Književnost u zatvoru

Zatvorenička populacija, nakon izlaska iz zatvora, doživljava ekskluziju iz društva, a ta skupina ljudi nerijetko završava na mar­ginama društvene zajednice ili u reci­divu. Ivana Zanze iz udruge Roda, koja već sedam godina radi sa zatvorenicima u hrvatskim zatvorima, upozorava kako je po­vrat počinitelja kaznenih djela u zat­vor u Hrvatskoj visok. Civilno društvo u Hrvatskoj zadnjih desetak godina sve više prepo­znaje potrebu i prostor za angažman u podršci zatvorenicima i/ili njihovim obite­ljima, dok je u Europi ta praksa već dugo prisutna i prepoznata od institucija kao vrijedna podrška sustavu i zajednici. Ivana Zanze ističe: „Zatvorenici i njihove obi­telji su u pravilu višestruko margina­lizira­ni, često se radi o pripadnicima etnič­kih manjina, nezaposlenima, slabije obrazo­va­­nima, bez jače socijalne podrške. Nakon po­či­njenja kaznenoga djela, ne samo zatvorenik, već i cijela obitelj izložena je i stigmi okoline, a posebno su ranjiva djeca, njih više od 12.000 godišnje u Hrvatskoj. Ako nakon izlaska iz zatvora osoba nema neko svoje sidro, bila to obitelj, posao, prijatelji koji su podrška, lakše se vratiti na stari način.“

Predstavljanje projekta Pisci u zatvoru Udruge Skribonauti u klubu Booksa – gostujući književnici večeri Aleksandra Kardum, Gordan Duhaček i Marinko Koščec/ Snimio: Robert Anić,PIXSELL

Mogućnost rada

Više od trideset organizacija civilnog društva udružilo se u Platformu za resocijalizaciju koja bi trebala omogućiti učinkovitiju rehabilitaciju i resocijalizaciju počinitelja kaznenih djela i pružanje podrške njihovim obiteljima. Osnivanje platforme inicirale su Udruga Roda koja s organizacijama Hrabri telefonom, Status M i Ekonomskom klinikom provodi projekt Moto#R – Motiviranjem i osnaživanjem do resocijali­zacije, koji se financira sredstvima Europske Unije iz Europskog socijalnog fonda.

Udruga Roda svoj rad u zatvorskom su­stavu ponajviše je usmjerila na problem dje­ce zatvorenika koji su nevidljiva sku­pina, a u Europi ih zovu „siročićima pravde”, te na jačanje roditeljskih vještina zatvorenika i ostvarivanje bliske komunikacije dje­ce s roditeljima, kada je to u interesu djeteta. Ivana Zanze smatra da je za uključenje bivših zatvorenika u zajednicu bitno njihovo zapošljavanje: „Strana iskustva pokazuju da ako se osoba ne zaposli unutar nekoliko mjeseci nakon izlaska iz zatvora, šanse za ponavljanje kaznenih djela su 70%.“ Stoga je bitno da zatvorenici i u zatvoru imaju mogućnost rada, da se tamo razvijaju programi koji će ih osposo­biti za današnje tržište rada i da po izlasku imaju ideju o tome koji se poslovi traže i kome se javiti. Nevladine organizacije usmje­rene su i na individualni rad s počiniteljima kaznenih djela kroz mentorstva i savje­tovanja o njihovoj životnoj situaciji te na izradu individualnih financijskih planova s konkretnim ciljevima i rokovima koji im mogu pomoći u vođenju i discipli­niranju. Tijekom projekta Moto#R održala se jednodnevna konferencija za potencijalne poslodavce u Zagrebu, provele su se osmišljene i organizirane edukacije i izra­đen je priručnik o osobnim financijama i mogućnostima na tržištu rada.

