Pisanje olakšava misli i život

Ogranak MH u Koprivnici objavio je knjigu 93-godišnje članice Štefanije Novak

„Ponovno objavljivanje pola stoljeća kasnije samo potvrđuje univerzalnu vrijednost tema o kojima piše, a sadašnje otkriće njezinih priča svjedoči o uvijek iznova svježe napisanoj verbalnoj tvari, u koju je autorica udahnula tako vitalan i životvoran vlastiti duh“, rekao je književnik i novinar Mate Kovačević na predstavljanju knjige Jedna ptica pjeva u pustinji Marije Barbarić-Fanuko, održanom u Zagrebu koncem prošle godine. Prikazujući ukratko svaku od 18 priča iz zbirke, zaključio je da zbirka Marije Barbarić-Fanuko nadilazi okvire dječje književnosti pa se priče mogu vremenski, a posebno stilistički svrstati i u vid fantastične književnosti, jer autoričin ezopizam nije sveden tek na puku pouku.

Ugledna pjesnikinja Marija Barbarić-Fanuko s članovima i prijateljima Ogranka MH u Zaprešiću

Duge karijere

Da visoka dob može biti kreativna vidi se i po tome da je Ogranak MH u Koprivnici objavio u svojoj Maloj biblioteci knjigu 93-godišnje Štefanije Novak Priče s perjem, kao završnu knjigu njezine trilogije. To je roman džepnog formata koji na stotinjak stranica opisuje život u građanskoj Koprivnici prije Drugog svjetskog rata. „Pišem od školskih dana, a moj materinji je kajkavski koprivnički”, rekla nam je Štefanija Novak koja je objavljivala u tjedniku Glas Podravine pod pseudonimom Janica z goric, a 1957. je u sarajevskom književnom časopisu Život izašlo nekoliko njezinih radova. No književni procvat doživjela je tek zadnjih godina kada je bila nagrađena na natječaju Draga domaća riječ u Ivancu, dok je 2018. primila priznanje Hrvatskog sabora kulture za prozu Moj deda John na kajkavskom narječju.

Marija Barbarić-Fanuko pjesme počinje pisati u djevojačkoj dobi, a imala je samo 18 kada joj je 1954. bila objavljena pjesma Dah proljeća u časopisu Osvit. Tekstove je objavljivala u listovima za djecu, Modroj lasti, Radosti i Smibu, kao i u onima za mlade kao što su Polet i Studentski list, a u kršćanskoj obiteljskoj reviji objavljuje do danas. Četiri njezine bajke na mađarski preveo je Zoltan Szuka i uvrstio ih u antologiju najljepših bajki svijeta, a napisala je i nekoliko radio-drama od kojih su vrlo poznate Svijetla puževih kućica i Blagi dani. Marija Barbarić-Fanuko bavi se i umjetničkim oblikovanjem vune, a u tom segmentu svojega rada izborila je originalnost vlastitog pletačkog rukopisa u čijim se crtama, ravninama, čvorovima i reljefima jasno prepoznaje pjesnik. Postavila je desetak samostalnih izložbi odjevnih predmeta od vune u mnogobrojnim izložbenim prostorima. Godine 2007. dobila je književnu nagradu Dubravko Horvatić, a zastupljena je u nekoliko antologija, primjerice antologijama hrvatskoga dječjeg pjesništva Sunčeva livada i Lijet Ikara, u izboru Jože Skoka, objavljenima 1990, u Vatrenim pticama, odabranim pričama iz Malog Koncila, prirediteljice Sonje Tomić, kao i u antologiji hrvatske ljubavne poezije Odjeci đulabija koju su 2009. uredili Ludwig Bauer i Lidija Dujić.

'U Ogranku Matice hrvatske u Koprivnici iznimno smo ponosni na našu najstariju članicu i njezin matičarski knjižni opus', kaže Dražen Ernečić

Dražen Ernečić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Koprivnici, oduševljeno predstavlja svoju najstariju autoricu: „Naša vrsna članica Ogranka Matice hrvatske u Koprivnici i autorica Štefanija Novak svojim knjigama poezije Rođenje pjesme i proze Priče s perjem osim što je ostvarila svoju izdavačku trilogiju u Maloj biblioteci Ogranka, iskazala je privrženost nakladništvu Matice hrvatske i njezinim trajnim ciljevima u očuvanju kako standardnog jezika tako i naše podravske urbanizirane kajkavštine koja je najvažnije i najsnažnije identitetsko obilježje podravskog naroda.“ Bez Matice hrvatske ne bi bilo ni najnovijeg izdanja Marije Barbarić-Fanuko koje je objavio zaprešićki Ogranak MH. On je utemeljen 27. svibnja 1971, ali je aktivniji od 1990. kada je održana obnoviteljska skupština. Ogranak nastoji predstaviti i promovirati relevantne umjetnike, a u sklopu nakladništva prati i podržava pjesnike i spisatelje, posebice mlade autore. Osim tradicionalnih manifestacija, poput Dana Ante Kovačića i Susreta Ivice Kičmanovića, organizira tribine s povijesnom, ali i aktualnom tematikom. Spomeničkom djelatnošću nastoji očuvati uspomenu i dati na važnosti svim značajnim ličnostima zaprešićkog kraja koji su svojim djelovanjem ostavili traga u kulturi.

Metafore i simboli

Budući da je Zaprešić zavičaj mnogih velikana hrvatske povijesti, postavljanje spomenika, spomen-ploča i organizirano obilježavanje obljetnica čine okosnicu aktivnosti. Pri svakoj izložbi i u svako zbivanje pokušava se uključiti što više mladih, udruga i pojedinaca. Ogranak je odigrao važnu ulogu u povijesti Zaprešića i cijeloga zaprešićkog kraja, a njegova prisutnost i aktivnost značajni su i danas. Danas je jedan od glavnih čimbenika kulturnog razvoja Zaprešića.

