Za nevidljivu Hrvatsku

Snimio: Mirko Cvjetko

Povod održavanja konferencije za medije i okruglog stola u Matici hrvatskoj 6. listopada bio je izlazak 20. broja Inkluzije, redovitog priloga dvotjednika Vijenca, odnosno obilježavanje polovice projekta Uključiva kultura – potpora socijalnoj inkluziji kroz kulturu putem Vijenca koji Matica hrvatska provodi s partnerima Udrugom Pragma i Društvom za komunikacijsku i medijsku kulturu. Glavni urednik Vijenca i voditelj projekta Goran Galić predstavio je projekt čiji je cilj povećati vidljivost ranjivih skupina u medijima unapređenjem kvalitete medijskog izvještavanja o ranjivim skupinama putem edukacije novinara te samom proizvodnjom medijskih sadržaja.

Okrugli stol Ranjive skupine u društvu i medijima – sinergija kulturnih i socijalnih politika za društvo

Jasna Vaniček-Fila: 'Važan je dijalog, otvaranje osjetljivih tema, edukacija i izvještavanje'

Galić kaže kako je već dugo postojala potreba i razmišljalo se o ravnopravnom i profesionalnom pisanju o ranjivim skupinama koji se u društvo uključuju djelovanjem u području kulture i umjetnosti. „Dugo smo razmišljali o tome kako u Vijencu stvoriti prostor za kulturne sadržaje koji su itekako vrijedni, a za koje jednostavno nije bilo prostora“, istaknuo je Galić.Naime, kako dalje navodi, u medijima nema dovoljno zanimanja za ovakve sadržaje, pogotovo u mainstream medijima, a „osjetili smo da postoji jedna nevidljiva Hrvatska – čitava kulturna scena koja stvara itekako vrijedne sadržaje, koji ne dolaze u medije, koji nisu u fokusu javnosti, a koji itekako zaslužuju medijsku pozornost. Ti su sadržaji u Inkluziji dobili svoj zasluženi prostor“. U dvije godine koliko traje projekt planira se izdati i priručnik za novinare o tome kako izvještavati o ranjivim skupinama, a održat će se i 12 cjelodnevnih radionica za 20 novinara te 12 webinara. “Nacionalna strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti definira četiri skupine u našem društvu koje su u najvećem riziku od socijalne isključenosti, a to su djeca i mlade osobe, starije osobe i umirovljenici, nezaposleni te osobe s invaliditetom. Upravo smo njih odlučili staviti u fokus”, zaključio je Galić i pozvao udruge koje se bave inkluzijom u kulturi da uredništvo obavijeste o svojim programima.

Glavni urednik Vijenca i voditelj projekta Goran Galić/ Snimio Tomislav Pavlek (Hina)

Cilj je pisati afirmativno

Urednik Inkluzije Boris Beck predstavio je sadržaj priloga i način rada novinara. Drži kako je za sve uključene novinare ovo novo područje i da svi zajedno kroz rad još otkrivaju dimenzije cijelog projekta koji je zanimljiv, širok i nov, budući da mediji uglavnom slične teme ignoriraju ili o njima pišu na loš način. „Mislim da na početku nismo točno znali što točno tražimo, ali znali smo što ne želimo. Dakle, ne želimo prikazivati ljude koji imaju različitih poteškoća tako da izazivamo sažaljenje“, što često bude slučaj u komercijalnim medijima. Cilj je pisati afirmativno, predstaviti „žive ljude u živim situacijama“ koji su aktivni članovi društva i pridonose mu u različitim kulturnim područjima, ne prepisivati iz drugih medija, biti profesionalni; „želimo naći ljude koji vrijede, ljude koji nešto dobro rade i predstaviti ih u njihovom uspjehu i borbi“, zaključuje Beck.

