'Da mi nema ove škole, ne bi svita vidila'

Centar za odgoj i obrazovanje Šubićevac u Šibeniku jedina je ustanova u županiji koja se brine o djeci i odraslim osobama s intelektualnim teškoćama – i to čini već 55 godina. „Obilježavajući ovu obljetnicu, želimo naglasiti da je inkluzija antropološka kategorija, unutarnji poziv na zajedništvo u dostojanstvu svake osobe i da je samo treba razotkriti i živjeti“, kaže ravnateljica Centra Nataša Tucak.

Europski projekti

Osim odgojno-obrazovnog programa, Centar je postao prepoznatljiv i po nizu kulturnih i drugih društvenih programa i aktivnosti koji uključuju razne radionice, priredbe, izložbe, prodaju vlastitih radova i proizvoda. U posljednje vrijeme najzaslužnija za promidžbu Centra je Učenička zadruga Šibensko blago koja je osnovana 2004. U radionicama zadruge, modelarsko-tehničkoj, keramičarskoj, ekološkoj i likovnoj, nastaju brojni proizvodi kojima su se učenici predstavili na sajmovima te sudjelovali i osvajali nagrade. Učenici u Zadruzi izrađuju uporabne i dekorativne predmete od gline, prirodne sapune, oslikavaju marame, u sušari Centra suše i pakiraju voće, povrće i začinsko bilje. Svoje su proizvode predstavljali na prodajnim izložbama kao što su Terraneo glazbeni festival 2021, Srednjovjekovni sajam u Šibeniku, Adventski sajam u Šibeniku, Sajam agroturizma u Skradinu, Seljačka tržnica u Zadru.

Osim odgojno-obrazovnog programa, Centar je postao prepoznatljiv po nizu kulturnih i drugih društvenih programa

Centar je školske godine 2010/11. bio nositelj projekta Europskog socijalnog fonda Poboljšano strukovno obrazovanje i socijalno-ekonomska uključenost osoba s intelektualnim teškoćama u Šibensko-kninskoj županiji u vrijednosti od 162.000 eura, 2013/2014. bio je partner Centru za obuku, rad i zaštitu Dobrna iz Slovenije u europskom projektu Korak ka neovisnosti iz programa Mladi na djelu, od 2017. do 2019. Centar je bio partner u projektu ProŠIRI vidike kojem je cilj bio poticanje volonterstva s naglaskom na inkluzivnom volontiranju. Posljednji europski projekt u kojem je sudjelovao, Na leđima konja, počeo je 2018, trajao je 36 mjeseci i omogućio je osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju pristup i sudjelovanje u besplatnim sportskim aktivnostima kojima su, uz tjelesne vještine, povećali i svoju socijalnu uključenost.

Peto desetljeće rada Centra donosi ubrzan razvoj izvaninstitucijskih usluga, a konture onoga što je Centar danas zadane su 2010. kada se uvode nove usluge: pomoć pri uključivanju u programe redovnih predškolskih i školskih ustanova, patronaža za djecu i odrasle u obitelji korisnika, psihosocijalna podrška za djecu predškolskog i školskog uzrasta u Centru uz pružanje podrške roditeljima. Od 2012. godine počinje se pružati usluga rane intervencije za djecu s neurorazvojnim rizikom i djecu s već utvrđenim razvojnim teškoćama. Usluga organiziranog stanovanja uz sveobuhvatnu podršku za odrasle korisnike počinje 2013. godine u iznajmljenom stanu u Šibeniku.

Baština kao inspiracija

„Tijekom 55-godišnjeg putovanja postali smo centar izvrsnosti i suvremena ustanova socijalne skrbi“, kaže Nataša Tucak i nastavlja: „Iako se, naizgled, mnogo toga promijenilo, u bitnome se nije promijenilo gotovo ništa. Osnovna misao vodilja i dalje je neprestano praćenje potreba osoba s intelektualnim teškoćama, djece i odraslih, u odgoju, obrazovanju, rehabilitaciji i ulaganje velikog truda za njihovo što uspješnije uključivanje u društvo.“

Zadruga svojim proizvodima sudjeluje i u humanitarnom radu pa se tako prodajnom izložbom božićnih ukrasa koncem 2021. priključila akciji prikupljanja novca za liječenje djevojčice Kiare Goršić iz Šibenika. Od 2013. u Centru se organizira Dan otvorenih vrata, tematski, uz obilježavanje nekog značajnog datuma: Božića, Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, Dana planeta Zemlje i slično, kada u goste pozivaju lokalne dječje vrtiće, osnovne i srednje škole, a što pridonosi inkluziji djece. Centar je aktivno uključen i u Međunarodni dječji festival gdje sudjeluje s trima radionicama – sportskom, reciklažnom i ritmičko-plesnom. Vode ih učitelji i rehabilitatori, a djeca s teškoćama u razvoju tako su prvi put mogla aktivno sudjelovati u festivalskim radionicama u društvu svojih vršnjaka bez razvojnih teškoća.

„Danas Centar obavlja djelatnost osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja i srednjoškolskog strukovnog obrazovanja po posebnim programima, pruža različite usluge socijalne skrbi, od rane intervencije, psihosocijalne podrške, boravka za učenike, smještaja za učenike, boravka za odrasle korisnike, do organiziranog stanovanja uz sveobuhvatnu podršku za odrasle korisnike“, kaže Nataša Tucak.

