ART TERAPIJA
„Zbližavanje ljudi, njihovo nadahnuće i umirivanje temeljne su vrijednosti umjetnosti čija je važnost postala bolno očita tijekom pandemije koronavirusa. Stotine su tisuća ljudi izravno pogođene bolešću, a još milijarde osjećaju njezine neposredne posljedice, bivanjem u potpunom zatvaranju ili stojeći na prvim crtama u borbi protiv virusa. Stoga je i ovogodišnje obilježavanje Svjetskog dana umjetnosti podsjetnik na moć koju umjetnost stvara povezivanjem i ujedinjavanjem u vremenima krize“, stoji u poruci koju je Andrey Azoulay, glavni tajnik UNESCO-a uputio 15. travnja, u povodu ovogodišnjeg obilježavanja Svjetskog dana umjetnosti.
Art terapija može djeci omogućiti da iskažu svoje emocije, primjerice strah od liječnika/ Izvor: Ivana Ježić likovna pedagoginja
Iako je Dan umjetnosti posljednji dodan na listu „svjetskih dana“, već dvije godine po svojem utemeljenju pokazao je da obilježavanje nematerijalne vrijednosti sveukupnosti ljudskog života nije samo prigodničarsko, već posebno u trenucima iščašenog stanja pojedinačne i kolektivne svijesti posjeduje snažnu materijalnu komponentu. U trenutku pandemije proširio se i izmijenio koncept ranjivih skupina, crte njihova razgraničenja od „ostatka“ društva postale su propusnije, a klišejizirana „promjena“ koja nas „sve čini osjetljivijima“ iz redova ne tako dobre književnosti preselila se u stvarnost i navela sve dionike društvenih procesa da promisle o očuvanju vlastitog, kao i kolektivnog, fizičkog i mentalnog zdravlja.
Terapeutski učinak koji jednom stvoreno umjetničko djelo, ponajprije likovne, ali i ostalih sfera umjetnosti, može imati na promatrača, ne treba posebno isticati, no ruski je umjetnik i teoretičar umjetnosti Wasilij Kandinski umjetnost definirao kao „vanjski izraz unutarnje potrebe“ i time proširio granice dotad uskog i elitistički nastrojenog kuta gledanja prema kojem su umjetnost i kultura odraz višeg duhovnog određenja i stvaranja te, kao takva, nije otvorena svim društvenim skupinama. Definicija Kandinskog širi i definiciju terapijskog u umjetnosti pa ono proizlazi iz ostvarenja vlastite potrebe i stvaranja osobnog umjetničkog djela, sa svim njegovim manjkavostima i nedostatnostima.
Kroz art terapiju može se ostvariti komunikacija o traumatičnim temama za mlade kao što je nasilje/ zvor: Ivana Ježić likovna pedagoginja
Na to se razmišljanje lijepo naslanja definicija Huskvalea i Learnontha koja umjetnost vidi kao „dovoljno ozbiljan oblik igre koji pomaže konstruirati, izraziti i dodijeliti značenja te ambivalentnost ljudskog stanja učiniti podnošljivijom.“ Je li takvo promišljanje utopističko? Šire zahvaćeno vjerojatno i jest, no temeljeno samo na pojedinačnom iskustvu, vrlo je lako kroz umjetnost oblikovati svijet i svjetonazor.
Imajući u vidu podastrte činjenice, jasno je zašto art terapeuti ne moraju nužno biti osobe s formalnim likovnim obrazovanjem, zašto art terapeutu nije potrebna čak ni zavidna razina likovne nadarenosti, no ono što mora posjedovati osjećaj je za drugog, pozorno osluškivanje i svijest o onome što u drugog terapijom želi potaknuti. U Hrvatskoj donedavno nije postojalo formalno, srednje ili visokoškolsko obrazovanje čijim bi završetkom polaznik postao diplomirani art terapeut ili magistar art terapije pa su prazninu često ispunjavali psiholozi, povjesničari umjetnosti, liječnici (a posebno specijalisti psihijatrije) ili edukatori-rehabilitatori s dodatnim neformalnim obrazovanjem, no u posljednje je vrijeme na zagrebačkom Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu utemeljen Odsjek za motoričke poremećaje, kronične bolesti i art-terapije, pri Savjetovalištu Fakulteta hrvatskih studija u tijeku je edukacija za praktičare ekspresivne art terapije, a Sveučilište u Osijeku jedan je smjer specijalističkog poslijediplomskog programa Kreativne terapije stvorenog u sinergiji Umjetničke akademije i Medicinskog fakulteta posvetila ovom, u društvenom kontekstu sve važnijem, iskustvenom doživljavanju umjetnosti.
