Papa protiv kulture isključivanja

Papa Franjo progovorio je nedavno protiv kulture otkazivanja, ali i pozvao na veću inkluziju općenito u društvima Zapada (Foto: Wikimedia Commons)

Kakva je budućnost svih naroda u svijetu ako će biti osuđeni – ili su već dijelom osuđeni – na proskribiranje, isključivanje i brisanje vlastitoga povijesnog i političkog, društvenog i gospodarskog identiteta, posebno kulture i kulturnoga identiteta? Možemo li današnjom hermeneutikom čitati, to jest razumjeti ono što se događalo tijekom naše povijesti, staviti te događaje – pa i one nemile i nečovječne poput ropstva, ratova, istrebljenja i nasilja svakojake vrste u svim dijelovima svijeta – u povijesni kontekst, protumačiti ih iz današnje civilizacijske perspektive i ostaviti ih kao spomen na nešto što se ne smije više ponoviti ili ih treba nasilno brisati, njihova obilježja i spomenike rušiti, a sve one koji ne misle kao nositelji kulture brisanja proskribirati i nazivati ružnim imenima?

Očigledna neravnoteža

Legitimno je to pitanje koje si smijemo – a još više i moramo – postaviti nakon izravnoga i nediplomatskoga govora poglavara Katoličke crkve i rimskoga biskupa pape Franje Diplomatskom zboru akreditiranom pri Svetoj Stolici. Članove toga Zbora poglavari Katoličke crkve uobičajeno primaju na početku nove godine, pa je tako učinio i papa Franjo primanjem članova Diplomatskoga zbora akreditiranih pri Svetoj Stolici u Dvorani blagoslova u Vatikanu. Na početku toga „obiteljskog susreta“, kako ga je nazvao Papa, u ime svih pozdravio ga je dekan Diplomatskoga zbora i ciparski veleposlanik pri Svetoj Stolici, George Poulides.

Cancel culture ili kultura isključivanja – kultura brisanja drugoga – u Papinom je govoru predstavnicima Diplomatskoga zbora akreditiranoga pri Svetoj Stolici naišla na oštru kritiku. Pri tome je Sveti Otac mislio na sve veće ograničavanje slobodnoga iznošenja mišljenja u javnosti te je jasno progovorio o svojem neslaganju s potezima međunarodne zajednice i nekih organizacija: „Multilateralna diplomacija već neko vrijeme prolazi kroz krizu povjerenja zbog smanjene vjerodostojnosti društvenih sustava, kao i sustava vlasti i s njima povezanih. Važne rezolucije, izjave i odluke često se donose bez pravih pregovora u kojima bi sve zemlje imale pravo na svoj glas o određenoj temi. Takva neravnoteža, koja je danas postala dramatično očigledna, kod mnogih država stvara nezadovoljstvo prema međunarodnim tijelima i oslabljuje multilateralni sustav u njegovoj cjelovitosti, čineći ga sve neučinkovitijim u suočavanju s globalnim izazovima.“

U ime zaštite različitosti, kaže Papa, dolazi do brisanja smisla svakoga identiteta

A do toga je deficita učinkovitosti mnogih međunarodnih organizacija prema Papinom mišljenju došlo zbog različitoga stajališta članova tih organizacija oko ciljeva koje bi morale ostvarivati. Nerijetko se događa da se težište interesa pomaknulo na tematike koje po svojoj naravi dijele ljude i narode, a koje nisu usko povezane s ciljevima i misijom pojedinih organizacija. Rezultat toga pomaka vidljiv je u novim agendama koje sve više „diktira, to jest određuje mišljenje koje niječe naravne temelje čovječanstva i kulturne korijene koji čine identitet mnogih naroda. Kao što sam imao priliku ustvrditi u drugim prigodama, smatram da je riječ o jednom obliku ideološke kolonizacije koja ne ostavlja prostora za slobodu izražavanja i koja danas sve više poprima oblik one kulture brisanja koja napada mnoge javne prostore i institucije. U ime zaštite različitosti, nastavio je Papa, „završava se u brisanju smisla svakoga identiteta, s rizikom ušutkavanja onih stajališta koja brane uravnoteženu ideju koja uvažava različite senzibilitete. Izgrađuje se jedno jedino – opasno – mišljenje koje je prisiljeno zanijekati povijest ili još gore – da ju se ponovno piše na temelju suvremenih kategorija, dok svaku povijesnu situaciju treba tumačiti prema hermeneutici toga doba, a ne današnjom hermeneutikom.“

Pravo na život

Zbog toga je prema Papinim riječima „multilateralna diplomacija pozvana biti doista inkluzivna, ne brišući nego vrednujući različitosti i povijesne senzibilitete koji odlikuju različite narode. Na taj će način ponovno steći vjerodostojnost i učinkovitost kako bi se suočila s izazovima koji slijede, a koji od čovječanstva traže da se okupi kao velika obitelj koja – premda polazeći od različitih stajališta – mora biti u stanju pronaći zajednička rješenja za dobro sviju. To zahtjeva uzajamno povjerenje i otvorenost dijalogu, to jest „slušanje, sučeljavanje, dogovaranje i zajednički hod“. Zato je „dijalog najprikladniji put da se dođe do priznavanja onoga što se uvijek mora potvrđivati i poštivati i što je iznad prigodnoga konsenzusa“. Nikada se ne smije zaboraviti da postoje „neke trajne vrednote. Nije ih uvijek lako prepoznati“, ali prihvaćanjem se daje „čvrstoća i stabilnost socijalnoj etici“ te se pri tome primjećuje da su te temeljne vrijednosti s onu stranu bilo kakvog dogovora ili konsenzusa, da su trajne i da su postojale i prije njega. A to su, prema Papinim riječima, pravo na život od začeća do naravnoga završetka, kao i pravo na vjersku slobodu. Upravo je u toj perspektivi posljednjih godina sve više rasla zajednička svijest vezana uz hitnost suočavanja s brigom za „zajednički dom, koji trpi zbog kontinuiranoga i neselektivnoga iskorištavanja resursa“, podsjetio je Papa.

