Novi pogled na likovnost

Inkluzivna izložba Gledam dodirom i njezin reprezentativni katalog bili su predstavljeni na Danu muzeja 18. svibnja u zagrebačkoj knjižnici Bogdan Ogrizović. Iz­ložba i katalog nastali su prema koncepci­ji Lane Bede, više kustosice pedagoginje Gradskog muzeja Karlovac, u suautorstvu s profesoricom likovne kulture Tanjom Parlov iz Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek iz Zagreba.

Izvor fotografija: Arhiva Gradskog muzeja Karlovac

Najmlađi posjetitelji bili su oduševljeni da se muzejski izlošci konačno smiju dirati

Lana Bede i Tanja Parlov s dizajnerom Markom Rašićem

Katkad i likovni profesionalci, zavedeni osobnim vizualitetom, zaboravljaju da slijepi mogu putem taktilnog osjeta vrlo dobro komunicirati s plastikama skulpture, reljefa, duboreza, tapiserije… Taktilnost ne može zamijeniti osjet vida, ali otvara neslućene mogućnosti koje tek treba iskoristiti – sažeto je u uvodu kataloga Gledam dodirom koji su predstavili recenzenti, docent na Odsjeku za povijest umjetno­s­ti riječkog Sveučilišta Danko Dujmović, muzejska savjetnica Tiflološkog muzeja u Zagrebu Željka Sušić, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar Ante Vranković te autorice Lana Bede i Tanja Parlov. Mode­ratorica je bila Silva Tomanić Kiš.

Ante Vranković: ‘Katalog popunjava prazninu u likovnoj pedagogiji’

 „Naša je škola šarena, imamo skulpture, reljefe, crteže. Inzistiram da videća djeca rade taktilno kako bi ostvarila kontakt s onima koji slabo vide ili uopće ne vide. Prisjećajući se svojih pedagoških početaka, navodi kako je razmišljala otkuda i kako početi raditi te se sjetila kako sve počinje od prostora. Tako i naš život poči­nje u majčinoj utrobi koja je mračna i bučna, ali se u njoj svejedno osjećamo sigurno i lijepo. I nakon te spoznaje počela sam od edukacije istraživanja prostora, da bi kasnije prelazili na oblik, površinu, boju kako bi potom mogli razumjeti i crtež. U našoj školi to radimo taktilnije, a sve kako bismo mogli razviti komunikaciju“, istaknula je Tanja Parlov na predstavljanju kata­loga za koji kaže da je pozitivan iskorak za sve koji će sudjelovati u postavlja­nju budućih izložbi.

Muzejska savjetnica Tiflološkog muzeja u Zagrebu Željka Sušić istaknula je uspješnost Kataloga u svim njegovim dije­lovima i ocijenila ga vrijednim alatom za kolege koji rade ili će raditi s osobama oštećenog vida. „On je i temelj i važan izvor informacija za kustose, jer im otvara jedan novi pogled na promatranje i tuma­čenje likovnosti. To je prvi takav katalog objavljen u Hrvatskoj i nadam se da kolege kustosi više neće dvojiti hoće li i kako izlagati umjetnost osoba koje nisu u središtu društvenoga interesa. Katalog pokazuje što se sve može napraviti u stručnim rukama“, rekla je Željka Sušić.

Važan iskorak

Da je Katalog o izložbi Gledam dodi­rom važan iskorak ocijenio je na predstav­ljanju i Danko Dujmović, posebno nagla­sivši kvalitetnu suradnju više struka i uklju­čivanje više skupina. „Izložba se obra­ća svima, ne samo djeci i osobama s in­va­liditetom. Katalog postaje relevantna li­teratura, a to je važan iskorak“, poručio je. Likovni kritičar Ante Vranković istaknuo je kako je prvo zamijetio da Katalog popunjava prazninu u likovnoj pedagogiji. Citirajući Aristotela koji je kazao da su „oči najvrednije što ljudsko tijelo ima, jer Grk prije svega očima doživljava svijet“, ocijenio je kako to i nije potpuno točno. Osobe s oštećenjem vida mogu gledati skulpture na način na koji ih gledaju i sami kipari koji kažu da ih više „gledaju“ prstima. „Ova izložba dala mi je cijeli novi kut gledanja po kojem je dodir točka na i opažanja, odnosno da se nekada vid treba isključiti kako bi se jače osjetio dodir. Ovom izložbom i Katalogom dobili smo premium sadržaj koji ćemo pamtiti i rado ga se sjećati. Lijepo, kvalitetno i humanistično“, zaključio je Vranković.

