NAŠA TEMA
Mejrema Reuter u prostorijama Udruge za autizam Zagreb/ Snimio Davor Puklavec/PIXSELL
O mogućnostima da osobe s poremećajem spektra autizma izraze svoje osjećaje razgovarali smo s Mejremom Reuter, glazbenom pedagoginjom koja je završila i Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Put srca jest ono što autisti jedino razumiju. Njih ne možete varati. Glazba je pravi komunikativni medij za osobe s autizmom. I kao slušači i kao sudionici u glazbenom izričaju, i vokalnom i instrumentalnom, oni sa zadovoljstvom primaju poticaje i rado ih implementiraju kao sustav sigurnog izražavanja. Njihova auditivna percepcija uvelike je razvijenija nego što se misli i svaka integracija osjetilnih podražaja u sklopu auditivnog ima još jači aspekt. Ovakav program terapijske aktivnosti pozitivno djeluje i na roditelje jer ih opušta u nastojanju izgrađivanja komunikativnih mostova sa svojom djecom. Glazba je poput jednadžbe koja ima više rješenja. I sva su točna. Jer djeluju. U idealnom svijetu radionice s osobama s autizmom trebale bi se raditi svaki dan. Većina osoba s autizmom ne govori, dakle ne pjevaju, ali sviranje instrumenta pomaže da osjete radost sudjelovanja u glazbi. Spoznaju jedan vid stvarnosti. Proširenje percepcije, proširenje vidova komunikacije. Proširenje koncentracije. To su veliki rezultati terapijskog procesa.
„Mogu reći da u mojem iskustvu kreativnog terapeuta glazba ima daleko najbrži učinak. Zato uvijek s njom i započinjem terapiju“, kaže glazbena terapeutkinja i ističe da je glazba samo dio mozaika koji ugrađujemo u komunikativni pristup.
Put srca je prava metoda kojom se utjelovljuje i radost i osjećaj sigurnosti kod svakoga, pa i kod djece s autizmom. Poremećaj autizma veliki je udarac za bilo koju obitelj i ne možemo očekivati da će radost zalepršati tek tako. Roditelji su zbunjeni, obeshrabreni, uplašeni, a takvi ljudi rijetko pjevaju. Djeca s autizmom su najčešće osjetljiva, vrlo lako percipiraju osjećaje u svojoj okolini i brane se na svoj način. Većina ljudi to ne razumije. S autizmom sam se bavila i bavim se na tri kontinenta. Ne mogu reći da je majka iz afričkog plemena manje uspješna u svojoj metodologiji od nekog velebnog instituta za autizam u zapadnom svijetu. Put srca je ono što autisti jedino razumiju. Njih ne možete varati. U Udruzi za autizam Zagreb, gdje sam nastavila rad nakon povratka u domovinu, gospođa Slavica Dujmović, koja je donedavno bila i predsjednica Udruge, oduševila me svojim pristupom. Kada nekoga nečemu naučite, bilo da je to hodanje, govor, plivanje, sviranje glazbenog instrumenta, čitanje, pjevanje, pisanje, kuhanje, slikanje, vi nikad ne znate gdje će vaš utjecaj prestati. I to je ljepota života. Nakon više od 25 godina rada s djecom i odraslim osobama s autizmom i istraživanja toga poremećaja, naredale su se lijepe i vrlo poticajne priče o promjenama koje su obilježile kako život djece i njihovih roditelja tako i moj. Udruga za autizam Zagreb zacijelo je, u posljednjih dvanaest godina koliko surađujemo, jedna od tih priča. Svirajući klavir korisnicima Udruge prije početka njihove radne terapije, nastao je i CD koji se danas sluša kao terapija u Srčanoj klinici i raznim drugim klinikama. Hrvatska televizija je u serijalu Susreti s autizmom u petoj epizodi pod nazivom Ljekovite priče opisala neke od tih događaja.
Odrasli, a osobito djeca, vrlo lako izgube volju i zato je glazba tu da nas drži na okupu. Omnia sonum est. Entuzijazam zvuka ide u nedogled. Najbolji su oni izazovi koji nas razvijaju. Kao terapeutkinja, imala sam sreću da sam se u toj djelatnosti našla s mnoštvom alata koje su mi i roditelji i obrazovanje i poslije vlastita znatiželja i famozna volja dali u ruke i ravno u srce da mogu pomoći onima koji su zapeli u mreži ovog vrlo složenog poremećaja – zaključuje Mejrema Reuter.