Ivana Zanze, supokretačica čitateljskog programa za zatvorenike i njihovu djecu/ Snimio: Robert Anić/PIXSELL

Platforma za resocijalizaciju u svoje je redove primila udruge koje se bave umjet­nošću i kulturom. Udruga Skribonauti do sada je realizirala ciklus književnih doga­đanja u šest zatvora te umjetničke radioni­ce u osam zatvora i dvije kaznionice. Programi Skribonauta do sada su uključili više od 400 zatvorenika i zatvorenica, koji su u evaluacijama radionica većinom isticali potrebu prisutnosti kulturnih i umjetničkih sadržaja u zatvorskom sustavu.

Udruga Skribonauti, iza koje stoje Paula Zore, članica Ženske sobe i Platforme za reproduktivnu pravdu, i splitska kroatistica, an­glistica i spisateljica Luiza Bouharaoua, sa svojom mrežom suradnika, djeluje desetu godinu. Predsjednica udruge Skribo­nauti, Paula Zore, ispričala nam je o počet­ku svojeg rada: „Prvotna ideja bila je da se napravi udruga koja bi se bavila promocijom književnosti, ali na malo drukčiji način. Želja nam je bila da to bude soci­jal­no angažirana priča, da radimo sa skupi­nama koje nemaju mogućnost pristupa književnim tribinama i kulturnim doga­đajima. Počeli smo raditi književne tribi­ne u domovima za starije i nemoćne osobe i u domovima za nezbrinutu djecu, a onda je jedan kolega došao s idejom da održimo književne tribine u zatvorima. Prva radionica održana je u zatvoru na Bilicama u Splitu. Kada smo prvi put ula­zili u zatvor, nismo imali predodžbu o tome što je to i kako život tamo izgleda. Povratna informacija koju smo dobili od zatvorskog osoblja jest da u zatvorima nedostaje ovakvih aktivnosti te da ima interesa publike i potrebe za takvim događajima.“

Paula Zore: ‘Kada smo prvi put ulazili u zatvor, nismo imali predodžbu o tome što je to i kako život tamo izgleda’

Uz književne tribine Skribonauti orga­ni­ziraju radionice izrade stripa, stop ani­ma­cije, radijskog rada, kreativnog pisa­nja te filmske tribine. Pozitivne reakcije na umjetničke radionice ima i zatvorsko osoblje i zatvorenici – kažu kako su zatvo­renici kroz zajednički rad ojačali svoje komunikacijske i socijalne vještine, a dio zatvorenika istaknuo je da je fini precizni rad na radionicama izrade stripa i stop ani­macija na njih djelovao terapeutski.

Jedan od umjetničkih radova zatvorenika na kreativnoj radionici Skribonauta/ Snimila: Nina Klarić

U Ženskoj kaznionici u Požegi djeluje njihov književni klub u kojem se čita isključivo hrvatska suvremena književ­nost, primjerice djela Kristiana Novaka, Dubravke Ugrešić, Zorana Ferića, Korane Serdarević, Ivane Bodrožić i Ivane Saj­ko. Skribonautice pri dolasku u kaznioni­cu ku­puju knjige koje se daju na čitanje zatvo­renicama, a nakon tri tjedna organizi­ra se sastanak književnog kluba na kojem se raspravlja o tom književnom djelu. Knji­ge ostaju na dar knjižnici kaznionice. Zatvorske čitateljice svake godine oda­biru jednog autora ili autoricu čije su djelo či­ta­li, a koga im članice udruge Skribonauti dovode na književnu večer da govori o svojem tekstu. Mnogim zatvorenicama to je bio prvi razgovor i promišljanje o knji­ževnosti. Kroz književni klub zatvorenice dobivaju priliku izreći svoje mišljenje te razumjeti i čuti tuđu perspektivu.

Na filmskim tribinama u kaznionicama u Lipovici i Požegi te u zatvoru u Zagrebu rade se projekcije hrvatskoga suvremenog filma, a Skribonautice svaki put pred za­tvor­­sku publiku dovedu redatelja filma, koji ima priliku progovoriti o svojem filmu i čuti komentare zatvorenika. Zanimlji­va je reakcija filmske i čitatelj­ske publike koja je rekla da su tek kroz programe Skribo­nauta shvatili da hrvat­ska kultura ima mnogo toga zanimljivog za ponuditi. Ispravljanje je to pogrešne predodžbe o vla­stitoj kulturi koju imaju za­tvo­renici, jednako kao i opća javnost.