Povezivanje učenika Centra s djecom bez razvojnih teškoća odvija se i organiziranjem različitih projekata. Tako je iz dugogodišnje suradnje s Muzejom grada Šibenika i udrugom Argonauta, u sklopu Međunarodnog arheološkog kampa Colentum, na fotografskoj radionici na Murteru nastalo 25 fotografija učenika osnovne škole koje su predstavljene izložbom Svijet mojim očima, najprije u Centru, a zatim i kao jedna od aktivnosti projekta KULTajmo u Šibeniku, financiranog sredstvima Europskog socijalnog fonda i prodajnom izložbom u Muzeju grada Šibenika. 

„Najveću zaslugu što se Centar unatoč svim teškoćama prometnuo u vrhunsku inkluzivnu ustanovu imaju njegovi djelatnici koji su znali prepoznati izazove u svakom vremenu te odgovoriti na njih sustavnom edukacijom stručnjaka te prostornom i stručnom prilagodbom“, kaže Nataša Tucak i posebno ističe kako su u prvih pedeset godina Centrom rukovodila tri ravnatelja: Branko Belamarić, Maksim Roman i ravnateljica Branka Bego. „Svi su oni imali zajedničku misao vodilju, a to je sveobuhvatna skrb o učenicima i korisnicima kojoj je krajnji cilj uvijek njihovo ravnopravno uključivanje u društvo. Osim što su vodili Centar prema suvremenoj ustanovi socijalne skrbi kakva smo danas, njihova je zasluga i prepoznavanje stručnih radnika koji su pridonosili društvenoj uključenosti naših korisnika u namjeri da stupanj inkluzivnosti bude što viši, osmišljavanjem vlastitih projekata ili sudjelovanjem u onima koji promiču inkluziju.“ 

Istaknut ćemo one nedavnije – njihovi su proizvodi bili i dio ponude suvenirnice na šibenskoj tvrđavi Barone, a 2013. modeli-skulpture, keramika i likovni radovi predstavljeni su izložbom Pohvala radosti u šibenskoj knjižnici. Zadrugari su 2016. za Drugi hrvatski iseljenički kongres izradili suvenir nadahnut kulturnom baštinom šibenskoga kraja – šibenskim boulom, to jest kapom, koju su organizatori kongresa darivali uzvanicima. Godine 2018. učenici Centra su između 79 najboljih zadruga u Republici Hrvatskoj osvojili nagradu za najproizvod, unikatnu keramičku zdjelu inspiriranu kulturnom baštinom šibenskoga kraja. Nadalje, 2019. izložbom radova Svileno proljeće – ručno oslikanim svilenim maramama, ukrasnim i uporabnim keramičkim predmetima i prirodnim sapunima – osvojili su prvo mjesto na županijskoj smotri zadruga. Iste su godine na izložbi Skulpture u aluminiju u konkurenciji redovnih osnovnih i srednjih škola osvojili drugo mjesto za svoju aluminijsku ribicu. 

Poticaj za rad

„Ponosni smo i na suradnju s Gradskom knjižnicom koja osluškuje našu kulturnu djelatnost i otvara prostore za izlaganje. Tako smo prošle, zahtjevne, pandemijske godine imali čast u galeriji Gradske knjižnice predstaviti vrlo kvalitetnu, samostalnu izložbu likovnih radova našega dugogodišnjeg korisnika Petra Krešimira Bralića“, navodi ravnateljica Nataša Tucak. Centar se može pohvaliti i izdavanjem lista Zvončić čiji je prvi broj objavljen 1975. U njemu se objavljuju literarni i likovni radovi učenika, događaji u kojima je centar sudjelovao, uspjesi učenika i djelatnika, ukratko, sve što obilježava rad Centra.

„List im je poticaj za rad i kada im se baš i ne da, jer svatko od njih želi prepoznati svoj rad u Zvončiću. Poseban je po tome što se u njemu neće naći samo najbolji, već svaki učenik ima rezervirano mjesto za barem jedan svoj rad ili fotografiju s događaja u kojem je sudjelovao“, kaže Nataša Tucak i za kraj navodi izjavu jedne učenice, sada već odrasle žene koja je jednom prigodom spontano i iskreno izjavila: „Da mi nema ove škole, ne bi svita vidila!“

Dugi put do inkluzivnosti

Centar je osnovan 22. studenoga 1966. kao Specijalna osnovna škola za odgoj i obrazovanje lako mentalno retardirane djece i omladine. Za vrijeme prvoga ravnatelja Branka Belamarića školske godine 1970/71. osnovana je srednja strukovna škola, a naziv ustanove mijenja se u Specijalni centar za odgoj i obrazovanje djece i omladine Šibenik. U skladu sa suvremenim tendencijama, 1983. godine iz naziva ustanove briše se, kao neprimjerena, riječ specijalni, a naziv se mijenja u Centar za odgoj i obrazovanje djece i omladine – Šibenik. 

Ratno je razdoblje za Centar bilo iznimno teško. Na samom početku rata 1991. u zgradu su smješteni prognanici i izbjeglice, njih 134 iz šibenskog zaleđa i Bosne i Hercegovine. Nastavu prekidaju sirene za uzbunu, organizirano je sklonište u kotlovnici Centra, a nastavnici i odgajatelji rade u dežurstvima po 24 sata. Agresor je 1993. zgradu Centra napao raketnim sustavom Orkan, srušen je krov, popucala su sva stakla, a okoliš je zasut tzv. zvončićima. Učenici i dvadeset dvoje odraslih korisnika s intelektualnim teškoćama, izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, preseljeni su u napuštenu derutnu školsku zgradu u Bratskom Docu, selu pored Primoštena.