Ivana Ježić, pedagoginja koja svakodnevno radi s djecom i mladima s autizmom/ Izvor: privatna arhiva
O tome kako autistične osobe mogu svoj napredak ostvariti umjetnošću, razgovarali smo s pedagoginjom likovne i glazbene kulture, Ivanom Ježić, koja je gotovo svakodnevno već dugi niz godina posvećena radu s djecom i odraslima sa spektrom autizma.
Za napredak osoba s poremećajima iz spektra autizma (PSA) uz maksimalno zalaganje roditelja neophodni su specijalizirani stručnjaci. Rezultati se ne postižu ni lako ni brzo, ali imaju veliku vrijednost. Karakteristika PSA jest da izvjestan broj osoba ima i potencijalnu nadarenost u nekom području. Kada se to otkrije i kada im se omogući napredak, one katkad mogu pokazati iznimne sposobnosti, čak i u usporedbi s populacijom urednog razvoja.
Može li likovna umjetnost biti alat koji pomaže osobama iz spektra autizma da se otvore, da pronađu ono što je potisnuto u njima i ono što je bitno za njih?
Likovna umjetnost pokazuje svoje iznimne i jedinstvene mogućnosti, osobito u radu s osobama iz spektra autizma, kao i s većim emocionalnim, komunikacijskim i kognitivnim teškoćama te s traumatiziranim i stigmatiziranim osobama. To se ostvaruje počevši od igre s likovnim materijalima koja ih opušta i pruža radost spontanoga stvaranja. Različitim zadacima razvija se likovno izražavanje i potiče se kreativnost. Likovno-terapijskim postupcima vježba se neverbalna komunikacija i spontano pristupanje skrovitim slojevima, omogućuje se dijagnostika i liječenje likovnim stvaranjem. Posredstvom umjetnosti osobe se također obrazuju i odgajaju na njima primjerene načine. Likovni je rad gotovo uvijek moguć, bez obzira na teškoće djeteta, mlade ili odrasle osobe! Međutim, odabir zadataka i razina zahtjevnosti trebaju biti prilagođeni razini njihova funkcioniranja, interesima i motivaciji. Najvažniji je terapijski proces u kojem možemo voditi osobe da se otvore – da „progovore“, ali i da „čuju“ naše poruke – odgovara profesorica Ježić.
Nadalje dodaje da su nastali i posebni likovni radovi učenika s autizmom i većim teškoćama koji su izlagani na brojnim izložbama i koji su sudjelovali u različitim natječajima u Hrvatskoj i inozemstvu te osvajali priznanja, pohvale i nagrade u konkurenciji učenika i mladih osoba bez teškoća. Može se reći da je umjetnost siguran put za ostvarivanje razvoja i željenoga napretka te uspjeha, usprkos teškoćama i mimo njih. Umjetnost vodi osobe u posebne, individualno oblikovane i autentične svjetove.
Može li umjetnost pomoći da šira zajednica prihvati osobe s autizmom?
Umjetnost ne poznaje granice i teškoće i zato mogu potvrditi da učenici i osobe s autizmom mogu izgraditi posebne načine likovnog izražavanja i stvoriti likovna djela koja uz zadovoljavanje svih likovnih kriterija odlikuje konzistentnost, autentičnost i individualni izričaj. Osobe o kojima ovdje govorimo žive, na neki način, u vječnosti, a ne u sadašnjem trenutku prema kriterijima suvremenih kretanja. One ništa ne imitiraju i ne kopiraju. Njihove su preokupacije autentične i rezultati često zapanjujući. Za njihovu bi promociju uvelike pomoglo da primjerice Grad Zagreb osnuje mjesto za redovite likovne radionice uz iskusne voditelje, s galerijom u kojoj bi bila stalna prodajna izložba likovnih i drugih radova osoba s autizmom i drugim većim teškoćama. Tada bi odgojno-obrazovne, socijalne i druge ustanove bile potaknute da intenziviraju umjetničke aktivnosti i zaposle više umjetnika kao voditelje, a možda bi i profesionalne umjetničke radionice i umjetnički studiji povremeno otvorili svoja vrata za populaciju koja dobivene poticaje može umjetnički preoblikovati i na svoj način stvarati nova autentična djela. To bi bila prava inkluzija!