U art terapiji mogu se koristiti pa i miješati sve tehnike – od raznih otisaka, do slikanja kistovima ili čak prstima/ Izvor: Ivana Ježić likovna pedagoginja
Iako potražnja za ovakvim terapijskim pristupom raste, programi nisu još dovoljno poznati izvan uskih granica struke, a kolektivnoj neosviještenosti pridonosi i još uvijek prevladavajuća stigma koju svakovrsna terapija iz domene očuvanja psihičkog ili mentalnog zdravlja donosi sa sobom. No ovakvom vrstom terapijskog pristupa ne služe se samo kliničari, psiholozi i psihijatri, već je prisutna i u mnogim dječjim vrtićima, školama i u domovima za starije osobe, kao i na bolničkim odjelima čiji su pacijenti, zbog ozbiljnosti svojih bolesti, primorani na dugotrajno liječenje i boravak u bolnici. Postoje, osim toga, i iskustvene radionice art terapije za svekoliku zainteresiranu javnost i na jednu sam se takvu 2006. godine, kao studentica preddiplomskog studija na riječkom Sveučilištu, odlučila i sama.
Na prvi pogled nalik na običnu učionicu likovne kulture, prostorija za art terapiju sastoji se od nekoliko školskih klupa, mapa za crtanje i različitih sredstava za poticanje kreativnosti; škara i ljepila, kolaž-papira, bojica i flomastera… Terapijski postupak, kako nam je u kratkom uvodu kazala voditeljica radionice, najčešće započinje odabirom zadane teme na koju će se sudionici pokušati izraziti. Drugih ograničenja u načinu i odabiru tehnike nema. Budući da se, kao i kod svakog sličnog procesa, polaznik art terapije pred skupinom rastvara postupno, tako je i tema naše iskustvene radionice, ujedno prvog i jedinog susreta, bila – bojenje vlastitih emocija. „Kad bi vaše emocije bile boja, o kojoj bi emociji bila riječ?“ – to je bilo postavljeno pitanje.
Izvor: Pixabay
Shvativši zadatak vrlo doslovno, papir sam od ruba do ruba obojila jednoličnom nijansom crvene, bez naglasaka i prijelaza, što je naša voditeljica protumačila kao odraz vrlo snažne osobnosti i vladanja emocijama. Njezina je pogrešna pretpostavka razotkrila silnu važnost razgovora o proizvedenom materijalu jer, kazala sam pred skupinom, jednostavno sam, posve doslovno i suhoparno, samo pratila uputu. Ipak, kroz razgovor smo kao sudionici spoznali zašto je svakome od nas određena boja važna i zašto smo baš njome odlučili obojiti svoju osobnost te naposljetku dobili upute kako da u budućnosti koristimo umjetnost kao oslobađajući oblik izražavanja. Doista, nešto je posve slobodarsko u spoznaji da, u svijetu čije je temeljno pravilo natjecanje, postoji stvaralački segment u kojem natjecanja nema. Nema konkurencije, tržišta, a čak i potreba za nadilaženjem prethodnih vlastitih rezultata iščezava.