Ilustracija projekta Nastavi priču u kojoj surađuju zatvorenice i etablirane književnice/ Ilustracija: Luiza Bouharaoua

Krajem veljače 2021. Skribonautice je obra­­dovala vijest kako je njihov projekt Na­sta­vi priču odabran između 299 projekata i službeno nominiran za međuna­rodnu nagradu za društvenu inovaciju Sozial Marie koja će se dodijeliti 1. svibnja 2021. Radi se o projektu koji je začet unutar zidova požeške kaznionice, književnog kluba i radionica kreativnog pisanja. Iz tih radio­nica nastali su fragmenti priča koji su po­nuđeni autoricama kratkih priča. Spisate­ljice Marija Andrijašević, Lana Ba­sta­šić, Tanja Mravak, Nora Verde, Staša Aras, Jelena Zlatar Gamberožić, Luiza Bou­haraoua, Marija Rakić Mimica, Ivana Bodrožić, Korana Serdarević, Maša Kolanović i Jasna Žmak odazvale su se na suradnju te su, in­spirirajući se fragmentom ili uvodeći taj fragment u priču, napisale svoje priče. Napisani tekstovi objavljeni su kao zbirka priča krajem 2020.

Radi se i u pandemiji

Vezano uz rad udruge u vremenu pandemije, Paula Zore rekla nam je kako Skribonautice u posljednje vrijeme nemaju pri­stup zatvoru. Ipak, raduje ih činjenica da i bez njihovog prisustva zatvorenice u Po­žeškoj kaznionici samostalno organiziraju sastanke i nastavljaju s čitanjem. Razdob­lje pandemije udruga Skribonauti koristi za rad na jednom međunarodnom projektu Gusjenica i leptir - autobiografski putevi pe­nološke pedagogije s još šest organizacija civilnog društva koje sve rade u zatvorskim sustavima Španjolske, Slovenije, Italije, Fran­cuske, Portugala i Nizozemske. Su­djelu­ju u izradi priručnika koji se bavi me­to­dom autobiografskog pripovijeda­nja i pi­sanja, a koji može pomoći rehabilitaci­ji i resocijalizaciji zatvorenika. Sadržaj pri­ruč­nika vodit će zatvorenike kroz pisanje osob­ne životne priče, promišljanje o svojim životnim odlukama i načinu na koji mogu promijeniti svoj život nabolje.

Rešetke nisu prepreka

Ivana Zanze iz Udruge Roda rekla nam je kako postoji puno prostora za rad udruga iz polja kulture i umjet­no­­­sti u zatvoru. „Umjetnički rad u za­­­­tvo­rima je višestruko koristan, za za­tvo­re­nike, ali i za umjetnike koji s njima rade u tim prilično rigidnim uvjeti­ma. I same smo u Rodi svjedočile, kroz projekte Rešetke nisu prepreke ko­je smo provodile s dizajnerima i Stu­dijem dizajna u dvije kaznionice, u Po­žegi i Lepoglavi, kako kreativni pro­cesi i participativni rad utječu na lju­de koji se nikad nisu doživljavali kao kreativci. Tako imate priliku raditi s mladićem u kaznionici koji ima iz­nim­nu vještinu crtanja, a da nitko ni­kad, ni u obitelji ni tijekom školova­nja, nije to prepoznao ili ga barem jed­­nom pohvalio. Ti zatvorenici kroz kreativne, ispunjujuće procese ja­ča­ju svoje samopouzdanje, a na kraju i mijenjaju svoje negativne stavove koje su vjerojatno imali o formalnom obrazo­vanju i povećavaju si prilike rada na sebi, učenja i resocijalizacije nakon iz­laska. U kaznenim tijelima provode i inače različite kreativne radionice sa zatvorenicima zbog terapeutskog učinka koji takav rad ima na osobu, ali iskustvo koje donose udruge koje se bave kulturom za zatvorenike i zatvorenice nije samo korisno nego stvar­no transformativno.“