Ovako kako je sada organizirano, umjetnošću se osobe s teškoćama rijetko bave, najčešće u rekreativne i terapijske svrhe u ustanovama s posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja – i to se nipošto ne smije zapustiti, nego treba proširiti i intenzivirati u inkluzivnom edukacijskom sustavu. Umjetnost je područje u kojem osobe s autizmom i drugim većim teškoćama mogu napredovati te u kojem ih šira zajednica može prihvatiti.
Primarijus Antun Kljenak, kirurg u Klinici za dječje bolesti Zagreb koji se bavi i djecom s autizmom/ Snimio Goran Stanzl/PIXSELL
„U umjetnosti nema autizma pa upravo tamo mogu biti vrata koja povezuju unutarnji i vanjski svijet svih nas. Umjetnost je i otvorena i zatvorena, mistična kao i djeca iz spektra autizma“, smatra primarijus Antun Kljenak, kirurg iz Klinike za dječje bolesti i predsjednik Hrvatskog likovnog društva Hrvatskog liječničkog zbora koji je s prijateljem, akademskim slikarom Branimirom Ćilićem, ostvario suradnju s Udrugom za autizam Zagreb. Taj dvojac još je 2016. pokrenuo umjetnički projekt pod nazivom Autarizam izravnu kreativnu multimedijsku radionicu kojoj je cilj potaknuti osobe s autizmom da spontano izraze svoje osjećaje umjetnošću.
„Kao stručnjak pedijatrijske medicine svakodnevno se suočavam sa zdravstvenim izazovima djece oboljele od različitih bolesti i ta zbiljnost učvrstila me u uvjerenju da se nikada ne smije odustajati u pomoći te da je svako dijete ne samo briga i zabrinutost svojih roditelja i obitelji nego i neizmjeran i vrijedan svijet, mali dio svemira. Djeca iz spektra autizma toliko su raznolika od standardiziranog očekivanja da često i roditelji, ali i mi stručnjaci, ostanemo zatečeni spoznajom da naša naučena komunikacija ne dopire do središta njihove svjesnosti. Međutim, tu se ne smijemo predati i tu je prilika da takvu situaciju iskoristimo kao ishodište za uspostavu novog načina i oblika komunikacije s njima, a to je moguće kroz umijeće umjetnosti s pomoću koje dolazimo do njih i spoznajemo njihov svijet. Otkriveni svjetovi otkrivaju i svoju ljepotu. Svi smo se mi dogodili u vremenu kozmosa kako bismo bili ono što jesmo i to je vrijednost koju moramo čuvati“, zaključuje primarijus Kljenak i poziva sve nas da ne budemo rezervirani, nego da hrabro i otvorenog srca budemo spremni za susrete s tom djecom i odraslima.
Prilog Vijenca za promicanje socijalne uključenosti
Nakladnik
Matica hrvatska
Ulica Matice hrvatske 2
10000 Zagreb
Za nakladnika
Miro Gavran, predsjednik Matice hrvatske
Voditelj projekta
Goran Galić, glavni urednik Vijenca
Koordinatorica projekta
Jelena Gazivoda, izvršna urednica Vijenca
Urednik Inkluzije
Boris Beck
Projektna administratorica
Tamara Kvas
Prijelom i dizajn tiskanog izdanja
Borovac i Bence d.o.o.
Lektura
Elizabeta Pernar
Adresa uredništva
Redakcija Vijenca - Matica hrvatska
Ulica Matice hrvatske 2, 10 000 Zagreb
E-adresa
Tisak
Tiskara Zagreb d.o.o.
Radnička cesta 210, 10000 Zagreb
Za više informacija o EU fondovima
strukturnifondovi.hr
Prilog Inkluzija izdan je u okviru projekta Uključiva kultura - potpora socijalnoj inkluziji kroz kulturu putem Vijenca koji provodi Matica hrvatska s partnerima Udrugom Pragma i Društvom za komunikacijsku i medijsku kulturu.
Sadržaj priloga Inkluzija isključiva je odgovornost Matice hrvatske.
Klikni za povratak