Boris Beck, urednik priloga Inkluzija

Jasna Vaniček-Fila, ravnateljica Uprave za medije i razvoj kulturnih i kreativnih industrija    Ministarstva kulture i medija, predstavila je programe koje Ministarstvo provodi, sufinancirane iz Europskog socijalnog fonda, sa svrhom pomoći kulturnim i kreativnim industrijama i društvenim skupinama u riziku od socijalne isključenosti. Istaknula je važnost dijaloga, potrebu za otvaranjem osjetljivih tema, edukacije i izvještavanja o ranjivim skupinama te dodala da su ovakve razmjene mišljenja i iskustava korisni kako bi se tijekom pripreme idućih poziva za sudjelovanje na projektima ponudila inovativna rješenja. Navela je također, kako se i sama desetak godina bavila izvještavanjem o ranjivim skupinama u društvu, čitala izvještaje Pravobraniteljice tako da je svjesna koliko je to važan posao i koliko je osjetljiv rad s ranjivim skupinama o kojima se često u medijima piše stereotipno. Podsjetila je na dosadašnje pozive Ministarstva Umjetnost i kultura 54 +, Umjetnost i kultura za mlade, Mediji zajednice, Umjetnost i kultura online i dr. te dodala da je u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti osigurano 45 milijuna kuna za izgradnju sustava provjere činjenica čime će se dodatno poticati profesionalno novinarstvo.

Jasna Vaniček-Fila, Ministarstvo kulture i medija

Treba zakoračiti u digitalno društvo

Maja Flego iz ureda Pravobraniteljice za djecu napomenula je kako u Uredu pravobraniteljice za djecu prikupljaju informacije o izvještavanju o djeci u medijima. O osjetljivim temama informacije prenose gotovo svi mediji, no malobrojni su primjeri dobrog novinarstva i primjerenog izvještavanja o djeci. Tako primjeri pozitivnog novinarstva ostaju na margini jer prevladaju oni senzacionalistički. U praksi su rijetke i blage sankcije za one koji se ne drže zakona, preporuka i smjernica pa javnost vidi kako se to ne poštuje. Maja Flego navodi i sljedeće: „Nekada se može činiti da su tu zakoni o zaštiti djece u izvještavanju sasvim jasni, pogotovo Zakon o elektroničkim medijima koji izričito zabranjuje otkrivanje identiteta djeteta, no bilo bi mnogo jednostavnije kada bismo se svi slagali u tome što je to što ugrožava sigurnost djeteta.“ Stoga se, uz zakone i propise, očekuje i stručna procjena te etička angažiranost novinara.

Maja Flego iz ureda Pravobraniteljice za djecu

Profesor Igor Kanižaj s FPZG-a naglasio je kako je „medijska pismenost zaista nešto što nam treba na svim razinama“. Ona je obično usmjerena prema djeci, no jednako je potrebna starijoj populaciji, što se posebno vidi u ovo pandemijsko vrijeme. Također je napomenuo da novinari moraju znati gdje tražiti podatke kada pišu o osjetljivim temama, čitati zakone, znati pronaći i interpretirati podatke, uključiti stručne sugovornike, a ocijenio je kako je upravo takvo specijalizirano novinarstvo u Hrvatskoj na najnižoj razini. „Novinarstvo danas više ne može biti samo komercijalno isplativo. Novinarstvo u našem društvu, pogotovo u ovo vrijeme, ima daleko veću ulogu“, zaključuje Kanižaj. Potrebno je ozbiljno zakoračiti u digitalno društvo i uključiti društvene mreže u svoj rad: „Cilj uključivanja jest da se uđe u sadržaj koji većina gleda.“

Maja Flego: 'Primjeri pozitivnog novinarstva ostaju na margini jer prevladaju oni senzacionalistički'

Nedjeljko Marković iz Pragme predstavio je godišnje dodjele nagrada Hrvatske mreže protiv siromaštva o dostojanstvenom izvještavanju o siromaštvu i nagradu udruge Pragma za novinare koji promiču vrijednost obrazovanja. Ovakve nagrade imaju velik značaj jer pridonose dugoročnoj analizi izvještavanja o ovim temama na temelju kojih se može djelovati. Marković iznosi kako je novinarima u ovom projektu bilo važno za početak vidjeti kako funkcioniraju razne socijalne politike i kako te politike moraju biti usmjerene osnaživanju i izlasku iz neke nepovoljne situacije, a materijalno siromaštvo samo je mali dio tih problema. „Važno je znati kako o tome postoje razni statistički podaci, koji su javno i online dostupni, ali moramo imati određeno predznanje za čitanje tih podataka“, jer je različite statistike koje su dostupne potrebno postaviti u specifični kontekst. Marković zaključuje „da osobe koje su stručnjaci i koje su spremne iznijeti svoje mišljenje – spremne su i s novinarima razgovarati o tim problemima; dakle, da se ne srame, ne boje, ne strahuju da će nakon svojeg javnog medijskog nastupa biti stigmatizirani, na neki način oštećeni, u političkom ili nekom profesionalnom smislu.“

