenica za pastoral osoba s invaliditetom Sisačke biskupije Željka Šemper, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom Varaždinske biskupije Leonardo Šardi i viša savjetnica Nacionalnoga katehetskog ureda HBK za osobe s poteškoćama u razvoju Kristina Benček. Hodžić je pozvao sve društvene činitelje i ljude dobre volje, a ponajprije vjernike, da se još predanije angažiraju kako bi skrb za osobe s invaliditetom svih dobnih skupina bila što kvalitetnija i što dostupnija na cijelom području Republike Hrvatske. „Na osobe s invaliditetom prije svega treba gledati kao na dar, blagoslov i obogaćenje za obitelj, Crkvu i društvo, jer svaki je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju“, istaknuo je te dodao: „Svaki je čovjek Božje željeno dijete, neprocjenjivo vrijedan pa svaki ima svoje mjesto u Božjem planu.“ Ili, kako je to rekao Papa: „Otkrili smo kako se nalazimo u istoj lađi, krhki i izgubljeni, ali istodobno važni i potrebni; svi smo pozvani zajedno veslati. Prvo ćemo to učiniti molitvom, to je nešto što svi možemo učiniti.“

Kako navodi Hina, Željka Šemper je istaknula da prema službenim podacima u Hrvatskoj živi 586.153 osoba s invaliditetom, što je 15,1 posto ukupnog stanovništva prema popisu iz 2021. Među njima je 64.063 djece i mladih do 19 godina. Ako tim brojevima pridodamo obitelj, užu rodbinu i prijatelje tih osoba, dolazimo do zaključka da se polovica ukupnog broja stanovnika Hrvatske izravno suočava s problematikom osoba s invaliditetom, dodala je. Šardi je istaknuo kako žele potaknuti provođenje potrebnih prilagodbi u pastoralnom djelovanju Crkve sukladno potrebama osoba s invaliditetom. To se odnosi na pastoralne prilagodbe oblika i metoda oko uključivanja u crkveni život, na prilagodbe u osposobljavanju davanja svjedočanstva vjere, u podjeli sakramenata, u pripravi za brak te arhitektonske prilagodbe pristupa crkvenim prostorima i organizaciji većih vjerskih događaja te u formaciji svećenika i pastoralnih suradnika, rekao je. Prema riječima Kristine Benček, brojni su pozitivni primjeri skrbi o osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju na svim društvenim razinama, pa tako i u Crkvi. Tako je HBK putem Nacionalnoga katehetskog ureda u dva navrata organizirala doškolovanje vjeroučitelja koji rade s djecom s teškoćama u razvoju, napomenula je i dodala kako im se osigurava i redovito stručno usavršavanje.

Zbog pandemije je početak Haddadova putovanja na Arktik ovoga proljeća upitan, ali on i dalje radi na pripremama. Ovoga prosinca predstavio je ekspediciju u Rimu, kada je objavljeno da će sa sobom ponijeti i knjigu pape Franje Zašto se bojiš? Nemaš vjere? u kojoj su skupljene najznačajnije Papine riječi tijekom pandemije COVID-19. Knjižicu veličine dlana papa Franjo je blagoslovio posebno za Haddada koji je tom prilikom za Vatican News rekao da će tu knjigu pohraniti u bunker Global Seed Vault, najveće i najsigurnije skladište sjemena na svijetu, simbol očuvanja biološke raznolikosti planeta, koje se nalazi na Svalbardu u Norveškoj, 1.300 kilometara iza Arktičkog kruga: „I ova knjiga je sjeme“, rekao je Haddad, ali „druga vrsta sjemena.“

Ništa nije nemoguće

Haddad ukazuje na problem mnogih ljudi koji ovise o raznim vrstama pomoćnih tehnologija, kako bi obavili svakodnevne radnje koje bi im inače bile teške ili nemoguće. Te tehnologije mogu biti jednostavne, kao što su pomagala za podršku kretanju, poput štaka i invalidskih kolica pokretanih rukama, do naprednih tehnologija, uključujući uređaje i softvere temeljene na računalima i mobilnim telefonima za pomoć sluhu, vidu, govoru i pamćenju, ili najsuvremenije elektroničke i mehaničke umjetne udove i protetske uređaje. „Kao netko tko sâm ne može hodati, stajati ili sjesti, odlučio sam istražiti svoje mogućnosti. Otkrio sam da ništa nije nemoguće”, rekao je Haddad: „To sam postigao zahvaljujući dvjema stvarima: vjeri i odlučnosti. Vjera u našeg Stvoritelja, vjera u sebe. Odlučnost, u smislu da u nama postoji neograničena mogućnost napretka i nadvladavanja svih prepreka.“