Skulpture su u rasponu od 2500 godina, od prapovijesnih idola, do moderne skulpture i dizjna 21. stoljeća

Gledam dodirom prva je inkluzivna izložba Gradskog muzeja Karlovac na kojoj su videći i nevideći posjetite­lji mogli upoznati začudan svijet likovnog stvaralašt­va djece i mladih oštećenoga vida i putem dodira doživjeti vrhunska kiparska djela iz galerijskog fundusa, javnih i privatnih zbirki. Izložba Gledam dodirom otvorena je u karlovačkoj galeriji Vjekoslav Karas u rujnu 2019. u organizaciji Gradskog muzeja Karlovac i u suradnji s Centrom za odgoj i obrazovanje Vinko Bek iz Zagreba. Sastojala se od dvaju dijelova. U prvom dijelu izložbe, koji se otvara prolazom kroz tamnu sobu, predstavljeno je sedamdesetak radova učenika u dobi od 4 do 25 godina, s različitim vrstama i stup­njevima oštećenja vida, iz Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek. Radovi su nastali u mediju male plastike, reljefa, taktilnih slika i crteža pod mentorstvom Tanje Parlov.

Slijepa djevojka uspijeva dodirom doživjeti pomalo zastrašujuću skulpturu mačke

 Dubok trag

Da bi komunikacija bila bliska i životna, u drugom dijelu izložbe predstav­ljen je izbor skulptura razvrstan u tri tematske cjeline: ljudska figura, animalistika i apstraktni oblici. Skulpture su nastale u širokom vremenskom rasponu, od 2500 godina starih prapovijesnih idola s Turske kose preko klasika moderne skulpture do eksperimentalnog dizajna 21. stoljeća, u različitim materijalima i tehnikama izrade, pružajući publici bogat taktilni doživljaj. Izloženo je ukupno 30 umjetničkih skulptura, četiri replike iz Arheološke zbirke Gradskog muzeja Karlovac i jedna prostorna instalacija dizajnerskog kolektiva Numen.

Među 18 autora brojna su imena kipara koji su ostavili dubok trag u hrvatskoj i europskoj umjetnosti 20. stoljeća: Ro­bert Frangeš Mihanović, Branislav Deško­vić, Vanja Radauš, Kosta Angeli Radovani, Dušan Džamonja, Vojin Bakić i Branko Ružić, autor koji je po broju radova bio najzastupljeniji na izložbi. Izložene su i skulpture nedavno preminulog kipara Zlatka Zlatića, potom Izvora Oreba, Stje­pana Gračana, Vesne Popržan, Hrvoja Dumančića, Irene Podvorac, Renate Vranyzany Azinović i Edith Merle.

Izložena su i antologijska djela hrvatskog kiparstva 20. stoljeća poput Deško­vićevog Psa na tragu (1910) i Frangešova Purana (1904) u vlasništvu Gliptoteke HAZU te Bakićevog Bika (1970) iz fundusa Gradskog muzeja Karlovac kojeg je publika imala priliku vidjeti nakon više desetljeća. Za potrebe izložbe radovi su bili posuđeni iz Gliptoteke HAZU, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Moderne galerije u Zagrebu, Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda, iz privatne zbirke Azinović i od samih umjet­nika koji su spremno prihvatili ideju da se pu­blici dopusti taktilno iskustvo umjetnina.