Ne cijeni se kompetencija

Ravnatelj kazališta slijepih i slabovidnih osoba Novi život Vojin Perić navodi kako ne voli čuti da je isključen iz društva zbog svojeg invaliditeta: „Uvijek kada čujem inkluzija i uključivanje pitam se tko me isključio i kad i zašto! Ako je sljepoća razlog isključivanja, onda je ovo društvo zakazalo u svojem fundamentu. Onda ono zapravo mora razmisliti o svojim pogreškama, bile one iz prošlosti ili iz sadašnjosti, jer su permanentno i još uvijek tu.“ Također, drži kako je vrijeme da ranjive skupine dobiju prostor u medijima izvan specijaliziranih i posebnih emisija koje zapravo getoiziraju osobe s invaliditetom. Potrebno se pojavljivati u gledanim emisijama, zato što osoba s invaliditetom ima svoje mišljenje i o politici, kulturi… o svim temama. Kazalište u kojemu djeluje može se nazvati „inkluzivni teatar“ iako on to više nije jer postoji od 1948. godine i, kako jen rekao, najstarije je kazalište slijepih osoba u svijetu. Iako su sve to činjenice, oni još uvijek pripadaju udruzi civilnog društva „jer je u Hrvatskoj sve strpano u civilno društvo i druge socijalne usluge što nije dobro“, kaže Perić te nastavlja: „Danas je teško biti dobar novinar. Mislim da je malo struka u kojima ima toliko različitih zanimanja i tobožnjih stručnjaka koji su spremni pisati o svemu, a nemaju s novinarstvom nikakve veze. Da, pripadam osobama s invaliditetom, ali samo u nekom općem i početnom smislu. I zašto je to tako? Uvijek se o osobama sa sljepoćom govori tako da je sljepoća u svemu dominantna. To ne da je krivo – to je nakaradno! Jer se ne cijeni naša kompetencija, naše stvaralaštvo, nego se sljepoća postavlja kao dominantan atribut. A to je krivo.“

Vojin Perić: 'Vrijeme je da ranjive skupine dobiju prostor u medijima izvan specijaliziranih i posebnih emisija'

Nažalost, polovicu puta Inkluzije obilježio je i prerani odlazak uvijek aktivne suradnice priloga Mire Muhoberac, urednice književne rubrike Vijenca, koja je značajno pridonijela stvaranju kvalitetnog sadržaja o socijalnoj uključenosti kroz kulturu. Svojim predanim radom, usredotočenošću i pedantnošću ulazila je u srž tema, rukovodila se činjenicama i primjerima, otvarala diskusije i gorljivo se zalagala za ravnopravan položaj svih skupina u društvu, posebno onih skupina koje su ranjive i vezane uz kulturu. „Ona je zapravo na neki način bila naša živuća karta, osobna karta, bilo joj je stalo do kazališta i do ljudi koji su htjeli smanjiti predrasude“, smatra Perić.

Sudionici i projekt

Na okruglom stolu sudjelovali su glavni urednik Vijenca i voditelj projekta Goran Galić, urednik priloga za promicanje socijalne uključenosti Boris Beck, ravnateljica Uprave za medije i razvoj kulturnih i kreativnih industrija Ministarstva kulture i medija Jasna Vaniček-Fila, savjetnica iz ureda Pravobraniteljice za djecu Maja Flego, glumac i ravnatelj kazališta slijepih i slabovidnih osoba Novi život Vojin Perić, pročelnik Odjela za medije Matice hrvatske, profesor na Fakultetu političkih znanosti i potpredsjednik Društva za komunikaciju i medijsku kulturu Igor Kanižaj, predsjednik udruge Pragma Nedjeljko Marković te dio novinara koji sudjeluju u projektu. Okruglim stolom moderirala je Tamara Kvas, administrativna djelatnica na projektu. Nositelj projekta je Matica hrvatska, a partneri Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu te udruga Pragma. Predviđeno trajanje projekta je 24 mjeseca, a ukupni iznos projekta je 1.393.707,02 kuna. Bespovratna sredstva osigurana su iz Državnog proračuna Republike Hrvatske (15%) i iz Europskog socijalnog fonda (85%).