Jedna ptica pjeva u pustinji zbirka je priča koju je Marija Barbarić-Fanuko objavila 1968. godine u vlastitom izdanju. Zahvaljujući zaprešićkom Ogranku Matice hrvatske, zbirka je doživjela pretisak više od pola stoljeća nakon prvoga izdanja, a koncem prošle godine predstavljena je u Zagrebu, s ilustracijama supruga joj Ive Fanuka, akademskog slikara. Pogovor prvoj knjizi napisao je Dalibor Cvitan pod nazivom Čuđenje i nostalgija, opisujući autoricu kao sljednicu Ivane Brlić-Mažuranić, dok je za drugo izdanje pogovor napisala Nada Babić. Zbirka Jedna ptica pjeva u pustinji sadržava osamnaest priča, a prije prve priče Balada o medvjedu stoji pjesma koja je svojevrsni prolog cijele knjige. Pjesma nas upućuje na to da je riječ o pričama o Cvijetu i Zvijezdi, o njihovom neostvarenom susretu, o njihovim blizinama i daljinama, o danu i noći, o iskri i Ptici u letu... Velika početna slova općih imenica cvijet, zvijezda i ptica upućuju na to da nije riječ o likovima nego o pojmovima, metaforama i simbolima.

Reizdanje zbirke iz 1968. i završna knjiga trilogije

Štefanija Novak 2018. izdaje svoju prvu knjigu pjesama Ako bi ljubavi nestalo, 2019. pjesme Rođenje pjesme, a 2021. roman Priče s perjem. Sve knjige objavljene su u Maloj biblioteci Ogranka. Predstavljanje posljednjih dviju knjiga održano je u ispunjenoj koprivničkoj Gradskoj vijećnici 23. rujna 2021. godine. U romanu Priče s perjem ilustracije autorice i Branimira Dolenca prikazuju prizore iz njezinoga života te kako se nekada živjelo – guske u lokvi, podravske crkvice, hranjenje kokoši… Knjige je predstavljala književnica Maja Kušenić Gjerek koja je naglasila da su štokavske i kajkavske pjesme duboko refleksivne i zrele, te da u pjesmama koje su male stihovane priče pjeva o brojnim motivima koje je godinama percipirala tijekom bogatoga života, a koje su sada ugledale podravsko podneblje.

„U knjizi Rođenje pjesme Štefanija Novak objavila je štokavske i kajkavske pjesme, tadijanovićevskog stila, rekao bih stihovanih malih priča“, kaže Dražen Ernečić i nastavlja: „Knjiga Priče s perjem roman je koji se čita u dahu, a govori o staroj predratnoj Koprivnici i otkriva nam ju kroz pogled djevojčice koja promatra svijet i zbivanja oko sebe u svojoj obitelji, tako da dobivamo pregršt kulturno-povijesnih i etnografskih informacija o našem gradu i običajima njegovih stanovnika.“

Životan i moderan

Književnik Dalibor Cvitan u pogovoru knjige Marije Barbarić-Fanuko navodi kako je najvrednije stvaranje jednog posebnog dječjeg podneblja, jednog svijeta, u kojem su i oblaci nad glavom i trava pod dječjim nogama, tj. egzistencijalno puni i integralno životni. Priče Marije Barbarić-Fanuko nalikuju na izbrušeno drago kamenje, prepoznatljivih boja i brušenih oblika, postojana sjaja koji će odsijevati u duhu svakoga čitatelja. Štefanija Novak kaže da najradije piše na svojem materinjem kajkavskom, i da je od mladosti povezana s djelom pjesnika Frana Galovića: „Kao djevojka sam na poklon od prijatelja dobila njegovu knjigu Pjesme, taman prije početka Drugog svjetskog rata. Ispod njegove kućice moji su roditelji imali vinograde u Starigradu na Bilogori kod Koprivnice, a i ulica u kojoj danas živim nosi njegovo ime. Kći i unuke velika su mi pomoć u radu, a pisanje mi olakšava misli i život, te kroz pisanje pobjegnem od turobnih i ružnih stvari koje nosi život.“

Predsjednik Ogranka MH u Koprivnici Dražen Ernečić

„U Ogranku Matice hrvatske u Koprivnici iznimno smo ponosni na našu najstariju članicu i njezin matičarski knjižni opus. Ona je i aktivna čitateljica Vijenca, a članke koji joj zapnu za oko aktivno i prokomentira s nama“, oduševljeno zaključuje Dražen Ernečić. Vrijedne članice koje osjećaju i žive punoću Matice hrvatske dokazuju nam da se produktivan, životan i moderan može biti i u trećoj životnoj dobi.

U pustinji odraslih

Dalibor Cvitan kaže da je knjiga Jedna ptica pjeva u pustinji simbolična slika djeteta ostavljenog u pustinji odraslih. Poput Ivane Brlić-Mažuranić, spisateljica nastoji otrgnuti i oteti od svijeta koji su prisvojili odrasli ono što pripada djeci. A ono što pripada djeci jest svijet legendi. U Marijinim pričama ništa ne strši, nema zlih vještica, opasnih čarobnjaka, strašnih nemani, jedini zmajevi jesu oni izrađeni dječjim rukama od papira. Protagonisti su djeca, sa svojim jasnim i nejasnim tugama, čežnjama i radostima u prirodnom okruženju u odnosu s najbližima i najdražima. Pola stoljeća po prvom izdanju, još jasnije dolazi do izražaja koliko je autorica bila pronicava, dalekovidna, pišući o temama koje su i danas u fokusu zanimanja.