Instalacija TUFT hrvatsko-austrijskog kolektiva Numen / For Use koju su djeca mogla osjetiti na poseban način

Intrigantan postav na površini od 400 četvornih metara na prvom katu Galerije bio je oblikovan prema načelima univerzalnog dizajna s nizom prilagodbi za slijepe posjetitelje, kako bi im izložba bila pristupačna. Izložbeni postament u obliku neprekinutog meandra pratio je razvedenu obrisnu liniju galerijskog prostora i omogućavao slijepim posjetiteljima lakše snalaženje i samostalno kretanje kroz prvi dio izložbe. Radi veće pristupačnosti i mogućnosti lakšeg opipa, dječje skulpture i reljefi, ali i slike i tekstualne legende na videćem tisku i na brajici bili su izloženi na horizontalnoj plohi. Također se vodilo računa o posjetu djece pa je projektirana niža visina postamenata. Svi izložbeni tekstovi, biografije kipara i predmetne legende bili su tiskani i na Brailleovom pismu, ­a izrađen je i taktilni tlocrt izložbe, zahva­ljujući tiskari Centra za odgoj i obrazova­nje Vinko Bek.

 Neočekivano iskustvo

 Bilo je dopušteno dodirivanje svih izlo­žaka, na što su upućivali i natpisi. Na po­čet­ku izložbenog prostora izgrađena je tam­na soba kroz koju se moralo proći da bi se došlo do same izložbe. Ona je videćim posjetiteljima nudila simulaciju sljepoće i svojevrstan metaforički ulaz u drukčiji svi­jet kroz novo i neočekivano perceptivno i prostorno iskustvo. Na ulazu u tamnu sobu posjetiteljima je na raspolaganju bio bijeli štap, a u tami izložena skulptura Studije za spomenik Vjekoslavu Karasu, rad K. A. Radovanija. Skulptura je bila dostupna samo opipu i praćena legen­dom na brajici, stavljajući u povoljniji položaj one koji znaju čitati ovo pismo. Svim su posjetitelji­ma za razgled izložbe bez osje­ta vida bile na raspolaganju maske za oči, dar trgovačkog lanca DM-a. Izložba Gledam dodirom bila je postavljena u Slavonskom Brodu, a u planu je gostovanje u Zagrebu i u Zadru.

Bik Vojina Bakića također je bio izložen rukama

Dodir i kultura

Putokaz za muzealce, umjetnike i druge stručnjake kako organizirati inkluzivne izložbe

I izložba i katalog pozivaju na upo­znavanje začudnog likovnog svijeta dje­ce oštećenoga vida. To su vrhunski sadržaji i putokaz za sve muzealce, umjet­ni­ke i druge stručnjake kako organi­zi­ra­ti ovakve i slične inkluzivne izložbe, ukla­njati predrasude i pokazati da je sve moguće. Jedna od vjerojatno najvećih pred­rasuda s kojima se slijepi susreću jest uvjerenje većine videćih ljudi da nedostatak vida predstavlja nepremo­stivu prepreku u doživljavanju i kreira­nju li­kov­nog djela, a upravo izložba Gle­dam dodirom i ovaj katalog uklanja­ju te pred­rasude. Cjelokupnu izložbu svojim je di­zajnerskim umijećem u kata­og preto­čio dizajnerski studio Vrabec/Ra­šić koji je za taj uradak između osta­loga dobio i prestižnu međunarodnu nagradu SEGD Global Design Award 2020 i ZGDW Winner 2020 za inovativni dizajn izložbe. Naslovnica katalo­ga vizualno nas vrlo dojmljivo upućuje u temu i po­ve­­zuje sve osobe, one videće i oštećenog vida – dodir i kultu­ru. Upe­čatljiv reljef na naslovnici pojačava taj dojam, kao i naslov koji je napisan Brailleovim pismom. Unutraš­njost kata­loga sadržava struč­ne autorske tekstove uz istoimenu izložbu, biografije 16 umjet­nika, kata­loš­ke podatke za više od 130 izloženih djela, fotografije, popis odabrane literatu­re i prilog dizajnera iz Studija Rašić.