Bavljenje art terapijom nije tek puka razonoda, već u njoj polaznici često rješavaju duboko usađene, katkad i pažljivo zakopane probleme. Naša se voditeljica prisjetila razvojačenog branitelja koji je na jednom listu papira nacrtao visoku kuću čiji je krov parao visoke oblake, a onda se, objašnjavajući svoj rad, vrlo emotivno prisjetio svojeg angažmana u padobranskoj jedinici za vrijeme Domovinskog rata. „Događa se, iako nije uobičajeno, da i tako duboke traume izađu na art terapiji. U pravilu su puno češće rezervirane za individualne terapije i razgovore, manje neformalno okruženje, no i to je samo dokaz u potvrdu bezbrojnosti okidača i pokretača ljudske psihe.“
Animirani film Neobična kupka gospodina Otmara, pod vodstvom akademskog umjetnika Nike Radasa, izradili su pacijenti Klinike za psihijatriju Vrapče, a prikazan je na mnogim međunarodnim festivalima
Uputila nas je također kako, zbog svojeg neverbalnog elementa i predavanja primata slikovnoj komunikaciji, art terapija vrlo uspješno služi u radu s pacijentima s dijagnosticiranim shizofrenim poremećajima kojima art terapija omogućuje dozirano uključivanje u odnos s drugom osobom kako to na verbalno usredotočeni procesi ne mogu učiniti. „U terapijskom procesu osoba razvija osjećaj da postoji u svijetu i da može razviti svoj identitet izvan identiteta, primjerice, osobe s psihičkim poteškoćama koji tad više nije primarni, već samo jedan od konstruktivnih elemenata identitarnog mozaika. To što ja kao terapeut prihvaćam i vrednujem sve što je izraženo na papiru i u polaznika stvara osjećaj bezuvjetne prihvaćenosti i pripadanja, što je neizmjerno važno. Osim toga, stvara se bitan osjećaj autonomije jer polaznik sâm odlučuje kojim će se priborom i kako poslužiti, osim krovne teme ništa mu nije zadano što ga čini slobodnim i oslobađa od mogućnosti pogrešnog odabira.“
Kreativnost je, ne zaboravimo, i jedna od najčvršćih spona među članovima mikrozajednice i poveznica s djetinjstvom. Stoga je od najveće važnosti art terapiju ispreplesti kroz sve faze odgojno-obrazovnog procesa i tako, osim za ozdravljenje, njezinu moć iskoristiti kao poveznicu. Između darovitih i onih s poteškoćama, kao inkluzivnu crtu prave škole za život.
Art terapeuti moraju imati osjećaj za drugog, pažljivo osluškivati i imati svijest o onome što u drugog terapijom žele potaknuti/ Izvor: Pixabay
Doista, art terapiju umjesto u uskim i strogim okvirima terapijskog procesa treba promatrati kao trostrani dijalog između polaznika, posjetitelja i umjetnosti. U ljudima, vidimo to i po potrebi za posjećivanjem umjetničkih prostora, kao i po sve većem broju umjetničkih radionica, postoji inherentna potreba za stvaranjem i mogućnost izražavanja, i iako nije datost, nameće se kao nužna. Da bi se reducirao stres, stvorilo pozitivno ozračje u životu ili jednostavno razriješilo dvojbe s kakvima se pojedinac u životu često susreće, valja se znati u toj kreativnoj slobodi prepustiti. Umjetnost dokida filtere s kakvima se susrećemo u posve verbalnom iskustvu, a takvi su nam filteri, vidimo to i u ovom pandemijskom trenutku, često vrlo opasni, opterećujući i doprinose, umjesto olakšavanju, dodatnom opterećenju ionako složenog stanja.
Prilog Vijenca za promicanje socijalne uključenosti
Nakladnik
Matica hrvatska
Ulica Matice hrvatske 2
10000 Zagreb
Za nakladnika
Miro Gavran, predsjednik Matice hrvatske
Voditelj projekta
Goran Galić, glavni urednik Vijenca
Koordinatorica projekta
Jelena Gazivoda, izvršna urednica Vijenca
Urednik Inkluzije
Boris Beck
Projektna administratorica
Tamara Kvas
Prijelom i dizajn tiskanog izdanja
Borovac i Bence d.o.o.
Lektura
Elizabeta Pernar
Adresa uredništva
Redakcija Vijenca - Matica hrvatska
Ulica Matice hrvatske 2, 10 000 Zagreb
E-adresa
Tisak
Tiskara Zagreb d.o.o.
Radnička cesta 210, 10000 Zagreb
Za više informacija o EU fondovima
strukturnifondovi.hr
Prilog Inkluzija izdan je u okviru projekta Uključiva kultura - potpora socijalnoj inkluziji kroz kulturu putem Vijenca koji provodi Matica hrvatska s partnerima Udrugom Pragma i Društvom za komunikacijsku i medijsku kulturu.
Sadržaj priloga Inkluzija isključiva je odgovornost Matice hrvatske.
Klikni za povratak