Osim ovih, Papa je spomenuo i mnoge druge vruće točke od kojih nije bježao u svojem vrlo jasnom, zauzetom i otvorenom 35-minutnom govoru. Ratovi su uvijek tragična tema o kojoj govori Sveti Otac – bilo da je riječ o takozvanim „posredničkim ratovima“, bilo da je riječ o ratovima u Siriji, Jemenu, Ukrajini, Južnom Sudanu, Etiopiji, između Židova i Palestinaca i drugdje u svijetu koji nikako ne prestaju, pa je u tom kontekstu spomenuo i Bosnu i Hercegovinu koja je u toj opasnosti. U svojem je govoru Papa upozorio na ta dramatična stanja i na nepravde, nastojeći otkriti i naglasiti i izglede za budućnost koja će „biti prilika za razvijanje novih usluga i pothvata, za prilagođavanje onoga što već postoji, kao i za povećanje pristupa dostojnom poslu i zauzimanju za poštivanje prava, kao i odgovarajućih plaća i socijalne zaštite“.

Papa poziva zemlje EU-a da u odnosu prema temi migracije pronađu zajednički stav i dosljednost (Snimio: Željko Lukunić/PIXSELL)

Zato je papa Franjo još jednom istaknuo da je potrebno promijeniti migracijske, zapravo useljeničke politike i prava na azil. „Nužno je nadići ravnodušnost i odbaciti mišljenje da su migranti tuđi problem“, rekao je Papa i dodao da na mjestima koja se nazivaju hot spot migranti zapravo postaju plijen kriminalaca i krijumčara ljudima. Očajnički pokušaji prijelaza granica posljedica su takvoga ponašanja sa smrtnim ishodima. Sveti Otac pozvao je zemlje Europske Unije da u odnosu prema temi migracija pronađu zajednički stav i dosljednost, jer je doista nužno stvoriti „dosljedan i obuhvatan sustav upravljanja migracijskim i azilantskim politikama“.

Zbog klimatskih promjena čovječanstvo svakoga dana ima sve manje vremena i potrebno je nešto hitno poduzeti. A da bi se to moglo, važno je i obrazovanje i rad, ali i sprječavanje zlostavljanja i nasilja. Papa Franjo pozvao je sve da priznaju vrijednost rada, ističući da gospodarskoga razvoja ne može biti bez rada, ali ni bez dostojanstvene zarade, to jest plaće radnicima. Ne može se jednako tako misliti da će suvremene i moderne tehnologije u svemu moći zamijeniti vrijednost koju donosi ljudski rad. Još je jednom istaknuo žaljenje što su i neka odgojna mjesta – kao što su župe i škole – na žalost postale i mjestima zlostavljanja maloljetnika, a žrtve još i danas trpe teške duhovne i psihičke posljedice. Za sve te slučajeve zločina nad drugim mora postojati čvrsta volja kako bi ih se otkrilo i razjasnilo, i kako bi se iz pojedinačnih slučajeva utvrdila odgovornost počinitelja te zadovoljila pravda za žrtve, vodeći računa da se slična zlodjela nikada više ne ponove.

Transparentna komunikacija

Isto tako, briga za zdravlje je prema Papinim riječima moralna obveza te ne smije doći do ideoloških sukoba u suočavanju sa svjetskom pandemijom. U tom suvremenom kontekstu svatko nosi „odgovornost za sebe samoga i vlastito zdravlje, a to znači da smo isto tako dužni paziti na zdravlje ljudi oko sebe“. „Cjepiva nisu magični alati izlječenja. Ali ona uz terapije, koje se moraju razvijati, predstavljaju najrazumnije rješenje za sprječavanje bolesti.“ Tamo gdje su provedene učinkovite kampanje cijepljenja, smanjen je rizik težega kolanja bolesti, rekao je Papa i od političara zatražio da u borbu protiv koronavirusa uključe i građane, kako bi se i oni osjetili suodgovornima. A to je moguće samo putem „transparentne komunikacije“. Nedostatak odlučnosti i jasne komunikacije dovodi do zbunjenosti i nepovjerenja te podriva društvenu koheziju, poručio je diplomatima poglavar Katoličke crkve.

Kulturni ideolozi

U svojem dužem govoru Papa je progovorio i upozorio na svjetski važne teme – od onih političkih i gospodarskih, preko kulturnih i gospodarskih do zdravstvenih i vjerskih prilika i neprilika. Tri teme koje možemo izdvojiti, a koje promatrači i novinari već dugo prate i vide da su papi Franji važne su migracijska politika, ideološka kolonizacija i brisanje, to jest isključivanje onih koji ne misle kao kulturni ideolozi koji brišu trajne vrednote iz naših društava, a u novije vrijeme kao treća važna tema nametnulo se i ideološko sukobljavanje oko cjepiva i borbe protiv pandemije koronavirusa u svijetu.